Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3576/09 (Z. V.)
Odluka donesena 10. 10. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3576/09
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3576/09, rješavajući apelaciju Z. V., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14, člana 59 stav 2 alineje 1 i 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Z. V.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske pod brojem 71 0 Rev 084053 12 Rev.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Rev 084053 12 Rev, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Z. V., u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z. V. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0- Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Z. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 13. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev- 07-000311 od 28. avgusta 2009. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-09-000116 od 19. oktobra 2009. godine. Apelant je 26. januara 2011. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije u kojoj je naveo da odustaje od ranije apelacije koju je podnio protiv navedenih odluka Vrhovnog i Okružnog suda, te zatražio od Ustavnog suda da utvrdi da je postupanjem Vrhovnog i Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Apelant je 19. aprila 2012. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije ponovo protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine, te Odluke Okružnog suda broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine donesene u ponovnom postupku.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda, Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Pravobranilaštva Republike Srpske zatraženo je 8. februara 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. marta 2010. godine. Okružni sud je dostavio odgovor 24. marta 2010. godine, Osnovni sud 26. aprila 2010. godine, a Vlada Republike Srpske 5. marta 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Vlade Republike Srpske dostavljeni su apelantu 18. marta 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Apelant je 22. januara 2002. godine podnio tužbu protiv Vlade Republike Srpske, Sekretarijata Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) kojom je tražio da se ponište kao nezakonite odluke tužene broj 0/01/2773/01 od 23. novembra 2001. godine, kojim je apelantu izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, i broj 0/01-2985/01 od 31. decembra 2001. godine, kojom je odbijen apelantov prigovor protiv prvostepene odluke, te da se vrati na posao i da mu se isplate sve naknade iz radnog odnosa za period u kojem nije radio.
7. Presudom Osnovnog suda broj Rs-19/02 od 5. juna 2006. godine apelantov tužbeni zahtjev je djelimično uvažen, poništeno je kao nezakonito Rješenje tužene broj 0/01/2773/01 od 23. novembra 2001. godine i Rješenje broj 0/01-2985/01 od 31. decembra 2001. godine, te je naloženo tuženoj da apelanta vrati na posao, da mu na ime neisplaćenih plata isplati iznos bliže označen u presudi, te da mu se isplate zakonske zatezne kamate. Tužena je obavezana i da apelantu poveže radni staž i uplati doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti za cijeli period za koji mu navedeni doprinosi nisu uplaćivani, te da mu na ime troškova vještačenja vještaka finansijske struke isplati iznos od 600 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom odbijen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćenog toplog obroka, za isplatu neisplaćene naknade za prevoz, za isplatu neisplaćene naknade za ogrjev, neisplaćene naknade za zimnicu, za isplatu neisplaćene naknade za regres za period bliže označen u presudi. Apelantov zahtjev za isplatu naknade na ime pretrpljenih duševnih bolova i straha, te zahtjev za naknadu na ime troškova zdravstvenog vještačenja i na ime troškova zdravstvenih pregleda sa zakonskom zateznom kamatom od trenutka učinjenog parničnog troška do isplate i apelantov zahtjev da mu se dosude zakonske zatezne kamate na neuplaćene doprinose je odbijen. Istom presudom odbačen je dio apelantovog tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćenog boračkog dodatka u periodu od 15. decembra 1999. godine do 29. maja 2004. godine sa zakonskom zateznom kamatom za navedeni period zbog toga što sud nije nadležan da raspravlja o tom dijelu tužbenog zahtjeva.
8. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000590 od 13. oktobra 2006. godine djelimično je uvažena apelantova žalba protiv prvostepene presude i prvostepena presuda preinačena u dijelu u kojem je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva za isplatu neisplaćene naknade za ogrjev, neisplaćene naknade za zimnicu i za isplatu neisplaćene naknade za regres za period bliže označen u presudi, na način da je tužena obavezana da apelantu za navedena potraživanja isplati iznose bliže označene u navedenoj presudi. Istom presudom apelantova žalba u preostalom dijelu je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu. Dalje, navedenom presudom djelimično je uvažena žalba tužene i prvostepena presuda preinačena na način da su iznosi koji su prvostepenom presudom apelantu dosuđeni na ime neisplaćenih plata i na ime dospjele kamate sniženi na način bliže označen u presudi, a u ostalom dijelu žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
9. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine uvažene su revizije koje su protiv presude Okružnog suda izjavili apelant i tužena, presuda Okružnog suda je ukinuta i predmet vraćen Okružnom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su Okružni i Osnovni sud pogrešno zaključili da je, na osnovu odredbe 39 stav 1 Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenih u Sekretarijatu Vlade Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravilnik) broj 0/01-369/01 od 27. februara 2001. godine, nastupila zastarjelost vođenja disciplinskog postupka protiv apelanta zbog čega su poništili osporene akte tužene i udovoljili apelantovom tužbenom zahtjevu, pa je, s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, presuda Okružnog suda ukinuta.
10. Okružni sud je Rješenjem broj 011-0-Ž-09-000116 od 19. oktobra 2009. godine, postupajući u skladu s Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine, ukinuo prvostepenu Presudu Osnovnog suda broj RS-19/02 od 5. juna 2006. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
11. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 084053 09 P od 30. decembra 2010. godine protiv koje su žalbu podnijeli i apelant i tužena. Postupajući po žalbama, Okružni sud je donio Presudu broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine kojom je preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
12. Protiv presude Okružnog suda apelant je 28. novembra 2011. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Prema stanju u spisu, postupak po reviziji je u toku.
13. Apelant je u više navrata urgirao kod redovnih sudova tražeći da se predmetni postupak okonča. U svojim urgencijama pozivao se na odredbe Zakona o parničnom postupku u kojima je propisano hitno postupanje u radnim sporovima, te ukazivao da predmetni postupak traje godinama i da je on sve vrijeme trajanja spora nezaposlen.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je inicijalno apelaciju podnio protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 118-0- Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine i Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-09-000116 od 19. oktobra 2009. godine zbog toga što mu je, kako je naveo, postupanjem Vrhovnog i Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
15. Međutim, apelant je u dopuni apelacije koju je dostavio 26. januara 2011. godine naveo da odustaje od prijašnje apelacije koju je podnio protiv navedenih odluka Vrhovnog i Okružnog suda, te zatražio od Ustavnog suda da utvrdi da je postupanjem Vrhovnog i Okružnog suda povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku i da Ustavni sud donese odluku „kojom će naložiti Republici Srpskoj da apelantu isplati adekvatan iznos za suđenje u nerazumnom roku“.
16. Konačno, u dopuni apelacije, koju je dostavio 19. aprila 2012. godine, apelant je ponovo osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine, te Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine donesenu u ponovnom postupku, navodeći da je navedenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak, pravo na imovinu i djelotvoran pravni lijek. Ukazao je da su osporene odluke donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Takođe, apelant je naveo da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, jer, iako se u više navrata obraćao redovnim sudovima i u svojim podnescima ukazivao da se radi o radnom sporu koji je hitne prirode, predmetni spor još nije efikasno riješen. Konačno, apelant je zatražio od Ustavnog suda da mu dosudi pravičan iznos od 10.000,00 KM na ime štete koju trpi zbog neefikasnog postupanja redovnih sudova.
b) Odgovor na apelaciju
17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da smatra da njegovim postupanjem, kao ni postupanjem Okružnog i Osnovnog suda nisu povrijeđena apelantova prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom i predložio da se apelacija odbije.
18. Tužena je u odgovoru na apelaciju, u odnosu na apelantove navode o povredi prava na imovinu, prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek, navela da smatra da je apelacija preuranjena s obzirom na to da apelant nije iskoristio sva pravna sredstva, te je predložila da se apelacija odbije kao neosnovana. U odnosu na apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku, tužena je navela da prepušta sudu da o tome odluči u skladu sa utvrđenim standardima.
19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju, u vezi sa apelantovim navodima o dužini postupka, ukazao na to da je u dva navrata donio odluke u roku od 30 dana, te da smatra da ne stoje apelantovi navodi da mu je pred Okružnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Okružni sud je predložio da se apelacija odbaci, odnosno odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
20. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
Dopustivost u odnosu na osporene odluke
23. S obzirom na dopune apelacije koje je apelant dostavio, Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000311 od 28. avgusta 2009. godine i Presudu Okružnog suda broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, navodeći pri tome da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u odnosu na osporene odluke, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
25. Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;]
26. Prema navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
27. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije se nalazi u fazi odlučivanja povodom apelantove revizije izjavljene protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 P 084053 11 Gž od 14. oktobra 2011. godine. Iz navedenog slijedi da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, osim navoda o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, preuranjena u smislu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.
b) Dopustivost u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku
28. Apelant je, takođe, naveo da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.
29. U skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu navodeći da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zato što postupak pred redovnim sudovima traje nedopustivo dugo. Predmetni postupak, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nalazio se u fazi odlučivanja povodom apelantove revizije podnesene protiv presude Okružnog suda. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
32. Apelant se, između ostalog, žali da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred nadležnim sudovima, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrsanim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Evropski sud je, dalje, ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
37. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantove tužbe pokrenut 22. januara 2002. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u vrijeme podnošenja apelacije postupak u ovom predmetu bio u toku i da do dana donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari traje ukupno 10 godina i osam mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.
38. U konkretnom slučaju se radi o sporu iz radnog odnosa u kojem je apelant tražio da se ponište kao nezakonite odluke tužene, da se vrati na posao i da mu se isplate sve naknade iz radnog odnosa za period u kojem nije radio. Imajući u vidu navedeno, te okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
39. Ustavni sud primjećuje da je dužina predmetnog postupka, koji je traje više od 10 godina i koji još nije okončan, a priori nerazumna i da traži globalnu ocjenu. Njegova dužina mogla bi da se opravda samo u izuzetnim okolnostima, koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da je apelant konstantno urgirao kod redovnih sudova da okončaju postupak i ukazivao na činjenicu da su postupci iz radnih odnosa hitni. Dalje, Ustavni sud primjećuje da redovni sudovi u odgovoru na apelaciju nisu ponudili nikakvo objašnjenje, niti naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka u sporu iz radnog odnosa koji je, prema zakonskim odredbama, hitan. S obzirom na navedeno, te podržavajući svoju praksu u predmetima koji su pokretali slična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 363/09 od 9. novembra 2011. godine i Odluka broj AP 4076/09 od 18. aprila 2012. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www. ustavnisud.ba ), Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka pred redovnim sudovima bila prekomjerna i da ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
40. Ocjenjujući postupak u cjelini, kao i kriterijume koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu postupka pred nadležnim sudovima od 10 godina i osam mjeseci, kao i ponašanje nadležnih sudova, te činjenicu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Naknada nematerijalne štete
41. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu.
42. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je hitno postupanje propisano zakonom. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe pred nadležnim sudovima traje 10 godina i osam mjeseci i da još nije okončan, apelantu je određena naknada u visini od 3.000,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske s obzirom na sjedište nadležnih sudova u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada se ukupno trajanje postupka u parnici iz radnog odnosa, 10 godina i osam mjeseci, može da stavi na teret nadležnim sudovima koji nisu ponudili nijedan valjan razlog niti argumente za ovako dugo trajanje postupka koji je prema odredbama zakona hitan.
44. S obzirom na to da predmetni postupak još nije pravosnažno okončan, tj. da se vodi postupak povodom apelantove revizije izjavljene protiv presude Okružnog suda, Ustavni sud zaključuje da je apelacija preuranjena u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.
45. Na osnovu člana 16 st. 1 i 4 tačka 14, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić