Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3301/09 (E. B.)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3301/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. oktobar 2012. godine, u predmetu broj AP 3301/09, rješavajući apelaciju Ernesta Bradarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ernesta Bradarića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pžp- 09-000361 od 9. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenje u Maglaju broj 042-1-Pr-09-000189 od 30.

juna 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Ernest Bradarić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 22. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Pžp-09-000361 od 9. septembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima – Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-1-Pr-09-000189 od 30. juna 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 042-1-Pr-09-000189 od 30. juna 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pžp-09-000361 od 9. septembra 2009. godine, odbačen je apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu, pa je shodno tome prekršajni nalog Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka broj 200.101.586.4. od 18. oktobra 2008. godine (u daljnjem tekstu: sporni prekršajni nalog) postao konačan i izvršan. U prvostepenom rješenju, Općinski sud je obrazložio da je sporni prekršajni nalog dostavljen apelantu putem pošte 11. novembra 2008. godine. Shodno odredbi člana 35. stav 3. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), propisano je, kako je dalje obrazložio sud, da kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Dalje, shodno odredbi člana 38. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, kada okrivljeni primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora, kako je obrazložio Općinski sud, zatražiti sudsko odlučivanje „u roku određenom u prekršajnom nalogu, prije isteka roka određenog prekršajnim nalogom, tj. u roku od osam dana od dana uručenja prekršajnog naloga“. Općinski sud je utvrdio da je prekršajni nalog uručen apelantu 17. novembra 2008. godine, te da je posljednji dan za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje bio 25. novembar 2008. godine, a da je apelant takav zahtjev dostavio sudu 19. maja 2009. godine, dakle neblagovremeno.

3. Kantonalni sud je u svom obrazloženju istakao da je, odredbom člana 35. stav 2. Zakona o prekršajima, propisano da se prekršajni nalog može uručiti okrivljenom: ličnim uručenjem, putem pošte ili pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog naloga na sigurnom i vidljivom mjestu, te na motornom vozilu ako je prekršaj koji je počinjen vezan za nepropisno parkiranje motornog vozila, a da se kod uručivanja poštom smatra da je dostavljanje izvršeno protekom pet radnih dana od predaje naloga na poštu. U takvoj situaciji, kako je naveo Kantonalni sud, primjenjuje se odredba člana 35. stav 3. Zakona o prekršajima, „te nije potrebno da okrivljeni dostavljeni prekršajni nalog lično primi“. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je iz spisa vidljivo da je prekršajni nalog dostavljen apelantu putem pošte 11. novembra 2008. godine, a da je apelant zahtjev za sudskim odlučivanjem dostavio sudu 19. maja 2009. godine. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je apelant navedeni zahtjev podnio nakon proteka roka od osam dana, zbog čega je sporni prekršajni nalog postao pravosnažan i izvršan.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su sudovi pogrešno zaključili da je njemu uručen prekršajni nalog. Naime, apelant navodi da njemu sporni nalog nije uručen „sve do onog momenta kad mu ga je majka poštom poslala u inostranstvo u Austriju gdje se nalazi na privremenom radu“, te da je on taj nalog „potpisao 18.5.2009. godine“, a zatim u roku od osam dana zatražio sudsko odlučivanje. Apelant navodi da sudovi nisu „poduzeli nikakve radnje da utvrde da li je okrivljeni zaista i primio prekršajni nalog odnsno da li je u zakonskom roku tražio sudsko odlučivanje“, te da je u tom pravcu trebao „provesti dokaz saslušanjem majke okrivljenog na okolnosti kada je prekršajni nalog uručen okrivljenom“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojim je njegov zahtjev za sudskim odlučivanjem o spornom prekršajnom nalogu odbačen, zato što je podnesen nakon proteka zakonom propisanog roka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je izvršio uvid u spis Općinskog suda, iz kojeg jasno proizlazi da su sudovi utvrdili da je sporni prekršajni nalog dostavljen apelantu putem pošte 11. novembra 2008. godine i to na apelantovu adresu prijavljenu CIPS-u. S obzirom na navedeno, te na odredbe relevantnog zakona na koje su se sudovi pozvali i koje su primijenili, Ustavni sud je zaključio da ne postoji očigledna proizvoljnost u osporenim procesnim odlukama, budući da su sudovi primijenili relevantne odredbe Zakona o prekršajima koje regulišu pitanje dostavljanja i rokova za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3301/09 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio