Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3502/09 (D. B.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3502/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mirsad Ćeman i Zlatko. M. Knežević, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine u predmetu broj AP 3502/09, rješavajući apelaciju Dževadete Bahtijaragić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dževadete Bahtijaragić, podnesena zbog neizvršenja Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-09-000 101 od 28. augusta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževadeta Bahtijaragić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke podnijela je 7. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-09-
000 101 od 28. augusta 2009. godine.
2. Apelantica je 22. maja 2006. godine, na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS 2713/03 od 24. decembra 2004. godine (pravosnažna 29. marta 2006. godine) pokrenula postupak za dozvolu izvršenja protiv Akcionarskog društva za proizvodnju i promet oficirske i civilne odjeće «22. decembar» Banjaluka (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi prinudnog izvršenja presude.
3. Rješenjem broj 071-0-I-06-002134 od 31. maja 2006. godine Osnovni sud je odredio izvršenje protiv izvršenika. U novembru 2006. godine apelantica je po zahtjevu suda dostavila tačnu adresu i brojeve žiro računa izvršenika koji nisu bili označeni u prijedlogu za izvršenje.
4. S obzirom da izvršenik nije poslovao preko žiro računa banaka, apelantica je 24. septembra 2007. godine podnijela prijedlog na novom sredstvu izvršenja, zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. Rješenjem od 6. novembra 2007. godine Osnovni sud je dozvolio izvršenje na novom sredstvu izvršenja - pokretnim stvarima izvršenika. Protiv tog rješenja, izvršenik je blagovremeno izjavio prigovor. Rješavajući o prigovoru, Osnovni sud je donio Rješenje broj 071-0-
I-06-002134 od 16. januara 2008. godine, kojim je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan.
5. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi protiv rješenja od 8. juna 2007. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Ž-09-000 101 od 28. augusta 2009. godine, kojim je izvršenikovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Obrazlažući rješenje, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno odbio prigovor neblagovremenosti podnošenja prijedloga, jer se u nedostatku paricionog roka (za dobrovoljno izvršenje) rok računa po isteku zakonskog roka, a on u radnim sporovima iznosi 15 dana od dana dostavljanja presude.
6. Osnovni sud je zatim nastavio izvršni postupak donošenjem zaključka o prodaji od 5. februara 2010. godine, kojim je određeno prvo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, usmenim i javnim nadmetanjem, na kojem se nije pojavio niko od zainteresiranih kupaca.
7. Podneskom od 19. marta 2010. godine apelantica je obavijestila Osnovni sud da je provjerom kod Centralne banke BiH utvrdila da izvršenik nema aktivnih odnosno deblokiranih transakcijskih računa, te da je izvršenik u međuvremenu osnovao novo preduzeće pod nazivom «Kuća mode Nikola» d.o.o. Banjaluka. Podneskom od 1. jula 2010. godine, Komercijalna banka Banjaluka je obavijestila Osnovni sud da je po rješenju o izvršenju od 31. maja 2006. godine djelimično postupljeno tako što su određena novčana sredstava na transakcijskom računu izvršenika zaplijenjena radi izvršenja rješenja, te su od suda zatražene instrukcije za daljnje postupanje.
8. Apelantica je 20. jula 2010. godine s izvršenikom i «Kućom mode Nikola» d.o.o. Banjaluka zaključila sporazum o izmirenju duga. Osnovni sud je podneskom od 7. septembra 2012. godine obavijestio Ustavni sud da je izvršni postupak u konkretnom predmetu okončan tako što je apelantica namirena u cijelosti po zaključenom sporazumu o izmirenju duga, te je kao dokaz dostavljen apelanticin podnesak kojim obavještava sud o namirenju svog potraživanja.
9. Apelantica je u podnesenoj apelaciji navela da Osnovni sud opstruira izvršenje rješenja koje je doneseno na osnovu pravosnažne presude, bez obzira što se radi o pravu iz radnog odnosa. S tim u vezi apelantica ukazuje na neizvršenje presude odnosno dužinu tog postupka, koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan, koje pravo je zagarantirano odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
12. U vezi s navodima apelacije Ustavni sud ističe da bi, tumačiti pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao da se tiče isključivo vođenja postupka, vodilo sigurno u situacije inkompatibilne principima vladavine prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije. Stoga, izvršenje presude, koju donese bilo koji sud, mora biti posmatrano kao „integralni dio suđenja“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. To će biti slučaj ako ne postoji izvršenje u razumnom zakonskom roku, ili ako neopravdanost neizvršenja povlači ponovnu povredu tog građanskog prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 7. maja 1974. godine, serija A-18, st. 34-36, kao i Ustavni sud, Odluku broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, tač. 27-31). Ako se pravosnažno utvrdi građansko pravo, a nadležni organ neće da ga izvrši, pravo na pravično suđenje u postupku utvrđivanja građanskog prava postalo bi bespredmetno i bez adekvatnog dejstva. Da bi nadležni organ bio efikasan on mora obavljati svoju dužnost na zakonit i djelotvoran način. Obaveza obezbjeđivanja efikasnog prava na pristup nadležnim organima spada u kategoriju dužnosti, tj. pozitivne obaveze države (vidi Evropski sud za ljudska prava, Airey protiv Irske, presuda od 9. oktobra 1979. godine, serija A-32, stav 25). Dakle, pravo na pristup sudu traje sve dok se ne realizira utvrđeno građansko pravo. U protivnom, efektivan postupak prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza bio bi iluzoran ako u naknadnom, izvršnom postupku, to građansko pravo ne može zaživjeti.
13. Međutim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju ne radi o odbijanju nadležnog organa da izvrši pravosnažno utvrđeno građansko pravo ili o odugovlačenju suda da donese rješenje o izvršenju, nego se radi o specifičnom postupku izvršenja, budući da rješenje o izvršenju koje je blagovremeno doneseno nije moglo biti provedeno jer izvršenik nije poslovao preko žiro računa. Zatim je, kako proizlazi iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu, apelantica podnijela novi prijedlog kojim je promijenila sredstvo izvršenja, zahtijevajući izvršenje zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari, koji je Osnovni sud prihvatio donošenjem novog rješenja o izvršenju. Po okončanju žalbenog postupka, Osnovni sud je nastavio poduzimati radnje s ciljem da okonča izvršni postupak zakazivanjem ročišta za prodaju pokretnih stvari, a pet mjeseci nakon toga apelantica je obavijestila Osnovni sud da je s izvršenikom zaključila sporazum o izmirenju duga. Iz navedenog proizlazi da je Osnovni sud postupao prema okolnostima konkretnog slučaja, poduzimajući radnje s ciljem da okonča postupak izvršenja, u kojem je apelantica konačno i realizirala svoje utvrđeno građansko pravo namirenjem duga od izvršenika, zaključenjem sporazuma o izmirenju duga. Imajući u vidu činjenicu da apelantica nije navela konkretne dokaze o tome da Osnovni sud bezrazložno ne postupa po rješenju o izvršenju, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić