Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3395/12 (M. A.)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3395/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3395/12, rješavajući apelaciju Muharema Avdispahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Avdispahića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 016082 12 Uz od 7. septembra 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Avdispahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 016082 12 Uz od 7. septembra 2012. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se privremeno obustavila primjena Odluke Vlade Kantona Sarajevo broj 02-05-22540-20/12 od 26. juna 2012. godine i privremeno ostavio na snazi izbor i imenovanje apelanta za rektora Univerziteta u Sarajevu, do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji.

2. Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu je na svojoj 49. sjednici potvrdio prijedlog Odluke Senata Univerziteta u Sarajevu za izbor rektora u skladu sa Pravilim Univerziteta i donio Odluku o imenovanju rektora Univerziteta u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Odluka) broj 02-34-362/12 od 12. juna 2012. godine, kojom je apelant imenovan za rektora Univerziteta u Sarajevu za mandatni period od 2012. -2016. godine. Stavom II predmetne Odluke je predloženo Vladi Kantona Sarajevo da da saglasnost na imenovanje apelanta, redovnog profesora Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, za rektora Univerziteta u Sarajevu za mandatni period od 2012.-2016. godine.

3. Odlukom Vlade Kantona Sarajevo broj 02-05-22540-20/12 od 26. juna 2012. godine («Službene novine Kantona Sarajevo» broj 36/12), stavom I Odluke, nije data saglasnost Upravnom odboru Univerziteta u Sarajevu da se apelant imenuje za rektora Univerziteta za mandatni period od 2012.-2016. godine, jer procedura za izbor i imenovanje rektora Univerziteta u Sarajevu nije provedena u skladu sa Zaključkom Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu, donesenim na 47. Sjednici Upravnog odbora od 27. februara 2012. godine. Istom Odlukom, stavom II, naloženo je Upravnom odboru Univerziteta u Sarajevu da Konkurs za izbor i imenovanje rektora Univerziteta u Sarajevu od 25. aprila 2012. godine poništi i objavi novi Konkurs, čiju će proceduru provesti u skladu sa Zaključkom Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu od 27. februara 2012. godine.

4. Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 U 016082 12 Uz od 7. septembra 2012. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je članom 60. Zakona o upravnim sporovima («Sl.novine FBiH» br. 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije BiH i instrumentima Aneksa tog Ustava može zahtijevati pojedinac samo kada su ta prava i slobode povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ako nije osigurana druga sudska zaštita, s tim da prema odredbi člana 61. st. 1, 2. i 3. o zahtjevima iz člana

60. ZUS-a, rješava Kantonalni sud, a podnošenje takvog zahtjeva, kao i rješavanje takvog zahtjeva od suda, vrši se u skladu sa slobodnom primjenom odredaba ZUS-a, koje se odnose na upravni spor. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz osporene Odluke Vlade Kantona Sarajevo od 26. juna 2012. godine proizilazi da se radi o Odluci donesenoj u okviru ovlaštenja propisanih članom 24. stav 2. Zakona o Vladi Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo» broj 24/03) i članom 29. st. 1. i 2. Zakona o ustanovama («Službeni list RBiH» br. 6/92, 8/93 i 13/94), na koje propise se donosilac i poziva u njenom uvodu, a kojom Odlukom se ne daje saglasnost Upravnom odboru Univerziteta u Sarajevu da se apelant imenuje za rektora Univerziteta u Sarajevu, jer procedura za izbor i imenovanje rektora Univerziteta u Sarajevu nije provedena u skaldu sa Zaključkom Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu, donesenom na 47. Sjednici Upravnog odbora od 27. feburara 2012. godine. Kantonalni sud je također naveo da predmetna Odluka Vlade Kantona Sarajevo od 26. juna 2012. godine predstavlja nesumljivo opći akt protiv kojeg je zahtjevana zaštita isključena, te kako je u istoj određeno da će se osporena odluka kao opći akt i objaviti u Službenim novinama Kantona Sarajevo, to se takva odluka po ocjeni Kantonalnog suda ne može smatrati konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa iz člana 60. ZUS-a, pa se protiv te odluke ne može podnositi zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije BiH. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da se osporena Odluka ne može smatrati konačnim pojedinačnim aktom u smislu navedene odredbe člana 60. ZUS-a, s obzirom da navedena odluka, donesena od Vlade Kantona Sarajevo ne predstavlja konačni pojedinačni akt koji je ima u vidu citirani član 60. ZUS-a, pa je primjenom člana 25. stav 1. tačka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelant je naveo da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na žalbu iz člana 2. stav 3.a) u vezi sa članom 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 016082 12 Uz od 7. septembra 2012. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. Franceod 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.

10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Imajući u vidu da je u predmetnom slučaju Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na žalbu iz člana 2. stav 3.a) u vezi sa članom 25. Međunarodnog pakta o političkim i građanskim pravima, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, budući da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, pa da bi se otvorilo pitanje zaštite apelantovog prava na žalbu pri odlučivanju o njegovim pravima i obavezama utvrđenim u pojedinačnom pravnom aktu, nego je odlučivano o procesnoj dopustivosti apelantovog zahtjeva za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, koji je izjavljen protiv općeg akta Vlade Kantona Sarajevo.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3395/12 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio