Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3345/09 (P. G.)
Odluka donesena 18. 09. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Kamata
- Troškovi postupka
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3345/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 09. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. rujna 2012. godine u predmetu broj AP 3345/09, rješavajući apelaciju Pilipa Gluvakovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pilipa Gluvakovića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-001426 od 7. srpnja 2009. godine zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Pilip Gluvaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Ivo Galušić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 26. listopada 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-09-001426 od 7. srpnja 2009. godine. Apelant je predložio spajanje ovog predmeta sa predmetom broj AP 1132/09.
2. Uvidom u predmet broj AP 1132/09 Ustavni sud je utvrdio da apelant osporava Rješenje Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-000329 od 29. siječnja 2009. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 096-0-V-07-0000066 od 15. travnja 2007. godine (ovim rješenjima utvrđena je naknada apelantu za eksproprirane nekretnine u iznosu od 88.704,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 14. ožujka 2006. godine, i naknada na ime troškova postupka u iznosu od 4.652 KM). Predmet konkretne apelacije nije izvršenje iznosa navedenih u tom rješenju, nego izvršenje radi naplate zakonskih zateznih kamata na troškove postupka, u smislu članka 27. stavak 2. Zakona o izvršnom postupku Distrikta Brčko BiH (u daljnjem tekstu: ZIP), što nije navedeno u izvršnoj ispravi, tj. navedenom rješenju Apelacionog suda, koje je predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom u predmetu broj AP 1132/09, jer je Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine isplatio apelantu naknadu za eksproprirane nekretnine sa zakonskim zateznim kamatama i naknadu na ime troškove postupka po izvršnoj ispravi, tj. navedenom rješenju Apelacionog suda. Iz navedenog slijedi da nema razloga da se, u smislu članka 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, izvrši spajanje predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka.
3. Apelant, kao tražitelj izvršenja, 26. ožujka 2009. godine podnio je prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: izvršenik) na temelju pravosnažnog i izvršnog Rješenja Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-000329 od 29. siječnja 2009. godine. Ovim rješenjem obvezan je izvršenik da apelantu izmiri naknadu za eksproprirano zemljište u ukupnom iznosu od 88.704,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2008. godine do isplate i da mu naknadi troškove postupka u ukupnom iznosu od 4.652,00 KM. U obrazloženju prijedloga za izvršenje dalje je navedeno da je izvršenik 19. ožujka 2009. godine uplatio glavni dug u iznosu od 88.704,20 KM sa pripadajućom kamatom i troškove postupka u iznosu od 4.652,00 KM, ali da je odbio plaćanje zakonskih zateznih kamata na presuđene troškove postupka uz obrazloženje da plaćanje zakonskih zateznih kamata na troškove postupka nije određeno odlukom suda. S tim u svezi, apelant je istakao da je, u smislu članka 27. stavak 2. ZIP-a, podnio prijedlog za izvršenje kojim bi se obvezao izvršenik da mu isplati iznos od 519,40 KM za period od 15. travnja 2008. godine, kao dana presuđenja, do 19. ožujka 2009. godine, kao dana izvršene isplate troškova postupka.
4. Osnovni sud Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Osnovni sud) donio je Rješenje broj 096-0-I-09-002966 od 27. ožujka 2009. godine kojim je dopustio predloženo izvršenje. Izvršenik je 13. ožujka 2009. godine izjavio prigovor na navedeno rješenje u kojem je istaknuo da je u potpunosti provedeno izvršenje pravosnažnog rješenja Apelacionog suda od 29. siječnja 2009. godine, odnosno da je 19. ožujka 2009. godine izvršeno plaćanje glavnog duga u iznosu od 88.704,20 KM sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka u iznosu od 4.652,00 KM, a obračun kamata na dosuđene troškove nije izvršen zato što to nije određeno pravosnažnim rješenjem Apelacionog suda.
5. Rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-Gž-09-001426 od 7. srpnja 2009. godine usvojen je prigovor izvršenika, izvršenje dopušteno Rješenjem Osnovnog suda broj 096-0-I-09- 002966 od 27. ožujka 2009. godine je obustavljeno i ukinute sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da iz podataka u spisu slijedi da je izvršenik sve dosuđene iznose iz izvršne isprave isplatio apelantu, a što i apelant potvrđuje u prijedlogu za izvršenje, ali traži da mu se u smislu članka 27. stavak 2. ZIP-a dosude zakonske zatezne kamate na troškove postupka. Apelacioni sud je naveo da bi apelantu zakonska zatezna kamata pripadala u smislu navedene zakonske odredbe u slučaju da je izvršenik isplatu troškova parničnog postupka izvršio nakon pokretanja izvršnog postupka, tj. poslije 26. ožujka 2009. godine (dan predaje prijedloga za izvršenje sudu). Pošto je izvršenik apelantu isplatio dosuđene troškove postupka u iznosu od 4.652,00 KM 19. ožujka 2009. godine, dakle, prije podnošenja prijedloga za izvršenje, to pokretanje izvršnog postupka nije imalo osnova, jer je isplata dosuđenog iznosa po svim iznosima iz izvršne isprave apelantu izvršena prije pokretanja izvršnog postupka, zbog čega potraživanje na ime zatezne kamate u izvršnom postupku na već isplaćene troškove parničnog postupka, u smislu odredbe članka 27. stavak 2. ZIP-a, nije utemeljeno.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je pravo na traženi iznos zakonske zatezne kamate regulirano odredbama članka 27. stavak 2. ZPP-a, te nije uvjetovano kako to obrazlaže Apelacioni sud. Naime, nisu traženi troškovi izvršnog postupka za odluku koja je prije podnošenja prijedloga izvršena, već nešto što mu pripada iako nije navedeno u odluci suda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Dakle, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zato što je Apelacioni sud pogrešno tumačio odredbe članka 27. stavak 2. ZIP-a, te usvojio prigovor izvršenika i obustavio predloženo izvršenje. Ustavni sud smatra da navedene odredbe propisuju: Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u izvršnoj ispravi, sud će, na prijedlog tražitelja izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Ustavni sud smatra da je točno da navedene odredbe dopuštaju mogućnost da se naplata zateznih kamata na troškove postupka može tražiti u prijedlogu za izvršenje iako to nije određeno u izvršnoj ispravi. Međutim, iz obrazloženja rješenja Apelacionog suda, koje Ustavni sud ocjenjuje argumentiranim i logičnim, slijedi da bi apelantu zakonska zatezna kamata pripadala u smislu navedene zakonske odredbe u slučaju da je izvršenik isplatu troškova postupka izvršio nakon pokretanja izvršnog postupka, tj. poslije 26. ožujka 2009. godine, a kako je izvršenik apelantu isplatio dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 4.652,00 KM 19. ožujka 2009. godine, dobrovoljno, dakle, prije podnošenja prijedloga za izvršenje, to pokretanje izvršnog postupka nije imalo osnova, tako da apelantovo pozivanje na odredbe članka 27. stavak 2. ZIP-a nije utemeljeno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije očito (prima facie) neutemeljeni.
10. Apelant, također, smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant posebno ne obrazlaže kršenje ovog prava, već svoje navode zasniva na pogrešnoj primjeni ZIP-a. Međutim, Ustavni sud je, razmatrajući ove navode u okviru članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već zaključio da su ti navodi očito (prima facie) neutemeljeni. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» u svezi sa kršenjem prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
11. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić