Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3315/12 (I. G. i Z. M.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3315/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP-3315/12, rješavajući zahtjev Ibrahima Gibića i Zijada Musaefendića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Ibrahima Gibića i Zijada Musaefendića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Ibrahim Gibić i Zijad Musaefendić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Teslića, podnijeli su 8. septembra 2012. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Mal 014878 12 Gž od 28. avgusta 2012. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Mal 014878 10 Mal od 23. marta 2012. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio/odložio“ izvršenje presude, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 Mal 014878 10 Mal od 23. marta 2012. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 85 0 Mal 014878 12 Gž od 28. avgusta 2012. godine, obavezani su apelanti da tužitelju Mikrokreditnoj fondaciji „Eki“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj), po osnovu ugovora o kreditu, solidarno isplate iznos od 2.981,60 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 19. jula 2010. godine i da mu solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 400,00 KM. U obrazloženju presude, Osnovni sud je naveo da je utvrdio da je, 18. januara 2008. godine, zaključen ugovor o kreditu između tužioca i Šerifa Mešinovića (u daljnjem tekstu: korisnik kredita), kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 2.556,46 EUR, odnosno 5.000,00 KM uz obračun kamate od 20% godišnje i rokom otplate od 42 mjeseca. Dalje, Osnovni sud je utvrdio da je, 15. januara 2008. godine, između tužioca i apelanata zaključen ugovor o jemstvu, kojim su se apelanti obavezali da će, u slučaju da korisnik kredita ne ispuni svoju obavezu iz ugovora o kreditu od 18. januara 2008. godine, oni, kao jemci ispuniti cijelu obavezu za koju su jamčili kao i eventualne troškove, te da tužilac kao davalac kredita po svom izboru može pokrenuti postupak protiv njih, bez obzira da li je prethodno pokrenuo postupak protiv korisnika kredita kao dužnika. Navedeno je i da je korisnik kredita (koji je u međuvremenu preminuo), zastao sa isplatom te da je stoga ugovor i otkazan, a njegova obaveza kao i obaveza apelanta dospjela, zbog čega je tužitelj završio obračun glavnog duga i ugovorene kamate, te da dug iznosio 2.981,60 KM. Navedeno je da je prije utuženja, tužitelj pozivao apelante na izmirenje obaveza ali da apelanti nisu izvršili uplatu duga po tom osnovu. Stoga je Osnovni sud zaključio da je tužiočevo potraživanje dospjelo i u odnosu na apelante, shodno odredbama čl. 1065. do 1067. i člana 414. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
3. Okružni sud je u svojoj odluci naveo da je prvostepena presuda pravilna, te da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tužilac, prema odredbi člana 4. zaključenog ugovora o jemstvu kao i odredbi člana 1004. stav 3. ZOO-a, mogao zahtijevati ispunjenje obaveze ili od glavnog dužnika ili samo od jemaca, kao što je to uradio u konkretnom slučaju. Također, Okružni sud je istakao da su neosnovane žalbene tvrdnje apelanata da je zbog smrti korisnika kredita dug prestao, odnosno da je raskidom ugovora o kreditu raskinut i ugovor o jemstvu, čime su u smislu odredbe člana 132. stav 1. ZOO-a, obje strane oslobođene svojih obaveza. Okružni sud je naročito istakao da je tužilac svoju tužbu u odnosu na apelante, zasnovao na ugovoru o jemstvu kojim su se apelanti kao jemci - platci obavezali namiriti cijeli dug ukoliko korisnik kredita u roku ne ispuni svoju obavezu kako je to propisano i odredbom člana 997. ZOO-a.
4. Apelanti smatraju da su im osporenim presudama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Smatraju da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo. Ističu da je tužilac jednostrano raskinuo glavni ugovor o kreditu te da je posljedica toga trebala biti da se svaka ugovorna strana oslobađa svoje obaveze. Dalje, smatraju da je prestankom glavnog ugovora istovremeno prestao i ugovor o jemstvu kao sporedni ugovor. Također, ističu, budući da je glavni dužnik umro, da je tužilac imao mogućnost da od njegovih nasljednika zahtjeva vraćanje duga. Ističu da je Okružni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 1004. stav 3. ZOO-a, kao i odredbu člana 4. ugovora o jemstvu, smatrajući da je ugovor o jemstvu na snazi. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti navode da su slabog imovnog i lošeg zdravstvenog stanja, te bi izvršavanjem presude Osnovnog suda bilo dovedeno u pitanje zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba (kao i potreba članova njihovih porodica), odnosno da bi bio ugrožen njihov egzistencijalni minimum.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog sud
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Također, Ustavni sud zapaža da još uvijek nije ni pokrenut izvršni postupak kojim bi bila izvršena prinudna naplata duga od apelanata. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić