Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1696/12 (A.B.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1696/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević , na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 1696/12, rješavajući apelaciju A.B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.B. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 001019 12 Gž od 23. marta 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001019 09 P od 25. januara 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Omer Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 8. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 001019 12 Gž od 23. marta 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 001019 09 P od 25. januara 2012. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 P 001019 09 P od 21. maja 2010. godine obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu zbog neopravdanog lišenja slobode isplati po osnovu nematerijalne štete za pretrpljeni i budući duševni bol, zbog povrede časti i ugleda i povrede slobode iznos od 80.000,00 KM i na ime pretrpljenog i budućeg straha iznos od 10.000,00 KM, na ime troškova vlastite ishrane za vrijeme trajanja pritvora iznos od 2.340,00 KM i na ime troškova prevoza radi posjete iznos od 1.146,60 KM, odnosno ukupno 93.486,60 KM sa zateznom kamatom obračunatom počev od 8. februara 2001. godine do isplate kao i troškove postupka u iznosu od 9.553,74 KM. Stavom II izreke presude apelant je odbijen sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete za pretrpljeni i budući duševni bol zbog povrede časti, ugleda i slobode, za pretrpljeni i budući strah, za troškove vlastite ishrane u pritvoru i troškove prevoza posjete u pritvoru kao neosnovanim. Stavom III izreke presude u cijelosti je odbijen kao neosnovan zahtjev za naknadu nematerijalne štete za duševni bol zbog umanjene životne aktivnosti, zahtjev za naknadu troškova krivičnog postupka, zahtjev za naknadu izgubljene zarade vijećnika Općine Cazin za period od 1996. godine do 2000. godine i zahtjev za nakandu izgubljene dobiti po osnovu uništenog posla. Stavom IV izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa troškova.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 001019 10 Gž od 14. marta 2011. godine uvažene su žalbe stanaka i prevostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantu isplati na ime troškova vlastite ishrane za vrijeme trajanja pritvora iznos od 2.340,00 KM, te u dijelu kojim je apelant odbijen sa zahtjevom za isplatu naknade na ime troškova vlastite ishrane za vrijeme trajanja pritvora do iznosa od 30.000,00 KM, preko ukupno dosuđenog iznosa od 91.146,60 KM i u dijelu kojim je dosuđena zakonska zatezna kamata na iznos os 2.340,00 KM od 8. februara 2001. godine pa do isplate i u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 9.553,74 KM i apelant odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa i u tom dijelu predmt vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U ostalom dijelu žalbe su odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda potvrđena.

4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju koju je Općinski sud rješenjem broj 20 0 P 001019 09 P od 25. januara 2012. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 P 001019 12 Gž od 23. marta 2012. godine, odbacio kao nablagovremenu. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesne u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Općinski sud je naveo da je punomoćniku apelanta drugostepena presuda dostavljena 23. marta 2011. godine, a da je revizija izjavljena 26. jula 2011. godine, odnosno po isteku roka od 30 dana. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odlučio kao u dispozitivu primjenom odredbi člana 244. ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, rješenjem Općinskog suda broj 20 0 P 001019 09 P od 25. januara 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 20 0 P 001019 12 Gž od 23. marta 2012. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 20 0 P 001019 10 Gž od 14. marta 2011. godine. Naime, revizija apelanta je odbačena iz formalnih razloga i redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, odnosno njegovih navoda iz revizije, s obzirom da je apelant propustio da u zakonom propisanom roku izjavi reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a.

9. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1696/12 (A.B.) | Sudska praksa | Aktio