Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/12 (M.K.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3212/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3212/12, rješavajući apelaciju M.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.K. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 003773 11 Uvp od 30. maja 2012. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. M.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je 1. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 003773 11 Uvp od 30. maja 2012. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Gradiška (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.18/473-1-8/08 od 19. marta 2010. godine usvojen je apelantov zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti pobliže označenih u izreci rješenja, te je određeno da mu pripada pravo na naknadu u skladu sa članom 54 Zakona o eksproprijaciji i da će se posebnim zaključkom odlučiti o troškovima postupka.

3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/473-103/10 od 7. maja 2010. godine odbijena je žalba Pravobranilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužilac), izavljena protiv rješenja Područne jedinice od 19. marta 2010. godine kao neosnovana.

4. Odlučujući o tužbi tužioca Okružni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom broj 11 0 U 003773 10 U od 12. maa 2011. godine, tužbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Republičke uprave broj 21.05/473-103/10 od 7. maja 2010. godine.

5. Tužilac je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 11 0 U 003773 10 U od 12. maja 2011. godine, koji je Vrhovni sud presudom broj 11 0 U 003773 11 Uvp od 30. maja 2012. godine uvažio, te presudu Okružnog suda preinačio na način da se tužba uvažava i osporeno rješenje Republičke uprave broj 21.05/473-103/10 od 7. maja 2010. godine poništava. Vrhovni sud je u obrazloženju presude naveo da je članom 9. stav 1. Zakona eksproprijaciji («Službeni glasnik RS» br. 8/96, 9/96, 15/96 i 64/04; u daljnjem tekstu: ZE), koji zakon se u smislu člana 76. stav 1. sada važećeg ZE («Službeni glasnik RS» broj 112/06), primjenjuje u predmetnoj upravnoj stvari, propisano da će se na zahtjev vlasnika eksproprisati i preostali dio nepokretnosti ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja ekzistencija ili mu je onemogućeno normalno korištenje preostalog dijela nepokretnosti, a da je stavom 2. tog člana propisano da se odredba prethodnog stava neće primjenjivati ako korisnik eksproprijacije ranijem vlasniku-zemljoradniku može dati u naknadu za eksproprisano poljoprivredno zemljište, drugo odgovarajuće zemljište na udaljenosti pogodnoj za korištenje zemljišta. Vrhovni sud je dalje naveo da je korisnik eksproprijacije obavio sve prethodne ranje u svrhu izgradnje i obezbjeđenja pristupnog puta predmetnih parcelama, odnosno pribavio je svu urbanističku i plansku dokumentaciju, izvršio i eksproprijaciju zemljišta potrebnog za tu izgradnju, što ukazuje da mogućnost za rješavanje pristupa postoji i da korisnik eksproprijacije ima namjeru da to pitanje riješi i izvrši izgradnju pristupnog puta. Vrhovni sud je ocjenio da je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi kolika je izvjesnost izgradnje predmetnog pristupnog puta, u kojoj fazi autoputa je to planirano kao i da li taj vremenski period (planiran za izgradnju) utiče na privredni interes vlasnika zemljišta da isto koristi, pa u odnosu na utvrđeno odlučiti o zahtjevu za eksproprijaciju tih nekrenina. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana 40. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, jer su ostvareni razlozi iz odredaba člana 10. tačka 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima.

6. Republička uprava je, u ponovnom postupku, a u skladu sa presudom Vrhovnog suda od 30. maja 2012. godine, donijela rješenje broj 21.05/473-151/11 od 17. jula 2012. godine kojim je usvojena žalba tužioca izjavljena protiv rješenja Područne jedinice od 19. marta 2010. godine, pa je isto poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Također navodi povredu prava zagarantovanih Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred prvostepenim organom Područne jedinice, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/12 (M.K.) | Sudska praksa | Aktio