Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-47/12 (V. G.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-47/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević , na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 47/12, rješavajući apelaciju Vladimira Gojkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Gojkovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 027585 11 Gž 2 od 31. oktobra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Gojković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banja Luke, podnio je 4. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 027585 11 Gž 2 od 31. oktobra 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 027585 11 P 2 od 16. maja 2011. godine obavezana je Republika Srpska - Republička uprava za geodetske i imovinske poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati na ime otpremnine glavni dug u iznosu od 4.343,08 KM i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 4.343,08 KM. Stavom II izreke presude obavezna je tužena da apelantu naknadi troškove paraničnog postupka u iznosu od 2.597,50 KM dok je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

3. Protiv presude Osnovnog suda broj 71 0 P 027585 11 P 2 od 16. maja 2011. godine tužena je podnijela žalbu Okružnom sudu, koji je rješenjem broj 71 0 P 027585 11 Gž 2 od 31. oktobra 2011. godine, žalbu usvojio, ukinuo osporenu presudu i tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.

4. Okružni sud je utvrdio da je apelant bio šef Područne jedinice Kneževo od 10. juna 2002. godine do 25. novembra 2004. godine, a to radno mjesto je kvalifikovano kao državni službenik po kategoriji radnih mjesta Uredbom Vlade Republike Srpske o kategorijama državnih službenika («Službeni glasnik RS» broj 29/03), da je obavljao funkciju državnog službenika, te da mu je tužena takvim raspoređivanjem faktičkom radnjom priznala status državnog službenika, iako isti nije preveden naknadno u taj status aktom tužene, niti je ispunjavo posebne uslove za obavljanje rada na mjestu na koje je raspoređen. Dakle, sud je zaključio da se na apelanta trebaju primjeniti odredbe o pravima i obavezama državnih službenika, odnosno, odredbe Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o administrativnoj služni), čijim članom 88. je propisano da se radi ostvarivanja svojih prava državni službenici pismeno obraćaju starješini organa državne uprave, da se prigovor podnosi starješini organa državne uprave u roku od 8 dana od dana uručenja rješenja ili drugog pojedinačnog akta koji je dužan da o njemu odluči u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, te da ako starješina organa u utvrđenom roku ne odluči o podnijetom prigovoru ili ako državni službenik nije zadovoljan odlukom povodom podnesenog prigovora, državni službenik se može obratiti nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana njenog dostavljanja. Okružni sud je konstatovao da je apelant tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa podnio 18. aprila 2005. godine, da je rješenje o prestanku radnog odnosa tužena donijela 25. novembra 2004. godine na koje rješenje je apelant blagovremeno u roku od 8 dana uložio prigovor, da tužena o prigovoru nije odlučila u zakonskom roku od 30 dana od dana prijema prigovora, a da apelant u narednom roku nakon isteka roka od 30 dana kada je tužena trebala odlučiti o prigovoru nije podnio tužbu sudu, već da je tužbu podnio 18. aprila 2005. godine, odnosno protekom roka predviđenim članom 88. Zakona o administrativnoj službi, uslijed čega je sud odlučio kao u dispozitivu rješenja.

5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant osporava rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 027585 11 Gž 2 od 31. oktobra 2011. godine kojim je odbačena njegova tužba.

9. Dakle, Okružni sud nije raspravljao o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje Okružni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-47/12 (V. G.) | Sudska praksa | Aktio