Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3508/09 (M. B.)

Odluka donesena 10. 10. 2012.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Troškovi postupka
  • Isplata duga
  • Propisano zakonom
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3508/09

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3508/09, rješavajući apelaciju M. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. listopada 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. B.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 000 992 09 Gž od 25. rujna 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.

(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Davor Kovač, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 9. studenoga 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 Mal 000 992 09 Gž od 25. rujna 2009. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 Mal 000992 07 Mal od 24. travnja 2009. godine. Apelant je 8. srpnja 2010. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od JP „Elektroprivreda“ HZHB d.d. Mostar – Opskrba električnom energijom, Opskrbno područje Jug – Grude (u daljnjem tekstu: tužitelj), zatraženo je 13. svibnja 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju 7. i 14. lipnja 2010. godine, a tužitelj 11. lipnja 2010. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 24. lipnja 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda broj 63 0 Mal 000992 07 Mal od 24. travnja 2009. godine odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se apelant obveže da mu isplati dug za isporučenu električnu energiju u iznosu od 1.628,29 KM sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka. Također, presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je tužitelj 10. rujna 2007. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv apelanta radi isplate duga za isporučenu električnu energiju. Navedeno je da je apelant u odgovoru na tužbu, između ostalog, istakao i prigovor zastare i prigovor ispunjenja obveze, uz zahtjev za naknadu troškova postupka, budući da je svoju obvezu izmirio godinu dana prije prijema tužbe, pa je, prema njegovom stavu, tužitelj imao dovoljno vremena da povuče tužbu bez izlaganja apelanta nepotrebnom trošku. Općinski sud je naveo da je izvršio uvid u račune koje je tužitelj ispostavio apelantu za razdoblje od studenoga 2006. do srpnja 2007. godine i utvrdio da su oni plaćeni, zbog čega je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev za potraživanje iz navedenih računa, pozvavši se na odredbu članka 295. Zakona o obligacijskim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Dalje, u pogledu tužiteljevog preostalog potraživanja koje se odnosi na račune do 1. kolovoza 2006. godine, s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe, Općinski sud je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev jer je utvrdio da su ta potraživanja zastarjela. U vezi s tim, Općinski sud se pozvao na odredbu članka 378. stavak 1. točka 1. ZOO-a kojom je propisano da potraživanja naknade za isporučenu električnu energiju za potrebe kućanstava zastarijevaju za jednu godinu.

7. Dalje, Općinski sud je naveo da je odluku o troškovima postupka donio na temelju odredbe članka 386. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Presudu broj 63 0 Mal 000 992 09 Gž od 25. rujna 2009. godine kojom je žalbu odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio u cijelosti. Obrazlažući odluku o troškovima, Kantonalni sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi navodi da mu treba platiti troškove postupka, budući da je tužitelj imao razlog za podnošenje tužbe, jer je apelant svoju obvezu izmirio nakon podnošenja tužbe, na temelju odredbe „389.“ stavak 2. ZPP. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da su mu presudama redovitih sudova povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant ističe da odluka o troškovima nije sukladna pozitivnim propisima jer je tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Ističe da je račune za obračunsko razdoblje od 30. studenoga 2006. do 31. srpnja 2007. godine izmirio do 7. prosinca 2007. godine, dakle „više od jedne godine prije dostavljanja tužbe na odgovor“. Dalje, budući da je odredbom članka 60. stavak 1. ZPP propisano da parnica teče dostavom tužbe tuženom, smatra da je tužitelj trebao nakon njegove uplate povući tužbu, te na taj način izbjeći da se „bespotrebno gomilaju troškovi postupka“. Stoga, apelant predlaže da se odluka Kantonalnog suda ukine i naloži sudu da novom odlukom obveže tužitelja da apelantu naknadi troškove postupka. Apelant je ukazao i na praksu Ustavnog suda iz odluka br. AP 2422/07 od 11. studenoga 2009. godine i AP 3437/07 od 11. ožujka 2010. godine.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud navodi da je Općinski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je apelantova žalba odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

11. Općinski sud je naveo da je odluku o troškovima postupka donio na temelju zakona, budući da je utvrdio da je apelant dio duga koji nije zastario platio nakon podnošenja tužbe sudu, pa je, kako je dalje naveo sud, tužitelj imao povod za podnošenje tužbe.

12. Tužitelj je naveo da su Općinski i Kantonalni sud pravilno primijenili materijalno i procesno pravo, te da u postupku nije prekršeno to pravo.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 59. st. 1. i 2.

(1) Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što je tužba dostavljena tuženiku. Tužba se može povući i nakon dostave tuženiku, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od osam dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne očituje o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

(2) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti. Članak 60. stavak 1.

(1) Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku.

Članak 383.

Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.

Članak 386.

(1) Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove. (2) Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.

Članak 387.

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući pozorno sve okolnosti. (2) Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi sukladno tarifi.

Članak 396. st. 1, 2. i 3.

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke bez raspravljanja. (2) Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.

(3) O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

VI.Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 63 0 Mal 000 992 09 Gž od 25. rujna 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelant je primio 30. rujna 2009. godine, a apelacija je podnesena 9. studenoga 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

18. Apelant pobija presude Općinskog i Kantonalnog suda tvrdeći da su mu tim presudama, u dijelu u kojem se odlučivalo o troškovima postupka, povrijeđena prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, te članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

19. Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

20. Apelant smatra da mu je zbog odluke redovitih sudova da svaka stranka snosi svoje troškove postupka povrijeđeno pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da je o istom činjeničnom i pravnom pitanju već odlučivao u Odluci broj AP 3653/09 od 18. travnja 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj su predmet apelacionog postupka bile odluke istog suda, sa istim tužiteljem (koji je potraživao isplatu duga za isporučenu električnu energiju), te istim punomoćnikom tuženog-apelanta (koji je i u tom postupku iznosio gotovo identične navode vezane za odluku o troškovima postupka). U predmetnom postupku redoviti sudovi su također odbili tužiteljev postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, te su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U navedenoj odluci Ustavni sud je utvrdio da je apelant, na temelju odredbe članka 386. stavak 1. ZPP, imao „legitimno očekivanje“ da će mu biti dosuđeni troškovi postupka, budući da je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, što zbog nastupanja zastare za jedan dio potraživanja, što zbog plaćanja duga prije dostavljanja tužbe apelantu, s obzirom na činjenicu da je sam tužitelj zapravo izazvao troškove jer je u navedenim okolnostima u cijelosti ostao pri tužbenom zahtjevu i nije povukao tužbu. Imajući to u vidu, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud se u cijelosti poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 3653/09 od 18. studenoga 2012. godine.

21. Uzimajući u obzir razloge navedene u spomenutoj odluci, Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

22. S obzirom na utvrđenu povredu prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

23. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povreda se ogleda u tome što su Općinski i Kantonalni sud zanemarili odredbu članka 386. stavak 1. ZPP, odnosno proizvoljno primijenili odredbe čl. 387. i 396. ZPP, odlučivši da svaka stranka snosi svoje troškove postupka iako je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

24. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3508/09 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio