Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3211/12 (A. B.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3211/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3211/12, rješavajući apelaciju Aziza Buže, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aziza Buže podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038394 12 Gž od 27. juna 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 038394 07 P od 4. novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Aziz Bužo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hadžića, kojeg zastupa Nada Filipović, advokat iz Ilidže, podnio je 1. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 038394 12 Gž od 27. juna 2012. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 038394 07 P od 4. novembra 2011. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 038394 07 P od 4. novembra 2011. godine u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Suvade Bužo (u daljnjem tekstu: tužena), radi razvoda braka, razveden je brak zaključen dana 18. oktobra 1986. godine između apelanta i tužene. Stavom II izreke iste presude je određeno da će dijete iz predmetnog braka, mldb. A.B. živjeti sa majkom, odnosno tuženom, uz obavezu apelanta da doprinosi na ime izdržavanja mldb. A.B. u iznosu od 200,00 KM svakog mjeseca, na ruke tužene i zakonske zastupnice, počev od 4. novembra 2011. godine kao dana presuđenja, pa dok za to budu postojali zakosnki uslovi, svakog 1. do 10. u mjesecu. Nadalje, stavom III izreke presude je odrđeno da će se neposredni kontakti apelanta i mldb. A.B. odvijati svaki drugi vikend u mjesecu, kao i radnim danom, a u skladu sa školskim obavezama mldb. A.B, a tokom ljetnih i zimskih raspusta, provodit će pola raspusta kod apelanta, a pola kod tužene, u skladu sa interesima i potrebama djeteta. Konačno, stavom IV izreke presude obavezan je apelant da za izdržavanje tužene doprinosi mjesečno u iznosu od 100,00 KM, poče od dana podnošenja protivtužbe 12. jula 2007. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uslovi i to svakog 1. do 10. u mjesecu, na ruke tužene, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 038394 12 Gž od 27. juna 2012. godine žalbe apelanta i tužene podnesene protiv presude Općinskog suda broj 65 0 P 038394 07 P od 4. novembra 2011. godine su odbijene i prvostepena presuda potvrđena.

4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 038394 12 Gž od 27. juna 2012. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3211/12 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio