Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/12 (J. Đ.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1647/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 1647/12, rješavajući apelaciju Jana Đurovka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jana Đurovka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 002208 11 Rev od 22. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 002208 10 Gž od 27. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 002208 08 P od 6. aprila 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jan Đurovka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šida, Republika Srbija, podnio je 27. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 002208 11 Rev od 22. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 002208 10 Gž od 27. januara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 002208 08 P od 6. aprila 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 002208 08 P od 6. aprila 2010. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da Ugovor o otkupu stana zaključen između Ministarstva odbrane RS - Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotužena) i drugotuženog ne proizvodi pravno dejstvo, kao ni Ugovor o kupoprodaji stana zaključen između drugotuženog kao prodavca i trećetužene kao kupca, kao apsolutno ništavi pravni poslovi, te da se utvrdi da je apelant po osnovu uplate otkupne cijene stana stekao pravo svojine sa dijelom od 1/1 u Knjizi uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova koja se vodi kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove, Područne jedinice Doboj i to na dvoiposobnom stanu koji se nalazi u Doboju u ulici Vidovdanska broj 7, što su tuženi dužni priznati i trpjeti, a trećetužena kao upisani nosilac prava svojine izdati tabularnu ispravu podobnu za upis apelantovog prava svojine u zemljišnim i drugim javnim knjigama ili će u protivnom navedena presuda služiti kao osnovza upis, kao i da tuženi naknade apelantu troškove parničnog postupka. Stavom II izreke usvojen je prtivtužbeni zahtjev drugotuženog i utvrđeno je da je apelantu prestalo stanarsko pravo danom dobrovoljnog iseljenja iz predmetnog stana, dok je stavom III izreke apelant obavezan da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.490,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 002208 10 Gž od 27. januara 2011. godine odbijena je apelantova žalba u odbijajućem dijelu prvostepene presude (stav I) i u dijelu odluke o troškovima postupka (stav III) i u tom dijelu prvostepena presuda potvrđena, dok je apelantova žalba u odnosu na stav II izreke prvostepene presude uvažena i u tom dijelu ista preinačena, tako što je odbačen protivtužbeni zahtjev drugotuženog, kojim je tražio da se utvrdi da je apelantu prestalo stanarsko pravo danom dobrovoljnog iseljenja iz predmetnog stana.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 002208 11 Rev od 22. februara 2012. godine odbačena je apelantova revizija koju je izjavio protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 002208 10 Gž od 27. januara 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje, ukazano je i da je odredbom člana 316. ZPP, u stavu 2. propisano da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prama stavu 3. istog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da odredba člana 321. stav 2. ZPP-a propisuje da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost predmeta spora po tužbi ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što predmetnu reviziju čini nedopuštenom. Budući da Vrhovni sud nije ocijenio da bi odlučivanje o reviziji apelanta bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, shodno odredbi člana 237. stav 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci temeljem odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 002208 10 Gž od 27. januara 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 002208 11 Rev od 22. februara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji apelanta doneseno 22. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. aprila 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1647/12 (J. Đ.) | Sudska praksa | Aktio