Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2447/09 (M.G.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2447/09
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2447/09, rješavajući apelaciju M.G., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M.G.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku po apelantovom zahtjevu za povraćaj stana, koji je trenutno u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 15 0 U 000122 12 Uvp.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj 15 0 U 000122 12 Uvp, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 23. jula 2009. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine podnesak u kom je naveo povredu ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavnom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je po njegovom zahtjevu za povraćaj stana vođen pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 31. jula 2009. godine navedeni podnesak proslijedio Ustavnom sudu, koji je istog datuma registrovan kao apelacija. Apelant je 25. januara 2010. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek Trebinje (u daljnjem tekstu: Odsjek Trebinje), 8. i 11. februara 2010. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odsjek Trebinje je dostavio Ustavnom sudu odgovor na apelaciju 28. februara 2010. godine, a Okružni sud 3. marta 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 17. marta 2010. godine.
5. Apelant je 3. aprila 2012. godine obavijestio Ustavni sud o stanju svog predmeta.
6. Odsjek Trebinje je, na traženje Ustavnog suda, 2. aprila 2012. godine dostavio informaciju o trenutnoj fazi predmetnog postupka, a Vrhovni sud 14. maja 2012. godine. III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
8. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Odsjek Bileća (u daljnjem tekstu: Odsjek Bileća) broj 05-050-05-10-/02 od 26. marta 2003. godine, koje je postalo pravosnažno 23. juna 2003. godine, utvrđeno je da je apelant nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Vladimira Gađinovića 12 u Bileći, i da mu se predmetni stan vraća u posjed u roku od 90 dana, dok privremenom korisniku Lj.Đ. prestaje pravo na korišćenje stana.
9. Rješavajući žalbu Vojnog pravobranilaštva Vojske Republike Srpske, Odjeljenje u Trebinju (u daljnjem tekstu: Vojno pravobranilaštvo), Odsjek Trebinje je donio Rješenje broj 05-050-05-40/02 od 7. avgusta 2003. godine kojim je navedeno Rješenje Odsjeka Bileća broj 05-050-05-10/02 od 26. marta 2003. godine poništeno i apelantov zahtjev za vraćanje stana u posjed „odbijen kao neblagovremen“.
10. Presudom Vrhovnog suda broj U-193/04 od 23. avgusta 2006. godine uvažena je apelantova tužba kojom je tražio da Vrhovni sud naloži Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske-Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da donese rješenje po njegovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenje Odsjeka Trebinje broj 05-050-05-40/02 od 7. avgusta 2003. godine i naloženo je Odsjeku Trebinje da u roku od 30 dana donese odluku po apelantovoj žalbi.
11. Rješenjem Ministarstva broj 18.5/2-P-700/06 od 15. septembra 2006. godine poništeno je Rješenje Odsjeka Trebinje broj 05-050-05-40/02 od 7. avgusta 2003. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.
12. U ponovnom postupku, Odsjek Trebinje je donio Rješenje broj 05-050-05-40-1/02 od 25. oktobra 2006. godine kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov zahtjev za povraćaj stana.
13. Nakon toga, u toku 2007. i 2008. godine prvostepeni upravni organ je nekoliko puta donosio odluke kojima je apelantov zahtjev za povraćaj odbačen kao neblagovremen, ali je drugostepeni upravni organ usvajao apelantove žalbe izjavljene protiv tih odluka i predmet vraćao na ponovni postupak, dok je, istovremeno, žalbe Vojnog pravobranilaštva izjavljene protiv istih odluka odbacivao kao neblagovremene.
14. Presudom Okružnog suda broj 015-0-U-07-000101 od 4. januara 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba Vojnog pravobranilaštva podnesena u upravnom sporu protiv drugostepenog Rješenja Ministarstva broj 18.05/2-P550/07 od 6. septembra 2007. godine, kojim je potvrđen Zaključak Odsjeka Trebinje broj 05-050-05-40-2/02 od 24. januara 2007. godine o odbacivanju kao neblagovremene žalbe Vojnog pravobranilaštva izjavljena protiv Rješenja Odsjeka Bileća broj 05-050-05-10-02 od 26. marta 2003. godine.
15. Zaključkom Odsjeka Trebinje o dozvoli izvršenja broj 05-050-05-40-5/2 od 17. decembra 2008. godine utvrđeno je da je Rješenje Odsjeka Bileća broj 05-050-05-10-02 od 26. marta 2003. godine postalo izvršno. Nakon toga je, u toku 2009. godine, nekoliko puta neuspješno pokušano provođenje administrativnog izvršenja iseljenjem iz stana privremenog korisnika i uvođenjem apelanta u posjed stana.
16. Zatim, odlučujući o zahtjevu Vojnog pravobranilaštva za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 015-0-U-07-000101 od 4. januara 2008. godine, Vrhovni sud je donio Presudu broj 112-0-Uvp-08-000059 od 25. aprila 2009. godine kojom je tužbu uvažio i ukinuo navedenu presudu, a predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Okružni sud je donio Presudu broj 15-0-u-000091-09-U od 4. juna 2009. godine kojom je uvažio tužbu Vojnog pravobranilaštva, drugostepeno Rješenje Ministarstva broj 18.05/2-P550/07 od 6. septembra 2007. godine poništio i predmet vratio Ministarstvu da u roku od 30 dana ponovo odluči o blagovremenosti žalbe Vojnog pravobranilaštva.
