Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2323/09 (JP «Putevi Republike Srpske» Banja Luka)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2323/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 2323/09, rješavajući apelaciju JP «Putevi Republike Srpske» Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP “Putevi Republike Srpske” Banja Luka podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-Gž-08-000 095 od 21. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu broj 091-0-P-07-000 080 od 23. januara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. JP «Putevi Republike Srpske» Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 20. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-

0-Gž-08-000 095 od 21. maja 2009. godine i presude Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 091-0-P-07-000 080 od 23. januara 2008. godine.

2. Hastor Mehmed, Latif, Esma i Enisa (u daljnjem tekstu: tužitelji) podnijeli su tužbu protiv apelanta radi vraćanja u posjed nekretnina ili isplate naknade. U toku postupka apelanti su precizirali tužbeni zahtjev predlažući da se apelant obaveže da im vrati u posjed zemljište, da se parcele vrate u stanje u kojem su bile prije izgradnje puta te su pobrojane radnje koje apelant treba izvršiti da bi doveo parcele u stanje u kojem su bile prije izgradnje puta ili da isplati novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 19.899,40 KM.

3. Presudom Osnovnog suda broj 091-0-P-07-000 080 od 23. januara 2008. godine, obavezan je apelant da tužitelju Mehmedu Hastoru umjesto vraćanja zemljišta i uspostave ranijeg stanja isplati novčanu naknadu za zemljište i voćna stabla u iznosima pobliže navedenim u dispozitivu presude. Stavom II dispozitiva presude tužilac Mehmed Hastor odbijen je sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se obaveže apelant da mu vrati u posjed zemljište površine 75 m2 označeno kao k.č. 404/2 njiva upisana u pl. broj 463/0 k.o. Hladile Opština Goražde i to dovođenjem u stanje u kojem je bilo prije izgradnje puta na način pobliže naveden u dispozitivu presude te da izvrši zasađivanje šest stabala šljive, jedno stablo jabuke i jedno stablo trešnje. Stavom III dispozitiva presude obavezan je apelant da tužiocima Hastor Latifu, Esmi i Enisi umjesto vraćanja zauzetog zemljišta i uspostave ranijeg stanja isplati novčanu naknadu za oduzeto zemljište, uništena stabla, za porušenu vikend kuću, uništene cijevi za vodu ukupno 18.225,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do konačne isplate. Stavom IV dispozitiva presude tužioci Hastor Latif, Esma i Enisa odbijeni su sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obaveže apelant da im vrati u posjed zemljište površine 75 m2 označeno kao k.č. 404/1 njiva VI klase upisana u pl. broj 136/1 k.o. Hladila Opština Goražde, dovođenjem parcele u stanje u kojem je bila prije izgradnje javnog puta na način pobliže naveden u dispozitivu presude, te da izgradi vikend kuću dimenzija 6x4 m, postavi cijevi za vodu i da izvrši zasađivanje jednog stabla šljive. Stavom V dispozitiva presude obavezan je apelant da tužiteljima na ime naknade za troškove postupka plati iznos od 4.810,00 KM.

4. Odlučujući o žalbi koju je protiv prvostepene presude izjavio apelant. Okružni sud je presudom broj 014-0-Gž-08-000 095 od 21. maja 2009. godine, žalbu apelanta odbio i potvrdio presudu Osnovnog suda broj 091-0-P-07-000 080 od 23. januara 2008. godine.

5. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene odluke.

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercgovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj ocjeni dokaza, nedovoljnom obrazloženju osporenih presuda te pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanje prepisa presude. (2) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

10. U skladu sa prethodno navedenim, apelant je mogao protiv presude Okružnog suda broj 014-

0-Gž-08-000 095 od 21. maja 2009. godine, budući da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, a što nije učinio. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2323/09 (JP «Putevi Republike Srpske»… | Sudska praksa | Aktio