Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-330/12 («BOKSIT» a.d iz Milića)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-330/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 330/12, rješavajući apelaciju «BOKSIT» a.d, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «BOKSIT» a.d podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bana Luci broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 7. jula 2011. godine i rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. «BOKSIT» a.d (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, kojeg zastupa punomoćnik Rosanda Deurić, uposlenica apelanta, podnio je 19. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bana Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 7. jula 2011. godine i rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ps 012663 07 Ps od 20. augusta 2009. godine obavezana je Republika Srpska – Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 2.078.966,74 KM i to dio koji se odnosi na kamate koje je apelant platio po osnovu reprogramiranih obaveza prema Budžetu, a po osnovu javnih poreza i doprinosa koje je apelant platio u iznosu od 1.152.448,44 KM, i dio koji se odnosi na kamate Javnim preduzećima u iznosu od 926.518,30 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. augusta 2009. godine, kao dana presuđenaj pa do isplate, kao i da ga tužena oslobodi od plaćanja preostalih kamata po Sporazumu o reprogramiranju dospjelih neotplaćenih obaveza broj 06/1.01/0105-413-48/07 od 2. maja 2007. godine, a koje će biti obračunate po isteku perioda otplate ili da ga za taj iznos obešteti. Istom presudom tužena je obavezana da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.450,00 KM. Stavom II izreke presude je odbijen apelant sa zahtjevom za naknadu zakonske zatezne kamate počev od 28. novembra 2007. godine, kao dana podnošenja predmetne tužbe, kao neosnovan.

3. Presudom Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine usvojena je žalba tužene i prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je tužena obavezana da apelantu nadoknadi štetu u vidu više plaćene kamate u iznosu od 1.152.448,44 KM sa zakonskom zaetznom kamatom od 20. augusta 2009. godine i u dijelu kojim je apelant oslobođen plaćanja preostalih kamata po Sporazumu o reprogramiranju dospjelih neotplaćenih obaveza broj 06/1.01/0105-413-48/07 od 2. maja 2007. godine, a koje će biti obračunate po isteku perioda otplate ili da ga za taj iznos obešteti, te je u tom dijelu tužba odbačena. Stavom II izreke presude je preinačena prvostepena presuda u dijelu kojim je tuženi obavezan na naknadu štete zbog više plaćena kamate Javnim preduzećima u iznosu od 926.518,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 20. augusta 2009. godine na način da je taj dio tužbenog zahtjeva u cijelosti odbijen kao neosnovan. Stavom III izreke presude je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 7. jula 2011. godine apelantova revizija izjavljena protiv presude Višeg privrednog suda od 13. aprila 2011. godine je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je revizija izjavljena preporučenom pošiljkom od 9. juna 2011. godine, dakle nakon zakonom propisanog roka, te je istu odbacio kao nebalgovremenu na osnovu člana 244. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03,74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP).

5. Okružni sud je donio rješenje broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da razlozi koji su doveli do propuštanja blagovremenog izjavljivanja revizije nisu opravdani iz čega proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 328. stav 1. ZPP.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine (koje je doneseno nakon podnošenja ove apelacije) apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine, je odbačena kao nedozvoljena.

7. Odlukom o dopustivosti AP 2701/12 od 18. septembra 2012. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je odbacio kao nedopuštenu apelaciju istog apelanta podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012663 07 od 7. jula 2011. godine, koje apelant osporava ovom apelacijom, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, jer apelant nije izjavio reviziju u roku koji je propisan zakonom. U navedenoj odluci Ustavni sud je konstatovao da pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovoj reviziji, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem revizije nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Propust apelanta da izjavi reviziju u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni (povraćaj u pređašnje stanje), jer se nadležni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za izjavljivanje revizije, odnosno da li postoje opravdani razlozi za propuštanje apelanta da blagovremeno izjavi reviziju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Apelant ističe da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelant je naveo da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na liječenje i ljekarsku pomoć i pravo na rad .

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tač. 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

10. Ustavni sud zapaža da je apelant ovom apelacijom osporio rješenja Okružnog suda broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 23. novembra 2011. godine i broj 57 0 Ps 012663 07 Ps od 7. jula 2011. godine i rješenja Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 012663 10 Pž od 13. aprila 2011. godine, te da u apelaciji nije naveo da je protiv rješenja Okružnog suda izjavio reviziju o kojoj u vrijeme podnošenja ove apelacije Vrhovni sud nije bio donio odluku. Međutim Ustavni sud je, uvidom u vlastitu evidenciju utvrdio da je apelant nakon podnošenja ove apelacije 18. jula 2012. godine podnio i apelaciju evidentiranu pod brojem AP 2701/12 kojom je osporio kako rješenja koja osporava ovom apelacijom tako i u međuvremenu doneseno rješenje Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 012663 12 Rev od 6. juna 2012. godine. Budući da je svojom odlukom AP 2701/12 od 18. septembra 2012. godine već odlučio o apelaciji ovog apelanta te da su predmet ocjene u tom postupku bile i odluke koje apelant osporava ovom apelacijom Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-330/12 («BOKSIT» a.d iz Milića) | Sudska praksa | Aktio