17. U ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.05-2-P-298/09 od 6. jula 2009. godine kojim je žalbu Vojnog pravobranilaštva uvažilo i u cijelosti poništilo Zaključak o odbacivanju žalbe Odsjeka Trebinje broj 05-050-05-40-2/02 od 24. januara 2007. godine i konačno Rješenje Odsjeka Bileća broj 05-050-05-10-/02 od 26. marta 2003. godine, a apelantov zahtjev za povraćaj stana odbacilo kao neblagovremen. Međutim, odlučujući o apelantovoj tužbi u upravnom sporu protiv navedenog rješenja Ministarstva, Okružni sud je donio Presudu broj 15-0-U-000122-09-U od 25. januara 2010. godine kojom je apelantovu tužbu uvažio i osporeni akt poništio, a Odsjeku Trebinje naložio da apelanta uvede u posjed predmetnog stana.
18. Nakon toga, ponovo je zakazano administrativno izvršenje rješenja Odsjeka Bileća broj 05-050-05-10-/02 od 26. marta 2003. godine za 22. februar 2010. godine, kada je apelant uveden u posjed stana.
19. Prema informaciji koju su Ustavnom sudu dostavili apelant, Odsjek Trebinje i Vrhovni sud, postupak u apelantovom predmetu još uvijek nije okončan, jer se ponovno nalazi pred Vrhovnim sudom po zahtjevu Pravobranilaštva Republike Srpske-Sjedište zamjenika u Trebinju (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), kao zainteresovanog lica, za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 15 0 U 000122 11 U 2 od 30. novembra 2011. godine (navedena presuda Okružnog suda nije dostavljena u prilogu informacija). IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u tome što su upravni organi i sudovi, postupajući po njegovom zahtjevu za povraćaj, koji je podnio 6. aprila 2000. godine, u više navrata poništavali odluke nižestepenih organa i predmet vraćali na ponovni postupak, zbog čega se cijeli postupak, koji je u vrijeme podnošenja apelacije trajao više od devet godina, stalno „vrtio u krug“. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
21. U odgovoru na apelaciju Odsjek Trebinje je istakao da je dužina trajanja predmetnog postupka bila uslovljena brojnim aktima svih strana u postupku, tj. žalbama i tužbama, uz napomenu da se postupak dva puta nalazio pred Vrhovnim sudom po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudskih odluka. Odsjek Trebinje je naveo da je ovakvo faktičko stanje rezultiralo time da je apelant stvarno dugo čekao na povraćaj stana.
22. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbaci kao nedozvoljena.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02 i 87/07) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti suprotno javnom interesu.
[...] Član 14.
Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. [...] VI.Dopustivost
24. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Ustavni sud ukazuje da, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno može da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pa je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu dopustiva. Dalje, Ustavni sud ukazuje na svoj stav prema kom u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvoran pravni lijek koji bi omogućio apelantima da se žale zbog nerazumno dugog trajanja postupka (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2873/06 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred upravnim organima i sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
28. Ustavni sud zapaža da je apelant u aprilu 2000. godine pokrenuo predmetni upravni postupak radi povraćaja stana u posjed, te iako je apelant uveden u posjed stana, taj postupak koji je do donošenja predmetne odluke Ustavnog suda ukupno trajao 12 godina i tri mjeseca pred upravnim organima i sudovima, još uvijek nije okončan jer se po treći put nalazi pred Vrhovnim sudom po zahtjevu Pravobranilaštva za vanredno preispitivanje presude. Ustavni sud smatra da, uzeto u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što je postupak u navedenom predmetu pred upravnim organima i sudovima trajao toliko dugo i još uvijek nije okončan. Što se tiče apelantovog ponašanja, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka.
Ustavni sud naglašava da je istovjetno pravno pitanje – dužine trajanja postupka po zahtjevu za povraćaj stana razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3158/07 od 28. aprila 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u spomenutoj odluci u vezi s ponašanjem upravnih organa i sudova u upravnom sporu naveo da je predmet dva puta uz jasne upute vraćan prvostepenom organu uprave na ponovni postupak zbog propusta da utvrdi odlučne činjenice, tj. blagovremenost podnesenog zahtjeva za povrat i da li apelantu, u zavisnosti od tih odlučnih činjenica, pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. U ovom kontekstu, Ustavni sud ukazuje na ranije izražen stav u ovoj odluci da uporno vraćanje predmeta na ponovni postupak može pravne lijekove učiniti iluzornim, kao što je slučaj sa apelantovim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još uvijek nije završen. […]Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer postupak povodom zahtjeva za povrat stana nije okončan ni nakon 10 godina od dana podnošenja zahtjeva, a pri tome nadležni organi nisu iznijeli razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. Stoga, podržavajući praksu u sličnim predmetima, Ustavni sud smatra da je dužina postupka i u ovom predmetu pred upravnim organima i sudovima bila prekomjerna i nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. S obzirom na to da se u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazio pred Vrhovnim sudom po zahtjevu Pravobranilaštva kao zainteresovanog lica za vanredno preispitivanje presude, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Vrhovnom sudu da postupak okonča bez daljnjem odlaganja, a s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.
Ostali navodi
30. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno da posebno razmatra ostale apelantove navode koji se tiču navodne povrede prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Shodno članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija utvrđena povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku i nalog sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak, uzimajući u obzir da je apelant vraćen u posjed predmetnog stana.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer postupak povodom zahtjeva za povraćaj stana nije okončan ni nakon 12 godina i tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a pri tome nadležni organi nisu iznijeli razloge koji bi eventualno mogli da opravdaju dužinu predmetnog postupka.
34. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić