Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3028/12 (L. Z.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3028/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3028/12, rješavajući apelaciju Ljiljane Zečević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Zečević podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71-0- P-036179-11-Rev od 10. maja 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljana Zečević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Aleksandar Metlić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 10. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71-0-P-036179-11-Rev od 10. maja 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71-0-P-036179- 04-P od 14. aprila 2003. godine usvojen je u cjelosti apelantičin tužbeni zahtjev koji je podnijela protiv „Sintetik“ AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa i tuženi je obavezan da apelantici isplati tražene naknade po osnovu razlike plaće i regresa, te izvrši uplati doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

3. Rješavajući po žalbi tuženog protiv presude Osnovnog suda broj 71-0-P-036179-04-P od 14. aprila 2003. godine, Okružni sud je donio presudu broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010. godine kojom je djelimično uvažio žalbu tuženog i ukinuo prvostepenu presudu u dijelu kojim je odlučeno o isplati plaća, regresa i uplati doprinosa za periode i u iznosima bliže navedenim u izreci presude, i u tom dijelu apelantičin tužbeni zahtjev odbacio, dok je u preostalom dijelu žalbu tuženog odbio i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71-0-P-036179-11-Rev od 10. maja 2012. godine odbačena je apelantičina revizija koju je izjavila protiv presude Okružnog suda broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 1.516,32 KM, to shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP-a revizija nije dozvoljena. Također, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71-0-P-036179-11-Rev od 10. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je protiv navedene presude izjavila reviziju 16. novembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. augusta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3028/12 (L. Z.) | Sudska praksa | Aktio