Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3042/12 (R. B.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3042/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine u predmetu broj AP 3042/12, rješavajući apelaciju Rame Bužimkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rame Bužimkića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 P 004240 11 Rev od 31. maja 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ramo Bužimkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 13. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 004240 11 Rev od 31. maja 2012. godine.

2. Rješavajući o apelantovoj tužbi radi poništenja sudske nagodbe, Općinski sud u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 18 0 P 004240 09 P od 20. septembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonani sud) broj 18 0 P 004240 10 Gž od 24. decembra 2010. godine, kojim je apelantova tužba odbačena budući da je utvrđeno da je ista stvar pravomoćno presuđena, u smislu člana 67. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). U obrazloženju prvostepenog rješenja je istaknuto da je presudom Općinskog suda broj P-

264/05 od 2. februara 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj GŽ-667/09 od 13. oktobra 2009. godine, odbijen tužbeni zahtjev apelanta koji glasi «Ukida se sudska nagodba zaključena na zapisnik Općinskog suda u predmetu P-106/04 od 23. septembra 2005. godine između H.M. i H.N. s jedne strane i apelanta i M.B. s druge strane a iz razloga što su stranke zaključenjem sudske nagodbe raspolagale zahtjevima suprotno članu 3/II ZPP».

3. U obrazloženju drugostepenog rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelant u predmetu P-264/05 tužbenim zahtjevom tražio ukidanje sporne sudske nagodbe, a da se u predmetnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje ništavosti iste sudske nagodbe, istaknuvši da ukidanje sudske nagodbe i utvrđenje ništavosti dovodi do nastanka posljedica propisanih u članu 104. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), a parnični postupak u kojem je nagodba zaključena vraća se u stanje kakvo je bilo prije nagodbe, pa upravo stoga postoji identitet zahtjeva, što je jedan od uvjeta za postojanje presuđene stvari.

4. Protiv rješenja Kantonalnog suda broj 18 0 P 004240 10 Gž od 24. decembra 2010. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 18 0 P 004240 11 Rev od 31. maja 2012. godine odbio reviziju kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da se drugostepeni sud pravilno izjasnio zašto smatra da su, tužbeni zahtjev iz predmeta P-264/05, kojim se traži ukidanje sudske nagodbe broj P-106/04 i tužbeni zahtjev iz predmetnog spora, a kojim se traži da se utvrdi da je sudska nagodba zaključena pod brojem P-106/04 ništavna, identični tužbeni zahtjevi.

5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama odbačena apelantova tužba, jer je utvrđeno da se radi o stvari o kojoj je već pravomoćno odlučeno. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantove tužbe. S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima u kojem su donijeta osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u tom postupku utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog tužbenog zahtjeva, već pravosnažno presuđeno. O apelantovim građanskim pravima i obavezama koja su sadržana u njegovom zahtjevu, konačno je odlučeno pravosnažnom presudom Općinskog suda donesenim u predmetu broj P-264/05. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijete pobijane odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3042/12 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio