Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2128/12 (K.H.)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini · čl. 8
- Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini
Predmeti (1)
AP-2128/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 2128/12, rješavajući apelaciju K.H, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija K.H. podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 007391 11 U od 16. maja 2012. godine i rješenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj 01-50-2231-4/11 od 1. septembra 2011. godine i broj 01-50-2231-2/11 od 18. jula 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. K.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 4. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 007391 11 U od 16. maja 2012. godine i rješenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj 01-
50-2231-4/11 od 1. septembra 2011. godine i broj 01-50-2231-2/11 od 18. jula 2011. godine. Također, apelant je zatražio donošenje prviremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio VSTV da u provođenju konkursne procedure koje provodi u skladu sa Zakonom o VSTV, diskriminira i različito tretira apelanta u odnosu na druge prijavljene i od VSTV za sudije imenovane kandidate. Osim toga, apelant je zahtjevao da Ustavni sud naloži VSTV preduzimanje svih mjera u skladu sa Ustavom, Konvencijom i zakonom da se apelantu spriječi dalje prouzrokovanje štete, kao i da naloži VSTV i druge mjere za koje smatra da je potrebno donijeti u interesu apelanta.
2. Rješenjem VSTV broj 01-50-2231-2/11 od 18. jula 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za pristup informacijama vezanim za rang listu Komisije za obavljanje razgovora sa kandidatima za mjesto sudija (2) i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici i rang lista entitetskog podvijeća za predlaganje kandidata za ovu poziciju dostavljena Vijeću. Nadalje, odbijen je zahtjev za pristup informacijama vezanim za ocjene i mišljenja Komisije za obavljanje rezgovora sa kandidatima o kandidatima za funkciju sudija i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici i pristup informacijama vezanim za zapisnik sa sjednice VSTV održane 1. jula 2011. godine u odnosu na donošenje odluke o imenovanju sudija i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici. U obrazloženju citiranog rješenja je istaknuto da je u toku postupka utvrđeno da se radi o informacijama za koje je prema odredbama člana 6. stav 1. tačka d) i člana 8. Zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 28/00, 45/06 i 102/09; u daljnjem tekstu: Zakon o slobodi pristupa) utvrđen izuzetak.
3. Protiv citiranog rješenja apelant je podnio žalbu Predsjedništvu VSTV koje je rješenjem broj 01-50-2231-4/11 od 1. septembra 2011. godine istu odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da VSTV, kao potpuno samostalan i nezavisan organ na osnovu Zakona o VSTV, provodi postupke imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, te pored toga, odlučuje i o prestanku njihovog mandata i disciplinskom sankcionisanju, evaluaciji njihovog rada, napredovanju i sl., objavljivanje informacije o rang listama koje sadrže mišljenje i komentare članova Komisije za obavljanje razgovora odnosno entitetskih podvijeća kandidatima, te između ostalog i lične infirmacije kandidata, u konkretnom slučaju nije u javnom interesu u smislu odredbe člana 5. Zakona o slobodi pristupa, odnosno, javni interes za obavljanje traženih informacija nije od većeg značaja u odnosu na štetu koja bi nastupila njihovim otkrivanjem. U predmetnom rješenju je također navedeno da bi objavljivanje traženih informacija u svakom slučaju naškodilo kako interesima VSTV u pogledu daljenjeg provođenja nezavisnog procesa imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, tako i pravima i interesima trećih lica sa aspekta zaštite njihovog prava na privatnost, u odnosu na koje sloboda pristupa informacijama nikako ne može imati prioritet. Imajući u vidu sve navedeno, u žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostepeni postupak pravilno proveden i da je o zahtjevu stranke odlučeno u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa i ostalim relevantnim propisima, te je prema tome prvostepeno rješenje osnovano na zakonu.
4. Nezadovoljan ishodom predmetnog postupka, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 007391 11 U od 16. maja 2012. godine apelantova tužba je odbijena kao neosnovana, uz obrazloženje da je osporena odluka utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni zakona, te da apelantova prava nisu povrijeđena, odnosno da je tuženo VSTV, pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem odbilo apelantvou žalbu izjavljenu protiv rješenja od 18. jula 2011. godine kojim je odbijen njegov zahtjev za pristup predmetnim informacijama.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) iz Aneksa I Ustava, te član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom 6. Zakona o zabrani diskriminacije i odredaba Zakona o VSTV. Naime, apelant smatra da je diskriminisan u postupcima konkursne procedure koje je VSTV provodilo na osnovu Zakona o VSTV, raspisanim radi popune upražnjenih radnih mjesta u sudovima i tužilaštvima u Bosni i Hercegovini. Osim toga, apelant je tražio da Ustavni sud obaveže VSTV da mu na ime nematerijalne štete zbog povrede prava na jednako postupanje, povrede časti i ugleda isplati novčani iznos od 10.000,00 KM.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH broj S1 3 U 007391 11 U od 16. maja 2012. godine kojom je odbijena kao neosnovana njegova tužba u postupku pristupa informacijama. Apelant smatra da je navedenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na nediskriminaciju iz člana 6. i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) iz Aneksa I Ustava, te član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom 6. Zakona o zabrani diskriminacije i odredaba Zakona o VSTV.
8. Ustavni sud ističe da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv ukoliko se radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno ukoliko je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u proceduri koja se odnosi na pristup informacijama u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa ne utvrđuju apelantova građanska prava i obaveze, već se radi o utvrđivanju postojanja zakonskih pretpostavki za pristup informacijama vezanim za rang listu Komisije za obavljanje razgovora sa kandidatima za mjesto sudija (2) i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici i rang lista entitetskog podvijeća za predlaganje kandidata za ovu poziciju dostavljena Vijeću, zatim za pristup informacijama vezanim za ocjene i mišljenja Komisije za obavljanje rezgovora sa kandidatima o kandidatima za funkciju sudija i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici i pristup informacijama vezanim za zapisnik sa sjednice VSTV održane 1. jula 2011. godine u odnosu na donošenje odluke o imenovanju sudija i dodatnog sudije u Općinski sud u Zenici. U predmetnom postupku je utvrđeno da tražene informacije spadaju u izuzetak predviđen članom 6. stav 1. tačka d) i članom 8. Zakona o slobodi pristupa, te da bi objavljivanje traženih informacija naškodilo kako interesima VSTV u pogledu daljenjeg provođenja nezavisnog procesa imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, tako i pravima i interesima trećih lica sa aspekta zaštite njihovog prava na privatnost. Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju, a niti član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite u konkretnom slučaju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencije. Ustavni sud takođe zaključuje da postupak u kojem je utvrđivano o postojanju zakonskih pretpostavki za pristup informacijama ne pokreće pitanja i ne uživa zaštitu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 7. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) iz Aneksa I Ustava, te član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju u vezi sa članom 6. Zakona o zabrani diskriminacije i odredaba Zakona o VSTV, pa proizilazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencije.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić