Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3870/09 («Eurogas» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3870/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP-3870/09, rješavajući apelaciju «Eurogas» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Eurogas» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 316 od 29. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 PS 000351 07 Pž od 14.
decembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Eurogas» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ranko Miletić advokat iz Banja Luke, podnio je 7. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 316 od 29. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 PS 000351 07 PŽ od 14. decembra 2007. godine.
2. Odlučujući u pravnoj stvari «Petrol» AD Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi raskida ugovora i naknade štete, Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu broj 11 71 Ps 000351 06 Ps od 10. augusta 2007. godine kojom je tužbeni zahtjev djelimično odbijen i djelimično odbačen. Naime, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud obaveže apelanta da mu na ime glavnog duga isplati iznos od 42.495,16 KM i na ime izmakle dobiti i štete iznos od 64.925,28 KM uvećano za zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 64.925,28 KM uz naknadu parničnih troškova, u iznosu od 28.951,25 KM. U dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio raskid Ugovora o zajedničkom ulaganju u izgradnju i komercijalnoj eksploataciji benzinske stanice u Banja Luci od 18. decembra 1990. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor) i Aneks navedenog ugovora od 19. decembra 1991. godine, tužba je odbačena. U drugom stavu izreke presude odbijen je protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se raskine Ugovor iz decembra 1990. godine i Aneks tog ugovora iz decembra 1991. godine. Navedenom presudom je obavezan tužitelj da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 38.947,000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.
3. Okružni sud je rješavajući o žalbi tužitelja protiv prvostepene presude, donio presudu broj 71 0 Ps 000351 07 PŽ od 14. decembra 2007. godine, kojom je žalba tužitelja djelimično uvažena i presuda Osnovnog suda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka u iznosu od 38.947,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate odbijen kao neosnovan. U ostalom dijelu žalba tužitelja je odbijena i pobijana presuda potvrđena. Okružni sud smatra da odluka o troškovima postupka nje pravilna. Naime prvostepena presuda je donesena primjenom odredbe člana 386 stav 3. i 387. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je tužitelj obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka. Odredbom člana 386. stav 3. ZPP-a je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da je prvostepeni sud tužiteljevu tužbu djelimično odbio a djelimično odbacio, a apelantovu protivtužbu koja predstavlja samostalnu tužbu odbio kao neosnovanu, proizilazi da ni jedna parnična stranka nije uspjela u sporu, pa shodno odredbi člana 386. ZPP-a nema uporišta da tužitelj nadoknadi apelantu sve troškove parničnog postupka. Stoga je odluka o troškovima preinačena tako što je odbijen zahtjev apelanta za nakandu troškova parničnog postupka.
4. Prortiv presude Okružnog suda reviziju su izjavili tužitelj i apelant. Vrhovni sud je donio presudu broj 118-0-Rev-08-000 316 od 29. septembra 2009. godine, kojom je reviziju tužitelja odbio a reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju presude Vrhovni sud je istakao da je apelant reviziju izjavio zbog odluke Okružnog suda o troškovima postupka. Troškovi postupka su propisani odredbama Zakona o parničnom postupku a zahtjev za naknadu troškova predstavlja sporedno potraživanje uslovljeno poduzimanjem procesnih radnji koje se tiču glavnog zahtjeva. Stoga se protiv odluke drugostepenog suda o troškovima parničnog postupka ne može izjaviti revizija ako se istovremeno ne pobija odluka o glavnoj stvari. Odluka o troškovima postupka preispituje se samo ako se revizijom pobija odluka o tužbenom ili protivtužbenom zahtjevu jer zavisi od odluke o glavnom zahtjevu, iz kog razloga je apelantova revizija odbačena kao nedozvoljena.
5. Apelant smatra da su mu presudama Vrhovnog suda i Okružnog suda povrijeđena prava iz čl. II/3. e) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, čl. 6., 13., 14. i 17. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnvnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 PS 000351 07 PŽ od 14. decembra 2007. godine izjavio reviziju koja je presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 316 od 29. septembra 2009. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda od 14. decembra 2007. godine.
9. Apelantu je presuda Okružnog suda broj 71 0 PS 000351 07 PŽ od 14. decembra 2007. godine dostavljena 8. januara 2008. godine, a presuda Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji kojom je revizija odbačena kao nedozvoljena donesena je 29. septembra 2009. godine.
10. Budući da je konačna odluka apelantu dostavljena 8. januara 2008. godine a apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić