Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3225/09 (O. P.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3225/09
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3225/09, rješavajući apelaciju Obrada Prtije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Obrada Prtije.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 071-0-I-06-001423.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 071-0-I-06-001423, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Obrad Prtija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bronzanog Majdana, Banjaluka, kog zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-I-06-001423. Apelant je podnescima od 8. februara 2010. godine, 19. januara 2011. godine i 28. novembra 2011. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. aprila 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. maja 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 13. maja 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Na osnovu pravosnažne i izvršne djelimične presude Osnovnog suda broj P- 2632/98 od 8. maja 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1707/02 od 15. februara 2006. godine, apelant je 11. aprila 2006. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za dozvolu izvršenja protiv B. B. (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate iznosa od 17.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i iznosa od 2.402,00 KM na ime troškova parničnog postupka, takođe sa zakonskom zateznom kamatom.
7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-06-001423 od 3. jula 2006. godine odredio predloženo izvršenje zapljenom i prodajom pokretnih stvari koje su izvršenikova svojina, te da se tako apelant namiri iz iznosa dobijenog prodajom.
8. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-001423 od 8. februara 2007. godine odbijen je kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 071-0-I-06-001423 od 3. jula 2006. godine, te je rješenje u cijelosti održano na snazi.
9. Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-I-06-001423 od 17. aprila 2008. godine određeno je izvršenje na novom sredstvu izvršenja i to na nepokretnostima izvršenikove supruge S. B., pobliže preciziranim u izreci rješenja. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je apelant 10. marta 2008. godine podnio prijedlog za dozvolu izvršenja na novom sredstvu izvršenja, odnosno na nepokretnostima izvršenikove supruge, te da je sud, budući da izvršenik nema pokretne stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja, na osnovu relevantnih zakonskih odredbi odredio izvršenje na nepokretnostima izvršenikove supruge.
10. Apelant je u periodu od 8. oktobra 2007. godine pa do 27. decembra 2010. godine podnio sedam podnesaka Osnovnom sudu tražeći od Osnovnog suda da što prije okonča izvršni postupak i sprovede sve izvršne radnje.
11. Iz predočenih dokumenata proizilazi da je postupak još uvijek u toku. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeni pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, detaljno obrazlaže hronološki tok postupka, te navodi da je predmetno rješenje o izvršenju doneseno 3. jula 2006. godine, ali da izvršni postupak još uvijek nije okončan, uprkos brojnim pisanim urgencijama upućenim Osnovnom sudu. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da hitno okonča izvršni postupak. Takođe, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je u ovom predmetu postupao u skladu sa zakonom, da nije bilo kršenja bilo kakvih prava, da je dozvolio izvršenje 24. marta 2010. godine, da je održano i ročište na kom je sud, shodno relevantnim zakonskim odredbama, utvrđivao izvršenikovu imovinu, te da je zaključkom od 26. marta 2010. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke. Na kraju, Osnovni sud je istakao da se postupak izvršenja nastavlja, da je on otežan jer izvršenik ne raspolaže ni pokretnom ni nepokretnom imovinom, kao i da je postupajući sudija na izvršenju zadužen velikim brojem predmeta.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
19. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 Evropske konvencije (vidi vodeće odluke Ustavnog suda: AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05 i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant u ovom slučaju uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana 3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Relevantni principi
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
23. Sem toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
b) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 11. aprila 2006. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od šest godina i tri mjeseca.
c) Analiza dužine trajanja postupka
25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju postupak izvršenja sprovodi na nepokretnostima, te da predmetni postupak, prema odredbama ZIP-a, pretpostavlja sprovođenje niza izvršnih radnji, pa stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu. Takođe, Ustavni sud smatra da je složenost predmeta u konkretnom slučaju uticala na dosadašnje trajanje predmetnog postupka.
26. Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 5 stav 1 ZIP-a prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ističe da predmetni izvršni postupak koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje duže od šest godina, što je a priori neprihvatljivo dug period. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da je u navedenom periodu Osnovni sud, između ostalog, tek nakon tri mjeseca odlučio o apelantovom prijedlogu za donošenje rješenja o izvršenju, da je rješenjem od 8. februara 2007. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 071-0-I-06-001423 od 3. jula 2006. godine, te da je rješenjem od 17. aprila 2008. godine odredio izvršenje na novom sredstvu izvršenja i to na nepokretnostima izvršenikove supruge S. B. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje i na odredbu člana 64 ZIP-a, kojom je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja, te konstatuje da u konkretnom slučaju iz činjenica predmeta nespornim proizilazi da predmetni izvršni postupak nije okončan ni na jedan od propisanih načina.
27. Imajući u vidu sve navedeno, te činjenicu da Osnovni sud u periodu od šest godina i tri mjeseca još uvijek nije okončao predmetni postupak, koji je hitnog karaktera, bez obzira na činjenicu da se radi o relativno složenom predmetu, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka suprotna principu razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje na to da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je, shodno relevantnim zakonskim odredbama, utvrđivao izvršenikovu imovinu, da je zaključkom od 26. marta 2010. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke, kao i da se postupak izvršenja nastavlja, te da je on otežan jer izvršenik ne raspolaže ni pokretnom ni nepokretnom imovinom. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je, iako je Osnovni sud naveo objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu trajanja izvršnog postupka, s obzirom na ukupnu dužinu trajanja predmetnog izvršnog postupka od preko šest godina i činjenicu da još uvijek nije okončan došlo do povrede apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta podnosio urgencije Opštinskom sudu s ciljem ubrzanja postupka, te da svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelant traži da mu se zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka dosudi naknada nematerijalne štete.
30. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i sloboda.
31. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija utvrđivanje kršenja njegovog prava na pravično suđenje i izdavanje naloga sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi ZIP-a. Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji je hitne prirode, pred Osnovnim sudom traje šest godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan, a pri tome se razlozi koje je taj sud ponudio da bi opravdao dužinu postupka ne mogu smatrati dovoljnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić