Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4103/09 (N. K., E. D., G. T., S. T., M. T. i J. H.)

Odluka donesena 18. 09. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Državno vlasništvo
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4103/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 09. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. septembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4103/09, rješavajući apelaciju Nevzete Kovačević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevzete Kovačević, Emira Dobrića, Gorana Turkića, Senada Turkića, Miralema Turkića i Jasminke Hundur podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-09-000 714 od 17. decembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-DN-09-000495 od 20. oktobra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevzeta Kovačević, Emir Dobrić, Goran Turkić, Senad Turkić, Miralem Turkić i Jasminka Hundur (u daljnjem tekstu: apelanti ) iz Doboja, koje zastupa Refika Jaramaz, advokat iz Doboja, podnijeli su 28. decembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-GŽ-09-000 714 od 17. decembra 2009. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-DN-09-000495 od 20. oktobra 2009. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio Opštini Doboj raspolaganje zemljištem označenim kao kč. broj 818/1 upisanom u zk.ul. broj 318 k.o. Doboj, kao i izvođenje bilo kakvih radova na navedenoj parceli.

2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 4103/09 od 7. aprila 2011. godine kojom je odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.

3. Odlučujući o zahtjevu apelanata, Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove

- Područna jedinica Doboj (u daljnjem tekstu: Republička uprava) donijela je Rješenje broj 21.207471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunsko Rješenje broj 21.207471-35/08 od 21. septembra 2009. godine kojim je utvrdila da je 1. decembra 2006. godine, kao danom kada je stupio na snagu Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 112/06), po sili zakona prestalo državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom a u društveno, sada državno, vlasništvo je prešlo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta («Službeni glasnik FNRJ» broj 52/58), i to na nekretninama bliže navedenim u stavu I dispozitiva rješenja. Stavom II dispozitiva rješenja navedeno je da se na zemljištu bliže navedenom u stavu I rješenja ima uspostaviti vlasničkopravni odnos koji je postojao prije nacionalizacije, tj. brisanje državne svojine i upis vlasništva na pravne prednike apelanata Tifu Hadžikadunić, Zulfu Malićbegović, Fatimu Turkić i Atifa Turkića sa dijelovima bliže navedenim u dispozitivu rješenja.

4. Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda dostavljena su na provođenje Rješenje Republičke uprave broj 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunsko Rješenje Republičke uprave broj 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine.

5. Osnovni sud je Rješenjem broj 085-0-DN-09-000495 od 20. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-GŽ-09-000 714 od 17. decembra 2009. godine, dozvolio na osnovu Rješenja Republičke uprave broj 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunskog Rješenja Republičke uprave broj 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine, u zk. ul. broj 2325 k.o. SP Doboj provođenje promjena bliže navedenih u stavu I dispozitiva rješenja. Stavom II dispozitiva rješenja odbijena je uknjižba prava vlasništva na parceli broj 818/1 «Ada», njivi površine 928 m2, upisanoj u zk ul. broj 318 k.o. SP Doboj, utvrđenog rješenjima Republičke uprave br. 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine.

6. Osnovni sud je, postupajući u skladu sa odredbom člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/03, 46/04 i 109/05) i člana 38. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima, ispitao zemljišnoknjižni zahtjev i priloženu dokumentaciju, te utvrdio da su ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva na parcelama k.č. broj 818/19, k.č. broj 818/19 i k.č. broj 818/20, tako da je na osnovu odredbe člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske izvršio otpis navedenih parcela iz «A» lista zk. ul. broj 2325 k.o. SP Doboj i upis navedenih parcela u novi zk. ul. broj 3840 k.o. SP Doboj, te u «B» listu novog zk. ul. broj 3840 k.o. SP Doboj izvršio upis prava vlasništva na nekretninama «A» lista u korist pravnih prethodnika apelanata Tife Hadžikadunić, Zulfe Malićbegović, Fatime Turkić i Atifa Turkića sa dijelovima bliže navedenim u dispozitivu rješenja. Dio zahtjeva koji se odnosio na parcelu k.č. broj 818/1, zv. Ada, njivu površine 928 m2, upisanoj u zk. ul. broj 318 k.o. SP Doboj, Osnovni sud je odbio uz obrazloženje da se podaci iz rješenja Republičke uprave i dopunskog rješenja Republičke uprave ne slažu sa zemljišnim knjigama s obzirom na to da je u navedenom zk. ul. utvrđeno da nekretnine «A» lista predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište u društveno-državnom vlasništvu i da su sve nekretnine «A» lista opterećene u «C» listu zk. ul. broj 318 k.o. SO Doboj u kome je upisano pravo korištenja u svrhu izgradnje stambene zgrade u korist Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboja. Osnovni sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu i člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama i na osnovu člana 43. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama donio odluku kao u stavu II dispozitiva rješenja.

7. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da se navedenim žalbenim prigovorima ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja u osporenom dijelu, jer je prvostepeni sud prilikom donošenja svoje odluke osnovano odbio zahtjev apelanata u dijelu kojim su tražili uknjižbu prava vlasništva i na parceli k.č. broj 818/1 upisanoj u zk. ul. broj 318 k.o. SP Doboj, pravilno se pozivajući na odredbu člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu, te dovodeći ga u vezu sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama. Okružni sud je naveo da iz priloženih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da su sve nekretnine iz «A» lista zk. ul. broj 318 k.o. SP Doboj opterećene u korist Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboja, koje je na osnovu pravosnažnog rješenja Fonda za stambenu izgradnju Opštine Doboj od 1. jula 1964. godine uknjiženo sa pravom korištenja u svrhu stambene izgradnje na nepokretnostima iz «A» lista, tako da je postojala smetnja za traženi upis prava koja se suprotstavlja upisu, što je zemljišnoknjižni sud utvrdio jer mu je to bila obaveza da prilikom provjere zahtjeva za upis, shodno članu 42. Zakona o zemljišnim knjigama, između ostalog provjeri i da li su dokumenti (isprave) na osnovu kojih se traži upis identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, što u konkretnoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

8. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovih prava apelanti vide u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Naime, kako su dalje istakli apelanti, primjenom člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu i člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama «knjižni referent nije imao osnov za odbijanje provođenja rješenja Republičke uprave, odnosno za odbijanje uknjižbe prava vlasništva i na parceli 818/1, površine 928 m2, na pravne prednike». Apelanti su istakli da ne postoji niti jedan zakonski osnov za odbijanje provođenja rješenja, ali je redovni sud odluku donio sa «neskrivenom pristranošću u korist državne imovine, jer se radi o atraktivnom građevinskom zemljištu u centru grada za koje zemljište je Opština izuzetno zainteresovana». Odluka Okružnog suda je, prema mišljenju apelanata, proizvoljna i arbitrarna, što, također, predstavlja povredu prava na pravično suđenje i imovinu. Relevantni propisi

9. U Zakonu o građevinskom zemljištu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 112/06) relevantne odredbe glase:

Član 44. (1)Stupanjem na snagu ovog zakona po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom a u društveno odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu

a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta («Službeni list SFRJ» broj 52/58).

10. U Zakonu o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 67/03, 46/04 i 109/05) relevantne odredbe glase:

Član 42.

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1. da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi,

2. da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi. [..]

Član 43.

1. Nakon provjere zahtjeva za upis zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelomično prihvatiti.

2. Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1. se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotične zemljišnoknjižne kancelarije.

2. lice nije ovlašteno da zahtijeva upis. 3. pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočene dokumentacije.

4. postoji neka druga smetnja koja sprječava upis.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. U pogledu navoda apelanata da su redovni sudovi postupali pristrasno, jer su sudili sa «neskrivenom pristranošću u korist državne imovine, jer se radi o atraktivnom građevinskom zemljištu u centru grada za koje zemljište je Opština izuzetno zainteresovana», Ustavni sud naglašava da se nepristrasnost suda, u smislu prava na pravično suđenje, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristrasnosti suda. Subjektivna ili lična nepristrasnost se pretpostavlja, odnosno smatra se da je u ličnom smislu sud uvijek nepristrasan u odnosu na stranke, osim ukoliko se to ne ospori uvjerljivim dokazima. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti, osim tvrdnje da su redovni sudovi sudili sa «neskrivenom pristranošću u korist državne imovine, jer se radi o atraktivnom građevinskom zemljištu u centru grada za koje zemljište je Opština izuzetno zainteresovana» ne nude nikakve dokaze koji bi ukazali na bilo šta što bi predstavljalo bar minimalnu argumentaciju o navodnoj pristrasnosti sudova u konkretnom slučaju. S druge strane, objektivna nepristranost se ne pretpostavlja, već se ona utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu, tj. utvrđuje se da li u spisu postoje objektivni dokazi na osnovu kojih se može razumno sumnjati da sud nije bio nepristrasan. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da u spisu apelacije nema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnu sumnju da redovni sudovi prilikom provođenja rješenja Republičke uprave za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim parcelama nisu bili nepristrasni. Stoga, Ustavni sud smatra da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Vezano za navode apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, koji se isključivo odnose na primjenu materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita dali je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

15. Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. U konkretnom slučaju redovni sudovi su odbili zahtjev apelanata u dijelu kojim su tražili uknjižbu prava vlasništva i na parceli k.č. broj 818/1 upisanoj u zk. ul. broj 318 k.o. SP Doboj, pozivajući se na odredbu člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu RS, te dovodeći to u vezu sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama RS kojim je propisano da kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:[…] da li su dokumenti identični sa stanjem u zemljišnim knjigama. Redovni sudovi su obrazložili da su prilikom provjere zahtjeva, shodno navedenom članu, provjerili da li su dokumenti (isprave) na osnovu kojih se traži upis parcele k.č. broj 818/1, zv. Ada, njiva površine 928 m2, upisana u zk. ul. broj 318 k.o. SP Dobo, identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi i utvrdili da u konkretnoj pravnoj stvari to nije bio slučaj. Naime, iz priloženih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da su sve nekretnine iz «A» lista zk. ul. broj 318 k.o. SP Doboj opterećene u korist Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboja, koje je na osnovu pravosnažnog rješenja Fonda za stambenu izgradnju Opštine Doboj od 1. jula 1964. godine uknjiženo sa pravom korištenja u svrhu stambene izgradnje na nepokretnostima iz «A» lista tako da je postojala smetnja za traženi upis.

16. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4103/09 (N. K., E. D., G. T., S. T., M. T… | Sudska praksa | Aktio