Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3368/10 (Z. B.)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3368/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. oktobar 2012. godine, u predmetu broj AP 3368/10, rješavajući apelaciju Zahide Begić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahide Begić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije broj 070-0-Rev-09-000791 od 22. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000113 od 5. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-06-000295 od 7. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zahida Begić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Vogošće, koju zastupa Haris Džafo, advokat iz Vogošće, podnijela je 5. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-000791 od 22. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000113 od 5. februara 2009. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-P-06-

000295 od 7. novembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 041-0-P-06-000295 od 7. novembra 2007. godine utvrđeno je da bračnu tekovinu apelantice i Salke Begić (u daljnjem tekstu: tuženi) čine 2/3 nekretnine na k.č. 367 K.O. Gračanica, upisane u z.k. ul. broj 104 u naravi dvorište u površini od 306 mi stambena zgrada površine 62 m , kao i 20.000,00 KM. Stavom II izreke presude tuženi je obavezan priznati i trpiti da se apelantica na osnovu te presude upiše u zemljišnoj knjizi i katastru nekretnina kao suvlasnik sa 1/3 na predmetnoj nekretnini, dok je apelantica obavezana tuženom isplatiti 10.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 4. jula 2006. godine pa sve do isplate. Stavom III izreke presude apelantica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražila da se utvrdi da bračnu stečevinu čine cijela nekretnina iz stava I izreke presude, kao neosnovanim. Konačno, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000113 od 5. februara 2009. godine žalba apelantice je odbijena kao neosnovana i presuda Općinskog suda broj 041-0-P-06-000295 od 7. novembra 2007. godine potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000791 od 22. aprila 2010. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000113 od 5. februara 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne odluke po tužbi apelantice iznosi 3.000,00 KM, a po protivtužbi tuženog 10.000,00 KM. Dakle i u jednom i u drugom slučaju, vrijednost spora je ispod 10.000,00 KM (zahtjevi parničnih stranaka se ne mogu sabirati) zbog čega je revizija nedopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-08-000113 od 5. februara 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-

000791 od 22. aprila 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. aprila 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. augusta 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3368/10 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio