Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1827/09 (Rudnici «Kreka» u Tuzli d.o.o.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Predmeti (1)

AP-1827/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 1827/09, rješavajući apelaciju Rudnika «Kreka» u Tuzli d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/0, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudnika «Kreka» u Tuzli d.o.o. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 070-0-Rev-07-001866 od 19. marta 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Rudnici «Kreka» u Tuzli d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik, podnio je 11. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001866 od 19. marta 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-0-

V-06-000097 od 29. decembra 2006. godine u vanparničnom postupku predlagača Ljube Lučića, Ante Lučića, Ilije Lučića i Lucije Tadić rođ. Lučić (u daljnjem tekstu: predlagači) protiv apelanta kao protivnika predlagača, predlagačima je određena pravična naknada za eksproprisane nepokretnosti na jednake dijelove, i to za eksproprisano zemljište (preciznije označeno u izreci rješenja) u iznosu od 366.696,00 KM i za uništena stabla drveća i voća u iznosu od 2.773,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan predlagačima nadoknaditi troškove postupka u preciziranom iznosu. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da, prema članu 10. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, za eksproprisane nepokretnosti vlasniku pripada pravična naknada, a članom 49. istog zakona određen je način utvrđivanja visine naknade. U provedenom postupku Općinski sud je predlagačima odredio ukupnu pravičnu naknadu u iznosu od 369.469,00 KM. Cijena zemljišta površine 18.687,00 kvadratnih metara određena je prema tržišnoj vrijednosti, to jeste prema podacima koje je dostavila Porezna uprava Općine Živinice, koja je obavijestila Sud da je na tom području u blizini predmetnih nekretnina vršen promet po cijeni od 24 KM po kvadratnom metru. Općinski sud je prihvatio podatke Porezne uprave i po toj cijeni odredio ukupnu naknadu za eksproprisano zemljište.

3. Protiv navedenog rješenja Općinskog suda apelant se žalio Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-07-000352 od 24. septembra 2007. godine žalbu djelimično uvažio i prvostepeno rješenje djelimično preinačio tako da je dosuđena naknada za eksproprisano zemljište u ukupnom iznosu od 366.696,00 KM smanjena na iznos od 259.743,00 KM, odnosno ukupno dosuđena naknada za zemljište i stabla u iznosu od 369.469,00 KM smanjena je na iznos od 262.516,00 KM. Istim rješenjem, umjesto dosuđene zatezne kamate po stopi određenoj zakonom, dosuđena je kamata po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana, dok su troškovi postupka na čiju je isplatu obavezan apelant smanjeni sa 11.274,52 KM na iznos od 8.003,50 KM. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da je predlagačima dosudio naknadu za eksproprisane nekretnine po cijeni od 17 KM po kvadratnom metru. Kantonalni sud je navedenu cijenu utvrdio imajući u vidu podatke Porezne uprave Općine Živinice (24 KM po kvadratnom metru), kao i podatak da je, prema posljednjem postignutom sporazumu od 4. jula 2006. godine o određivanju pravične naknade za eksproprisano zemljište u općini Živinice, cijena iznosila 10 KM po kvadratnom metru. Stoga je Kantonalni sud, utvrdivši cijenu od 17 KM za kvadratni metar eksproprisanog zemljišta, umjesto dosuđene naknade u prvostepenom postupku predlagačima smanjio naknadu i dosudio iznos od 259.743,00 KM.

4. Protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda predlagači su izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Odlučujući o reviziji Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-07-001866 od 19. marta 2009. godine kojim je reviziju djelimično uvažio i drugostepeno rješenje preinačio u dijelu koji se odnosi na ukupno dosuđenu naknadu za zemljište, kao i za troškove prvostepenog postupka, tako što se apelantova žalba odbija i prvostepeno rješenje u dijelu dosuđene naknade za zemljište i troškove postupka potvrđuje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da rješenje drugostepenog suda, prema ocjeni Vrhovnog suda, u odluci o glavnom potraživanju i troškovima postupka nije u potpunosti pravilno i zakonito doneseno. Prema odredbi člana 49. stav 2. Zakona o eksproprijaciji, tržišna cijena eksproprisanog poljoprivrdnog zemljišta utvrđuje se na osnovu dva elementa, i to: podataka o prometnoj vrijednosti koje daje općinski organ uprave društvenih prihoda i podataka o iznosima iz postignutih sporazuma o određivanju pravične naknade za eksproprisano zemljište u toj općini. Drugostepeni sud je prosjek od 17 KM izračunao na osnovu podataka Porezne uprave Općine Živinice (24 KM po jednom kvadratnom metru i podataka iz sporazuma zaključenog sa drugim predlagačima 4. jula 2006. godine na iznos od 10 KM). Međutim, prema ocjeni Vrhovnog suda, Kantonalni sud je bez valjanog obrazloženja zanemario utvrđenje prvostepenog suda da je bilo zaključenih sporazuma pred organima u konkretnoj općini po cijeni od 92 KM, pa ni u kom slučaju, kako osnovano ukazuju predlagači u reviziji, nije mogla da im se obračuna naknada po jednom kvadratnom metru ocjenjujući samo jedan zaključeni sporazum u kome je cijena bila 10 KM po jednom kvadratnom metru. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pogrešno preinačio prvostepeno rješenje u pogledu naknade za eksproprisano zemljište, pa je Vrhovni sud primjenom člana 250. stav 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka drugostepeno rješenje preinačio i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Vrhovnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant kršenje navedenih prava vidi u pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni prava. Naveo je da je Vrhovni sud svoju odluku pogrešno zasnovao na podacima Porezne uprave Općine Živinice prema kojima je cijena eksproprisanog zemljišta 24 KM, zanemarujući, također, relevantan podatak o cijeni od 10 KM. Pozivajući se na cijenu od 92 KM po kvadratnom metru, prema apelantovom mišljenju, Vrhovni sud je propustio istaći da se u tom slučaju radilo o eksproprijaciji građevinskog, a ne poljoprivrednog zemljišta kao što je u apelantovom slučaju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se isključivo svode na navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

9. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1827/09 (Rudnici «Kreka» u Tuzli d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio