Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1714/12 (J.D., M.D., J.D., M.D., I.D., M.D. i R.D.)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1714/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP-1714/12, rješavajući apelaciju J.D. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija J.D., M.D., J.D., M.D., I.D., M.D. i R.D. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije bosne i Hercegovine broj 32 0 P 077746 11 Rev od 14. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. J.D., M.D., J.D., M.D., I.D., M.D. i R.D. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Rapača, koje zastupa Ružica Tanasilović, advokat iz Tuzle, podnijeli su 9. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 077746 11 Rev od 14. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine.
2. Apelanti su 3. marta 2004. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom su tražili naknadu štete koju je, kako su naveli, na njihovim nekretninama prouzrokovao tuženi. Presudom Općinskog suda broj P-447/04 od 31. maja 2010. godine tužbenom zahtjevu apelanata je udovoljeno i obavezan je tuženi apelantima isplatiti iznose bliže označene u navedenoj presudi. Istom je presudom primljeno na znanje povlačenje tužbe kojom su apelanti tražili naknadu štete koju je tuženi prouzrokovao na nekretninama bliže označenim u navedenoj presudi.
3. Tuženi je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu, koja je presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena na način bliže označen u izreci presude Kantonalnog suda.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 077746 11 Rev od 14. februara 2012. godine odbačena je revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) određene procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije, odnosno da je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude, odnosno dio za koji je preinačena prvostepena presuda, iznos od 9.764,72 KM, iz čega proizlazi da imovinski cenzus kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP nije ostvaren, pa je revizija odbačena.
5. Apelanti smatraju da su osporenim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine, s obzirom da je iz dokumenata u spisu vidljivo da je odluka Vrhvonog suda o reviziji donesena 14. februara 2012. godine, pa se podrazumjeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Kantonalnog suda broj 03 0 P 005175 10 Gž od 15. aprila 2011. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić