Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/12 (Mldb S.K.)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1945/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP-1945/12, rješavajući apelaciju mldb S.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija mldb S.K. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije bosne i Hercegovine broj 39 0 P 000562 11 Rev od 28. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mldb S.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa zakonska zastupnica, majka Nerminka Karamehić i Mustafa Cerovac, advokat iz Tešnja, podnijela je 23. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 39 0 P 000562 11 Rev od 28. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine.

2. Apelantica je 1. augusta 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv I.K. (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je tražila da se raskine ugovor o doživotnom izdržavanju broj R.II.107/2000 od 10. augusta 2000. godine. Presudom Općinskog suda broj 39 0 P 000562 09 P od 30. augusta 2010. godine apelanticinom tužbenom zahtjevu je udovoljeno i navedeni ugovor je raskinut.

3. Tuženi je protiv presude Općinskog suda podnio žalbu koja je presudom Kantonalnog suda broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine djelimično uvažena i prvostepena presuda je preinačena na način bliže označen u izreci presude Kantonalnog suda.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 39 0 P 000562 11 Rev od 28. februara 2012. godine odbačena je revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su odredbom člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) određene procesno pravne pretpostavke za izjavljivanje revizije, odnosno da je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog sijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dalje, Vrhovni sud je ukazao da apelantica u tužbi koju je podnijela Općinskom sudu nije odredila vrijednost predmetnog spora, niti je to učinila na pripremnom ročištu, pa se, u skladu s odredbom člana 321. stav 3. ZPP ima smatrati da je vrijednost spora ostala neodređena. Vrhovni sud je ukazao da je apelantica, s obzirom da nije odredila vrijednost spora, započela i vodila parnicu u kojoj revizija nije dozvoljena, pa je na temelju člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. ZPP revizija odbačena jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može ni izjaviti. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP.

5. Apelantica smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv presude Kantonalnog suda izjavila reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 39 0 P 000562 10 Gž od 17. marta 2011. godine, s obzirom da je iz dokumenata u spisu vidljivo da je apelantica reviziju Vrhovnom sudu dostavila 22. aprila 2011. godine, pa se podrazumjeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1945/12 (Mldb S.K.) | Sudska praksa | Aktio