Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3407/12 («CIMSS» d.o.o. Prijedor)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3407/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3407/12, rješavajući apelaciju «CIMSS» d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «CIMSS» d.o.o. Prijedorpodnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 18 0 P 12 000032 od 26. jula 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «CIMSS» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa direktor Irfan Cepić iz Prijedora, podnio je 21. septembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 12 000032 od 26. jula 2012. godine. Apelant je također predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu da odmah prekine izvršni postupak u predmetu broj 77 0 Ip 015746 09 Ip, a u odnosu na prodaju nekrenina pobliže opisanih u apelaciji, do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Balkan Investment Bank a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio prijedlog za izvršenje, protiv izvršenika «Janjoš» d.o.o. sa sjedištem u Prijedoru i «Velepromet» a.d. Prijedor (u daljnjem tekstu: izvršenici), radi naplate novčanog potraživanja, a na osnovu Ugovora o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekreninama, zaključenog pred nadležnim notarom. Osnovni sud je donio rješenje broj 077 Ip 015746 09 Ip od 25. novembra 2009. godine kojim je dozvolio izvršenje kako je predložio tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje. Rješenjem Osnovnog suda broj 077 P Ip 015749 09 Ip od 7. juna 2011. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda od 25. novembra 2009. godine.
3. Odlučujući o prigovoru Konfekcije «DES» a.d. u stečaju i apelanta, kao trećih lica, podnesenog protiv rješenja od 25. novembra 2009. godine, Osnovni sud je donio rješenje broj 077 Ip 015746 09 Ip od 29. februara 2012. godine, kojim je treća lica, Konfekciju «DES» a.d. u stečaju i apelanta uputio da u roku od osam dana kod nadležnog suda pokrenu parnični postupak protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika radi ostvarivanja svojih prava.
4. Vrhovni sud je donio rješenje broj 18 0 P 12 000032 od 26. jula 2012. godine kojim je apelantov prijedlog za određivanje drugog mjesno nadležnog suda za postupanje u predmetu Osnovnog suda broj 77 0 Ip 015749 09 Ip, odbacio kao nedozvoljen. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odrebom člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10; u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odrebe Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je odrebom člana 50. stav 2. ZPP-a propisano da Vrhovni sud može, na prijedlog stranke, ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležni osnovni sud sa područja drugog okružnog suda ili drugi stvarno nadležan okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. U konkretnom slučaju prijedlog nije podnijela stranka, a ni nadležni sud. Treće lice koje smatra da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje ovlašteno je u smislu člana 51. stav 1. ZIP-a da podnese prigovor. Međutim, Vrhovni sud je zaključio da apelant nema svojstvo stanke, a samim tim nije ovlašten za podnošenje prijedloga za određivanje drugog mjesno nadležnog suda. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je na osnovu člana 50. stav2. ZIP-a odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 7.apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda broj 18 0 P 12 000032 od 26. jula 2012. godine kojim je odbačen kao nedozvoljen njegov prijedlog za određivanje drugog mjesno nadležnog suda za postupanje u predmetu Osnovnog suda broj 77 0 Ip 015749 09 Ip.
9. Ustavni sud primjećuje da se osporenom odlukom Vrhovnog suda odlučivalo o procesnoj dopustivosti apelantovog prijedloga za određivanje drugog mjesno nadležnog suda. Dakle, u postupku pred Vrhovnim sudom, odlučivalo se samo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. O apelantovim građanskim pravima i obavezama biće odlučeno u parničnom postupku, budući da je apelant kao treće lice, rješenjem Osnovnog suda od 29. februrara 2012. godine upućen da pokrene parnični postupak protiv tražioca izvršenja, odnosno izvršenika radi ostvarivanja svojih prava.
10. Shodno tome, ishod procedure u kojoj je doneseno osporeno rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza zbog čega su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pred Vrhovnim sudom nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić