Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-794/12 (I. D.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-794/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 794/12 rješavajući apelaciju I. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I. D.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 Dn 000982 11 Gž od 8. decembra 2011. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. I. D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Visokog, podnio je 25. februara 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 15 0 Dn 000982 11 Gž od 8. decembra 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-Dn-08-000 494 od 4. juna 2008. godine. Apelant je podneskom od 9. jula 2012. godine zatražio da se predmetna apelacija riješi prioritetno iz razloga koje je posebno obrazložio.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Malo vijeće Ustavnog suda je, na osnovu člana 24. stav 4. Pravila Ustavnog suda, na sjednici održanoj 19. jula 2012. godine usvojilo apelantov zahtjev za prioritetno rješavanje apelacije.

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda, kao i od učesnika u postupku KTK „Alhos“ a.d. Sokolac zatraženo je 11. jula 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. septembra 2012. godine, a Osnovni sud i učesnik u postupku KTK „Alhos“ a.d. Sokolac nisu odgovorili na apelaciju.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 5. septembra 2012. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelant je u zemljišnim knjigama Osnovnog suda, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 1030 k.o. Trebinje, upisan kao vlasnik nekretnine (poslovni prostor) površine 25 m², koja se nalazi u Trebinju, u Beogradskoj ulici broj 13 (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Parnični postupak

8. Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu kojom je tražio da sud obaveže tužene KTK «Visoko» d.d. iz Visokog (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Slavka Kalajdžića (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da mu predaju u posjed predmetnu nekretninu, kao i da mu solidarno isplate mjesečnu najamninu od 1.200,00 KM sa kamatama, počev od 1. jula 2004. godine pa sve dok mu ne predaju predmetnu nekretninu u posjed.

9. Presudom Osnovnog suda broj P-10/05 od 3. marta 2006. godine obavezani su tuženi da apelantu predaju u posjed predmetnu nekretninu. Navedenom presudom odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu tuženi naknade mjesečnu najamninu sa kamatom, kako je precizirano izrekom presude.

10. Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 209 od 8. marta 2007. godine žalba drugotuženog je uvažena i prvostepena presuda djelomično preinačena u dijelu kojim je bio usvojen dio apelantovog tužbenog zahtjeva za predaju u posjed predmetne nekretnine, te je apelantov tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na drugotuženog. Navedenom presudom apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u dijelu kojim je odbijen apelantov zahtjev da mu tuženi plate mjesečnu najamninu za predmetnu nekretninu.

Postupak upisa u zemljišnu knjigu

11. Rješenjem Osnovnog suda broj 095-0-Dn-08-000 494 od 4. juna 2008. godine, na osnovu pravosnažne Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 209 od 8. marta 2007. godine, a po zahtjevu KTK „Alhos“ a.d. Sokolac (u daljnjem tekstu: predlagač), dozvoljeno je brisanje apelantovog prava vlasništva u upisima B lista zemljišnoknjižnog uloška broj 1030 k.o. Trebinje i upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist predlagača. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da su se u konkretnom slučaju stekli zakonski uvjeti za brisanje apelanta kao dosadašnjeg vlasnika i uknjižbu novog vlasnika, te je odlučio u skladu sa članom 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama).

12. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Okružni sud je Rješenjem broj 015-0-Gž-08-000 270 od 8. oktobra 2008. godine žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je u konkretnom slučaju osnov za upis prava vlasništva bila izvršna isprava iz člana 3. stav 1. tačka 3. Zakona o zemljišnim knjigama, to jeste sudska odluka Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 209 od 8. marta 2007. godine.

Postupak pred Ustavnim sudom u predmetu broj AP 3860/08

13. Apelant je 15. decembra 2008. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenjā Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 270 od 8. oktobra 2008. godine i Osnovnog suda broj 095-0- Dn-08-000 494 od 4. juna 2008. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3860/08 od 21. jula 2011. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio apelaciju i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U donesenoj odluci Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi proizvoljno primijenili Zakon o zemljišnim knjigama, dozvolivši upis u zemljišnu knjigu, iako izrekom pravosnažne presude na koju su se pozvali kao zakonski osnov za upis nisu bila utvrđena prava vlasništva, niti prava u vezi sa upisom u zemljišnu knjigu. Tom odlukom Ustavni sud je ukinuo navedenu odluku Okružnog suda i naložio mu da po hitnom postupku donese novu odluku, te da u roku od tri mjeseca od dana prijema odluke Ustavnog suda obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja Odluke broj AP 3860/08, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.

Postupak Okružnog suda nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 3860/08

14. Okružni sud je u ponovnom postupku donio Rješenje broj 15 0 Dn 000982 11 Gž od 8. decembra 2011. godine, kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana i pobijano Rješenje Osnovnog suda broj 095-0-Dn-08-000494 od 4. juna 2008. godine potvrđeno. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da, prema njegovom pravnom stavu, bez obzira na činjenicu koja se ističe u Odluci Ustavnog suda broj AP 3860-08 od 21. jula 2011. godine, da pravni osnov iz člana 3. stav 2. tačka 3. Zakona o zemljišnim knjigama ne može poslužiti kao osnov za upis prava vlasništva, kako u žalbenom postupku drugostepeni sud pazi ex offo na pravilnu primjenu materijalnog prava, to je valjan upis prava vlasništva i po drugom osnovu, osim odluke suda broj 015-0- Gž- 06-000209 od 8. marta 2007. godine.

15. Naime, Okružni sud je naveo da se, u skladu sa odredbom člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama, postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće podnošenjem zahtjeva za upis uz koji se prilaže dokumentacija na kojoj se zahtjev zasniva. Navedeno je da je stavom 3. tog člana propisano koji dokumenti mogu poslužiti za upis prava vlasništva, pa, između ostalog, i „ovjerena kopija sudske odluke„ i „isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava“. Dalje, Okružni sud je naveo da je, prema njegovom pravnom shvatanju, kao osnov za upis prava vlasništva u korist predlagača poslužila i „isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava“, te pod tačkom 6. [člana 3. stav 2] Zakona o zemljišnim knjigama „drugi dokumenti potrebni za upis“ određeni zakonom. Naime, Okružni sud je istakao da se „u spisu predmeta nalazi“ odluka Vlade Republike Srpske, objavljena u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 15/94 o uvođenju mjera za otklanjanje vanrednih okolnosti u preduzeću KTK „Visoko“ Visoko, u kojoj se, između ostalog, navodi da se navedeno preduzeće organizuira kao preduzeće od posebnog interesa za Republiku Srpsku sa sjedištem u Sokocu i da je ono pravni sljednik Kožarsko-tekstilnog kombinata „Visoko“. Dalje, navedeno je da je u donesenoj odluci određeno da KTK sa sjedištem u Sokocu obuhvata sva preduzeća i poslovne jedinice KTK iz Visokog koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske i SR Jugoslavije i u inozemstvu i pravni je sljednik cjelokupne imovine svih svojih članica.

16. Pored toga, Okružni sud je istakao da je predlagač stekao pravo vlasništva ex lege i na osnovu Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj 14/98, u daljnjem tekstu: Okvirni zakon o privatizaciji). Navedeno preduzeće je konstituirano kao državno preduzeće, pa mu, prema čl. 2. i 3. citiranog zakona, isključivo pripada pravo na privatizaciju državnog kapitala, saglasno odredbi člana 3. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima. Navedeno je da je predlagač u vrijeme stupanja na snagu ovog zakona već bio registriran u skladu sa zakonima Republike Srpske. Dalje, u rješenju je navedeno da je predlagač u spis priložio dokaz da je predmetna nekretnina obuhvaćena programom privatizacije i “od tog momenta je predlagač njen vlasnik“, te da „nakon utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji koji su zaključili KTK 'Visoko' i apelant“ dolazi do posljedice brisanja apelanta i upisa predlagača kao vlasnika predmetne nekretnine. Stoga, kako je zaključio Okružni sud, pravilno je postupio prvostepeni sud po Presudi Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000209 od 8. marta 2007. godine, pošto je utvrđena ništavost ugovora koji su zaključili apelant i KTK“Visoko“, pa je, samim tim, i apelantova žalba neosnovana.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da je osporeno rješenje nezakonito, budući da Okružni sud prilikom ponovnog odlučivanja nije slijedio upute (niti obrazloženje) na koje mu je ukazao Ustavni sud u Odluci broj AP 3860/08 od 21. jula 2011. godine. Navodi da akti Vlade Republike Srpske, na koje se u osporenom rješenju poziva Okružni sud, nisu bili osnov za traženi upis prava vlasništva, te da Okružni sud donesenim rješenjem provodi po službenoj dužnosti novi parnični postupak. Smatra da je zakonito stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini i da je uknjižen kao vlasnik na osnovu valjanog kupoprodajnog ugovora, te da se brisanje uknjižbe prava vlasništva ne može izvršiti bez utvrđivanja ništavosti navedenog ugovora, ili utvrđivanja da je predlagač stekao vlasništvo po nekom drugom zakonskom osnovu. Ističe da za kupoprodajni ugovor kojim je on kupio predmetnu nekretninu nije „utvrđena ništavost“. Stoga, apelant zaključuje da je drugostepeni sud proizvoljno izveo tumačenje i proizvoljno primijenio Zakon o zemljišnim knjigama na njegovu štetu. Apelant predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava i ukine osporena rješenja i naloži da se o zahtjevu za brisanje uknjižbe njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini odluči u skladu sa čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ili da se ukine osporeno rješenje i naloži Okružnom sudu da donese novu odluku o njegovoj žalbi.

b) Odgovor na apelaciju

18. Okružni sud je naveo da u postupku koji je okončan Rješenjem broj 15 0 Dn 000982 11 Gž od 8. decembra 2011. godine nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje niti na imovinu.

V. Relevantni propisi

19. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se vođenje, održavanje i uspostavljanje zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina i prava na nekretninama u zemljišne knjige u Republici Srpskoj. Član 2. stav 5.

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim se bezuslovno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava na nekretninama.

Član 3. stav 1. i stav 2. tač. 1, 2, 3. i 6.

(1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis. Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev zasniva. To mogu biti:

1) isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava;

2) dokument na osnovu kojeg se dokazuje stvarno pravo;

3) ovjerena kopija sudske odluke koja je osnov za upis;

6) drugi dokumenti potrebni za upis određeni zakonom.

Član 5. stav 1 Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek sa upisom u zemljišnu knjigu, [ ]. Član 31.

Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu koje donosi zemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi na zahtjev za upis koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1. ovog zakona.

Član 41. st. 1. i 3.

1. Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

3. Odobrenje iz stava 1. ovog člana može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem.

Član 83.

Na pitanja postupka koja nisu regulisana ovim zakonom primijenit će se odgovarajuće odredbe opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku.

20. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2. stav 2.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku [ ], ako zakonom nije drugačije određeno.

21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 105/08) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

Član 176.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom Član 191. st. 3. i 4.

(3) Izreka presude sadrži odluku o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi zasnivaju, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud zasnovao presudu.

Član 207. stav 1.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

Član 211.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo da primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kome se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

22. Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 14/98) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

1. U skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: GFAP), ovaj zakon izričito priznaje pravo entitetā da privatiziraju preduzeća i banke smještene na njihovoj teritoriji koji nisu u privatnom vlasništvu.

Odluka da li je preduzeće ili banka u privatnom vlasništvu bit će donesena prema propisima entitetā. Ti propisi će osigurati transparentan pregled bilo kakvih promjena u strukturi kapitala ili vlasničkoj transformaciji imovine koja nije u privatnom vlasništvu ukoliko su te promjene sporne i desile se nakon 31. decembra 1991. godine. [ ]

23. Zakon o osnovnim svojinskopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80, 36/90 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/03 ) u relevantnom dijelu glasi:

Član 20.

Pravo vlasništva stječe se po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem.

VI. Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 15 0 Dn 000982 od 8. decembra 2011. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporeno rješenje apelant je primio 30. decembra 2011. godine, a apelacija je podnesena 25. februara 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

28. Apelant osporava navedene odluke, smatrajući da mu je njima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

30. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 3860/08. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su redovni sudovi povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer su proizvoljno primijenili Zakon o zemljišnim knjigama, dozvolivši upis u zemljišnu knjigu iako izrekom pravosnažne presude, na koju su se pozvali kao zakonski osnov za upis, nisu bila utvrđena prava vlasništva, niti prava u vezi sa upisom u zemljišnu knjigu. S obzirom na to da ovom apelacijom apelant ističe da mu je, nakon donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 3860/08 od 21. jula 2011. godine, u ponovnom postupku Okružni sud Rješenjem broj 15 0 Dn 000982 od 8. decembra 2011. godine ponovo povrijedio pravo na pravično suđenje, Ustavni sud će ispitati da li je navedena odluka Okružnog suda donesena u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije a kako je to naloženo u Odluci broj AP 3860/08 od 21. jula 2009. godine.

31. Ustavni sud podsjeća da se u Odluci broj AP 3860/08 od 21. jula 2009. godine, u kojoj je utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje, budući da su predmet osporavanja apelacijom bile odluke redovnih sudova donesene u postupku upisa u zemljišne knjige, koji je zasnovan na sudskoj odluci donesenoj u parničnom postupku, kratko osvrnuo na postupak okončan Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 209 od 8. marta 2007. godine. U donesenoj odluci Ustavni sud je zapazio da je pravomoćnom presudom Okružnog suda od 8. marta 2007. godine, koja je Osnovnom sudu predstavljala osnov za upis u zemljišnu knjigu, odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da mu drugotuženi vrati u posjed poslovni prostor, te potvrđen dio prvostepene presude kojim je odbijen apelantov zahtjev za naknadu najamnine. Dakle, predmet parničnog postupka, u kojem je donesena odluka koju je, u smislu člana 3. stav 2. tačka 3. Zakona o zemljišnim knjigama, Osnovni sud tretirao kao osnov za upis, jeste bilo vraćanje u posjed predmetne nekretnine i naknada najamnine, a odluka o tome je sadržana u izreci presude Okružnog suda od 8. marta 2007. godine.

32. Dalje, Ustavni sud je u Odluci broj AP 3860/08 od 21. jula 2009. godine istakao da redovni sud u izreci presude odlučuje meritorno o osnovanosti svih zahtjeva koji su stavljeni u toku postupka, a tiču se glavne stvari ili sporednih traženja koja proistječu iz glavne stvari. [ ] Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju presude od 8. marta 2007. godine dao detaljno obrazloženje o tome zašto apelant nije mogao steći pravo vlasništva na spornom poslovnom prostoru, pozivajući se pri tome na Okvirni zakon i ZOSPO, a zbog čega je donio odluku da se odbija apelantov zahtjev za povrat u posjed poslovnog prostora. Međutim, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije meritorno odlučivao o vlasništvu na poslovnom prostoru, nije utvrdio nalog zemljišnoknjižnom uredu da izvrši ispis prava vlasništva apelanta, niti ovlaštenje predlagaču da traži upis svog prava vlasništva.

33. Ustavni sud je, zatim, naveo da je na temelju presude Okružnog suda od 8. marta 2007. godine, kao izvršnog naslova, Osnovni sud dozvolio brisanje prava vlasništva apelanta na predmetnom poslovnom prostoru i upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist predlagača. Iako je Osnovni sud dozvolio brisanje prava vlasništva apelanta iz zemljišne knjige i upis vlasništva u korist predlagača, Ustavni sud zapaža da izreka presude Okružnog suda od 8. marta 2007. godine, što je obavezujući dio presude, ne sadrži utvrđenje o vlasništvu na predmetnoj nekretnini, ne sadrži nalog zemljišnoknjižnom uredu da se apelant isknjiži iz zemljišne knjige, niti je utvrđeno ovlaštenje predlagaču da traži uknjižbu vlasništva na svoje ime, a što su obavezni elementi, da bi se na osnovu nje kao izvšnog naslova dozvolio upis u zemljišnu knjigu kakav je u konkretnom slučaju dozvoljen od Osnovnog suda. Naprotiv, kako zapaža Ustavni sud, izreka presude Okružnog suda sadrži odlučenje da je neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed poslovnog prostora i isplatu najamnine, a u obrazloženju presude su dati razlozi za takvu odluku suda. Pored toga, Ustavni sud zapaža da predlagač nije bio niti parnična stranka u predmetnom parničnom postupku. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju presuda Okružnog suda nije predstavljala izvršni naslov na osnovu kojeg se mogao izvršiti upis u zemljišnu knjigu kako je to učinjeno u konkretnom slučaju.

34. Na kraju je Ustavni sud zaključio da predmetna presuda Okružnog suda ne može biti zakonski osnov za dozvolu brisanja apelantovog prava, odnosno upis prava vlasništva predlagača u zemljišnu knjigu, budući da tom presudom nije odlučivano o pravu vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, niti o ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora na osnovu kojeg je apelant upisan u zemljišne knjige kao vlasnik tog prostora. Stoga, Ustavni sud smatra da su Okružni i Osnovni sud, donoseći osporena rješenja, proizvoljno primijenili član 3. Zakona o zemljišnim knjigama, jer su ocijenili da je presuda Okružnog suda od 8. marta 2007. godine osnov za upis iz člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama na temelju kojeg su dozvolili ispis apelantovog prava vlasništva i upis prava predlagača, iako o tome presuda Okružnog suda ne sadrži meritorno odlučenje.

35. Ustavni sud primjećuje da je, nakon donošenja odluke Ustavnog suda, u ponovnom postupku Okružni sud donio rješenje kojim je odlučio da je apelantova žalba neosnovana i da se osporeno Rješenje Osnovnog suda broj 095 0 Dn- 08-000 494 od 4. juna 2008. godine potvrđuje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je potvrđeno rješenje Osnovnog suda kojim je na „osnovu pravosnažne Presude Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Gž-08-000 209 od 8. marta 2007. godine, dozvoljeno brisanje prava vlasništva u spisima B lista zemljišnoknjižnog uloška broj 1030 k.o. Trebinje, dosadašnje vlasništvo apelanta, te upis prava vlasništva u korist predlagatelja“. U pogledu obrazloženja iz odluke Okružnog suda koje se odnosi na činjenice da je, kao osnov za osporeni upis u zemljišnoj knjizi, poslužila pravosnažna presuda Okružnog suda, Ustavni sud se, budući da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 3860/08, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.

36. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u obrazloženju svoje odluke Okružni sud istakao da je, budući da po službenoj dužnosti pazi na primjenu materijalnog prava, utvrdio da, pored navedene presude Okružnog suda, pravni osnov za predmetni osporeni upis u zemljišnim knjigama jeste i „druga isprava koja je osnov za sticanje stvarnog prava“, te da je potom naveo da „u spisu postoje“ i dokazi da je predmetna nekretnina obuhvaćena „programom privatizacije“, te da je, stoga, nakon utvrđivanja ništavosti ugovora o kupoprodaji koji su zaključili apelant i KTK „Visoko“ došlo do posljedice brisanja apelanta i upisa predlagatelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je predmet konkretnog postupka bilo brisanje apelanta i upis predlagatelja kao vlasnika predmetne nekretnine na osnovu pravomoćne presude kojom je utvrđivana isključivo osnovanost tužbenog zahtjeva za predaju u posjed i isplatu najamnine. Također, Ustavni sud zapaža da predmet ovog postupka nije bilo utvrđivanje ništavosti ugovora na osnovu kojeg je apelant stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, niti osporavanje u zakonom propisanoj proceduri upisa u zemljišnoj knjizi prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kako apelantovog prednika KTK “Visoko“ iz Visokog, tako ni apelanta, niti da postoji bilo kakva druga javna isprava kojom bi bilo konstatirano da je ništav kupoprodajni ugovor na osnovu kojeg je apelant upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća i da je odredbom člana 41. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je upis u zemljišnu knjigu dozvoljen samo uz saglasnost lica koje je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisano u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše, te da spomenuto odobrenje može biti zamijenjeno sudskom odlukom ili sudskim poravnanjem, što u konkretnom slučaju ne postoji.

37. Također, Ustavni sud konstatira da je predmet konkretnog postupka bilo utvrđivanje osnovanosti zahtjeva predlagača za upis brisanja apelanta kao vlasnika predmetne nekretnine i upis predlagača kao vlasnika na osnovu presude kojom je utvrđivana osnovanost apelantovog tužbenog zahtjeva za predaju u posjed i isplatu najamnine za predmetnu nekretninu. Stoga je Okružni sud, kao drugostepeni u predmetnom postupku, bio ovlašten da po službenoj dužnosti ispituje primjenu materijalnog prava na činjenice utvrđene u prvostepenom postupku kojom je odlučivano o osnovanosti predlagačevog zahtjeva za traženi upis u zemljišnu knjigu, a ne da uvodi i utvrđuje nove činjenice i dokaze (privatizacija) koji nisu bili predmet konkretnog postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća da je način sticanja prava vlasništva na nekretninama propisan odredbom člana 20. Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOSPO). Prema ZOSPO-u, pravo vlasništva se stječe po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem, te odlukom državnog organa na način i pod uvjetom određenim zakonom. U konkretnom slučaju, budući da je Okružni sud istakao da se „u spisu predmeta nalazi“ odluka Vlade Republike Srpske iz koje proizlazi da je predlagač pravni sljednik Kožarsko-tekstilnog kombinata „Visoko“, Ustavni sud konstatira da se tom odlukom generalno odlučilo o uvođenju mjera za otklanjanje vanrednih okolnosti u preduzeću KTK „Visoko“ Visoko, te da je odlučeno da se navedeno preduzeće organizira kao preduzeće od posebnog interesa za Republiku Srpsku sa sjedištem u Sokocu i da je ono pravni sljednik Kožarsko-tekstilnog kombinata „Visoko“. Dalje, odlučeno je da je u donesenoj odluci određeno da KTK sa sjedištem u Sokocu obuhvata sva preduzeća i poslovne jedinice KTK-a iz Visokog koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske i SR Jugoslavije i u inostranstvu i pravni je sljednik cjelokupne imovine svih svojih članica. Međutim, Ustavni sud podsjeća na postojanje pravosnažne sudske presude u pogledu predmetne nekretnine, te, stoga, navedena odluka Vlade Republike Srpske ne predstavlja pravni osnov za sticanje prava vlasništva na ovoj nekretnini.

38. Pored toga, u pogledu stava Okružnog suda da je predlagač stekao pravo vlasništva ex lege i na osnovu Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka, Ustavni sud naglašava da je nesporno da je članom 2. stav 1. Okvirnog zakona o privatizaciji preduzeća i banaka propisano da ovaj zakon priznaje pravo entitetima da vrše privatizaciju preduzeća i banaka koje su smještene na njihovoj teritoriji, a koje nisu u privatnom vlasništvu, kao i da se odluka o tome donosi prema propisima entiteta u pogledu imovine i potraživanja koja se nalazi na teritoriji svakog entiteta pojedinačno. Međutim, Ustavni sud ističe da to ne znači da je predmetna nekretnina na taj način postala vlasništvo predlagača, jer je navedenim propisom regulirano samo pitanje privatizacije državnog kapitala u preduzećima, a u skladu sa Uredbom o utvrđivanju metodologije za pripremu Programa za privatizaciju državnog kapitala u preduzećima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2157/08 od 30. maja 2009. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 82/09). Stoga, Ustavni sud zaključuje da navodi Okružnog suda da je predlagač po osnovu navedenih (privatizacijskih) propisa postao ex lege vlasnik predmetne nekretnine, sve i da su oni bili predmet posebnog zamljišnoknjižnog postupka upisa prava vlasništva na predmenoj nekretnini, nemaju osnov u navedenim zakonskim propisima. Ovo pogotovo iz razloga što je kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama evidentiran apelant kao „treće lice“, te s obzirom na tu činjenicu, Okružni sud nije imao zakonski osnov da, i u slučaju postojanja eventulnog spora o predmetnoj nekretnini između predlagača i KTK “Visoko“ iz Visokog, bez sudske odluke kojom bi to bilo izričito naloženo ili eventualno drugog pravnog osnova ali uz izričitu saglasnost apelanta, izvrši brisanje upisa apelanta kao vlasnika predmetne nekretnine. Sve ostalo bi, prema mišljenju Ustavnog suda, vodilo zloupotrebi budući da bi takvo tumačenje odredaba relevantnih zakona omogućavalo sudu da bez provođenja adekvatnog postupka vrši promjene u zemljišnim knjigama, što nije niti je mogla biti intencija zakonodavca niti prema Zakonu o zemljišnim knjigama niti prema Okvirnom zakonu budući da bi isto vodilo kršenja vladavine prava kao osnovnog postulata svakog pravnog sistema.

39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud u ponovnom postupku arbitrarno primijenio materijalno pravo i zanemario činjenicu da predmetna presuda Okružnog suda ne može biti zakonski osnov za dozvolu brisanja apelantovog prava, odnosno upis prava vlasništva predlagača u zemljišnu knjigu, budući da tom presudom nije odlučivano o pravu vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, niti o ništavosti ugovora o kupoprodaji predmetnog poslovnog prostora na osnovu kojeg je apelant upisan u zemljišne knjige kao vlasnik tog prostora.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno pravo od redovnih sudova na apelantovu štetu, čime je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

41. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati navode apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili Zakon o zemljišnim knjigama dozvolivši upis u zemljišnu knjigu, iako izrekom pravosnažne presude na koju su se pozvali kao zakonski osnov za upis nisu bila utvrđena prava vlasništva niti prava u vezi sa upisom u zemljišnu knjigu.

43. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-794/12 (I. D.) | Sudska praksa | Aktio