Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3035/12 (M. Š.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3035/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3035/12, rješavajući apelaciju Milorada Šarana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Šarana podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 010624 12 Rev od 25. jula 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 P 010624 11 Gž od 10. januara 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milorad Šaran (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Miodrag Deretić i Draško Zec iz Prijedora, podnio je 13. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 010624 12 Rev od 25. jula 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 010624 11 Gž od 10. januara 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 010624 09 P od 26. aprila 2011. godine usvojena je apelantova tužba koju je zajedno sa Š.S., M.Š. i J.Š. podnio protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) i tužena je obavezana da apelantu i drugim tužiteljima isplati iznose na ime naknade štete bliže navedene u izreci presude.
3. Rješavajući po žalbi tužene protiv presude Osnovnog suda broj 77 0 P 010624 09 P od 26. aprila 2011. godine, Okružni sud je donio presudu broj 77 0 P 010624 11 Gž od 10. januara 2012. godine kojom je uvažio žalbu tužene i preinačio prvostepenu presudu na način da je tužbu apelanta i drugih tužitelja u cjelosti odbio.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 010624 12 Rev od 25. jula 2012. godine odbačena je apelantičina revizija koju je izjavila protiv presude Okružnog suda broj 71-0-P-036179-10-Gž od 17. septembra 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da, budući da se u konkretnom slučaju radi o običnim-formalnim suparničarima, a da vrijednost svakog pojedinačnog zahtjeva apelanata ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP-a, te da odlučivanje po reviziji apelanata nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, revizija nije dopuštena.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 010624 11 Gž od 10. januara 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 010624 12 Rev od 25. jula 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je protiv navedene presude izjavio reviziju 16. marta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. augusta 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić