Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2751/12 (M. M.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2751/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 2751/12, rješavajući apelaciju Milke Maglov, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milke Maglov podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 004049 11 Uvp od 11. maja 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 15-364-
115/10 od 21. maja 2010. godine i zaključka Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luke broj 03-364-2959/00 od 10. februara 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Milka Maglov (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 20. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 004049 11 Uvp od 11. maja 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15-364-115/10 od 21. maja 2010. godine i zaključka Odjeljenja za prostorno uređenje Grada Banja Luke (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 03-364-
2959/00 od 10. februara 2010. godine.
2. Zaključkom Odjeljenja broj 03-364-2959/00 od 10. februara 2010. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva broj 15-364-115/10 od 21. maja 2010. godine, dozvoljeno je ponavljanje postupka po prijedlogu Viljka Duvnjak i Milke Duvnjak (u daljnjem tekstu: zainteresovana lica), koji je okončan rješenjem Odjeljenja broj 01-364-2959/00 od 28. novembra 2000. godine, a kojim je apelantici data urbanistička saglasnost za dogradnju i nadogradnju sprata i mansarde stambenog prizemnog objekta u ulici Talijanskog bataljona Mateoti broj 1, u Banja Luci, na zemljištu označenom kao k.č. broj 442 K.O. Banja Luka (novi premjer).
3. Apelantica je tužbom pred Okružnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) pokrenula upravni spor, tražeći da se poništi rješenje Ministarstva broj 15-364-115/10 od 21. maja 2010. godine. Okružni sud je presudom broj 11 0 U 004049 10 U od 15. marta 2011. godine tužbu uvažio i osporeni akt poništio. U obrazloženju presude je, između ostalog navedeno, da zainteresovana lica ne mogu biti stranke u predmetnom upravnom postupku, s obzirom da iz odredbe člana 234. stav 1. tačka 9. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02, 87/07 i 50/10; u daljnjem tekstu: ZOUP) proizilazi da se ponavljanje postupka može dozvoliti samo onom licu koje je trebalo da učestvuje u postupku u svojstvu stranke, a nije mu za to data mogućnost.
4. Odlučujući o zahtjevu zainteresovanih lica za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 004049 10 U od 15. marta 2011. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj 11 0 U 004049 11 Uvp od 11. maja 2012. godine kojom je zahtjev uvažen, presuda Okružnog suda preinačena i apelanticina tužba odbijena kao neosnovna. U obrazloženju presude je navedeno da nije pravilan pravni stav Okružnog suda da zainteresovana lica ne mogu imati svojstvo stranke iz odredbe člana 38. ZOUP-a, s obzirom da nisu bili stranke u vrijeme vođenja postupka izdavanja urbanističke saglasnosti. Vrhovni sud je naveo da se, okolnost da stranci nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku, ne može vezati isključivo za ličnost stranke, već za njen odnos prema objektu i uslovima pod kojima je data navedena urbanistička saglasnost, koja je u smislu odredbe člana 71. stav 1. Zakona o uređenju prostora – prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS» broj 84/02) trebala sadržavati eventualno utvrđene obaveze graditelja tog objekta u odnosu na susjede. U tom smislu je, zaključio je Vrhovni sud, pravilno dozvoljeno zainteresovanim licima, sada susjedima, da učestvuju u ponovljenom postupku izdavanja urbanističke saglasnosti, jer oni kao sukcesori stupaju u prava njihovog pravnog prednika, koja nije učestvovala u tom postupku.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Apelantica je podnijela apelaciju protiv presude Vrhovnog suda, kojom je uvažen zahtjev zainteresovanih lica za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, presuda Okružnog suda preinačena i apelanticina tužba, kojom je tražila poništenje rješenja Ministarstva od 21. maja 2010. godine, odbijena kao neosnovana. Navedenim rješenjem Ministarstva je odbijena apelanticina žalba izjavljena protiv zaključka Odjeljenja kojim je dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odjeljenja broj 01-364-2959/00 od 28. novembra 2000. godine. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu dokumentaciju predočenu Ustavnom sudu, nesporno je da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred nadležnim organom uprave, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić