Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4216/10 (H. L.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4216/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 4216/10, rješavajući zahtjev Huseina Ljubijankića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Huseina Ljubijankića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Husein Ljubijankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cetingrada, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 27. septembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog postupanja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-854/02. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio raspolaganje nekretninama Redže Čajića iz Gnjilavaca, upisanih u z.k.ul.br. 518 k.o. Cazin SP Gnjilavac Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda i p.l.br. 65/04 k.o. Gnilavac općine Cazin, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 19. marta 1992. godine predao tadašnjem Osnovnom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zahtjev za izvršenje protiv Redže Čajića (u daljnjem tekstu: izvršenik), kao dužnika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 39.347,00 jugoslavenskih dinara, a na osnovu Presude Osnovnog suda broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine sa klauzulom pravosnažnosti u dosuđujućem dijelu, koja je potvrđena Presudom Višeg suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Gž-604/90 od 4. novembra 1990. godine. Apelant je 27. novembra 2002. godine dostavio sadašnjem Općinskom sudu fotokopiju tog izvršnog prijedloga, a istovremeno je podnio i zahtjev za rekonstrukciju sudskog spisa koji se odnosi na predmetni slučaj.
3. Naredbom Općinskog suda broj SU-217-1/03 od 17. decembra 2003. godine dopuštena je rekonstrukcija predmetnog spisa pod brojem I-854/02.
4. Apelant je 26. jula 2007. godine Općinskom sudu dostavio podnesak tražeći da se nastavi izvršenje u predmetu broj I-854/02.
5. Apelant je 8. augusta 2007. godine podnio Ustavnom sudu apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom zahtjevu u predmetu broj I-854/02. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu, broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine, usvojio apelantovu apelaciju, utvrdio povredu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/02, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj I-854/02 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zatim 9. jula 2010. godine donio rješenje, kojim je utvrdio da Općinski sud nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine.
6. Apelant je ponovo 30. juna 2010. godine podnio prijedlog za nastavak postupka pokrenutog prijedlogom od 19. marta 1992. godine.
7. Općinski sud je donio rješenje, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine, kojim je odredio izvršenje protiv izvršenika, radi isplate duga u iznosu od 0,0039347 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 12 % godišnje koja se imala računati na dosuđeni iznos glavnice od 27. februara 1990. godine kao dana dospjelosti obaveze do konačne naplate, s tim da se zakonska zatezna kamata neće obračunavati za period od 18. septembra 1991. do 23. novembra 1995. godine, i namirenja troškova izvršnog postupka koji nastanu u toku ovog postupka iz iznosa dobivenog prodajom, a na osnovu izvršne isprave-presude Osnovnog suda, broj P-745/82 od 27. februara 1990. godine koja je postala pravosnažna presudom Višeg suda, broj Gž-604/90 od 4. novembra 1991. godine. Rješenjem je dalje određeno da će se izvršenje provesti na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnina izvršenika preciznije označenim u rješenju podacima starog i novog operata (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) , te zabilježbom određenog izvršenja u ZK-uredu ovog suda, procjenom, prodajom i namirenjem apelanta kao tražioca izvršenja. Rješenjem je obavezan izvršenik da, pored troškova apelanta za koje je određeno izvršenje rješenjem o izvršenju, a koji nastanu u toku ovog postupka, plati apelantu za sastav prijedloga za izvršenje iznos od 280,80 KM u roku od 30 dana od dana prijema rješenja dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da prijedlog od 19. marta 1992. godine nije usvojen, odnosno, da po istom nije odlučeno od dana podnošenja. Općinski sud je dalje naveo da su apelantova potraživanja za isplatu duga prema izvršeniku u presudi Osnovnog suda, broj: P-745/82 od 27. februara 1990. godine, koja je djelimično preinačena presudom Višeg suda, broj GŽ-604/90 od 4. novembra 1991. godine, dosuđena u YU dinarima, valuti koja sada nije sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini, te kako se u konkretnom slučaju radilo o obavezi koja je nastala u YU dinarima, Općinski sud je izvršio konvertovanje dinara. Općinski sud je naveo da prema odluci Vlade RBiH („SIužbeni list RBiH“ broj 13/92), koja je donesena na osnovu Zakona o novcu („SIužbeni list RBiH“ br. 8/92 i 13/94), sve neizmirene novčane obaveze izražene u dinarima pretvorene su u obaveze u BH dinarima po kursu zamjene 10:1, a Zakonom o promjeni vrijednosti dinara („SIužbeni list RBiH“ br 18/94 i 3/94), sve obaveze se denominiraju za 10.000 puta. Primjenom navedenih propisa Općinski sud je utvrdio da konverzijom 10:1 potraživanja apelanta u ukupnom iznosu od 39.347,00 YU dinara iznosi 3.934,70 BH dinara, a nakon izvršene denominacije 0,39347 BH dinara. Primjenom Zakona o Centralnoj banci BiH („SIužbeni list BiH“ broj 12/95, stupio na snagu 24. jula 1997.godine), kojim je određeno da je monetarna jedinica u BiH konvertibilna marka i po tom osnovu vrši se konverzija BH dinara u iznosu od 100:1, Općinski sud je utvrdio da ukupno potraživanje apelanta iznosi 0,0039347 KM. Općinski sud je naveo da je isti stav u pogledu primjene navedenih materijalnih propisa zauzeo Kantonalni sud u Bihaću u svom rješenju, broj 001-0-GŽ-
06-000061 od 11. decembra 2006. godine.
9. Zaključkom Općinskog suda, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine, određena je zabilježba rješenja o izvršenju, broj I-854/02 od 1. jula 2010. godine na predmetnim nekretninama označenim podacima starog operata -upisane u zk. ul. br. 518 k.o. Gnjilovac, u skladu sa članom 72. stav 1. Zakona o izvršenom postupku.
10. Apelant je, putem zastupnika, izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
11. U međuvremenu, izvršenik je umro. Općinski sud je, na prijedlog apelantove zastupnice, zaključkom broj I-854/02 od 20. septembra 2010. godine,pozvao Seada Čajića, izvršenikovog sina, da se u određenom roku izjasni da li je suglasan da ga sud imenuje za privremenog zastupnika nasljednicima iza umrlog izvršenika.
12. Apelant smatra da je zbog postupanja Općinskog suda u predmetu broj I-854/02 povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čl. 2., 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, te član 2. stav 3. i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da jedan od nasljednika Esad Čajić, apelantov dužnik po drugom izvršenju, prodaje svoju imovinu da bi izbjegao plaćanje duga apelantu, što apelant očekuje i od ostalih nasljednika, s obzirom da imaju zasebna imanja i ne žive na nekretninama Redže Dolića.
13. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
15. Apelant je tražio donošenje privremene mjere, ali nije naveo niti jedan razlog koji bi opravdao donošenje tražene mjere osim što je naveo da jedan od izvršenikovih nasljednika prodaje svoju imovinu kako bi izbjegao plaćanje duga apelantu, a što se očekuje i od ostalih nasljednika. Dakle, osim paušalnog zahtjeva koji se bazira na prejudiciranju stvari i navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, Ustavnom sudu,nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
16. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić