Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3575/10 («ArcelorMittal» d.o.o. Prijedor)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3575/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3575/10, rješavajući apelaciju «ArcelorMittal» d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «ArcelorMittal» d.o.o. Prijedor podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 004071 10 Rev od 27. maja 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 004071 08 Gž od 19. decembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 004071 05 P od 25. septembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «ArcelorMittal» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Momir Mirjanić, advokat iz Gradiške, podnio je 18. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 004071 10 Rev od 27. maja 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 004071 08 Gž od 19. decembra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 004071 05 P od 25. septembra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 004071 05 P od 25. septembra 2008. godine poništeno je kao nezakonito rješenje apelanta o prestanku radnog odnosa tužiteljice Zore Banjac (u daljnjem tekstu: tužiteljica) broj 75/04 od 24. augusta 2004. godine, apelnat obavezan da tužiteljici na ime izgubljene zarade i ostalih primanja za period od 18. augusta 2004. godine do jula 2008. godine isplati iznose bliže označene u izreci presude i da joj kod Fonda PIO RS uplati doprinose PIO za taj period, te naknadi troškove postupka u iznosu od 1.160,50 KM. Istom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu regresa za period od 2004. do 2007. godine, te je odbačena kao neblagovremena tužba za sva potraživanja tužiteljice za period od 1. januara 1994. godine do 17. augusta 2004. godine.
3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 004071 08 Gž od 19. decembra 2008. godine tužiteljicina žalba je djelimično odbijena i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbačena njena tužba kao neblagovremena, a djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena u odbijajućem dijelu tako da je tužiteljici dosuđen regres za godišnji odmor za period od 2004. do 2007. godine u iznosima pobliže navedenim u izreci presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Istom presudom je odbijena apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je poništeno apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa i tužiteljica vraćena na rad kod apelanta. Konačno, odlučujući po žalbama apelanta i tužiteljice, Okružni sud je ukinuo prvostepenu presudu u odnosu na novčana potraživanja tužiteljice po osnovu zarade za period od 18. augusta 2004. godine do jula 2008. godine, za uplatu doprinosa PIO za dosuđeni period i troškove postupka, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
4. Vrhovni sud je rješenjem broj 77 0 P 004071 10 Rev od 27. maja 2010. godine odbacio apelantovu reviziju izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 004071 08 Gž od 19. decembra 2008. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 5.573,74 KM, te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, propisan navedenim članom 237. stav 2. ZPP. Takođe, Vrhovni sud je naglasio da u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije ispunjen ni uslov iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekid rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 004071 08 Gž od 19. decembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 004071 10 Rev od 27. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presude Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 27. maja 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. augusta 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić