Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3752/09 (S. R.)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3752/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 3752/09, rješavajući apelaciju S. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. R., podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 P 004975 09 Gž od 29. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 004975 92 P od 11. maja 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. S. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lončara, podnio je 30. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 P 004975 09 Gž od 29. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 25 0 P 004975 92 P od 11. maja 2009. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tuženih Javnog preduzeća „Komunalac“ Orašje (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Javnog preduzeća „Vodovod i odvodnja“ Orašje (u daljnjem tekstu: drugotuženi), te uz učešće Općine Orašje, kao umješača na strani tuženih, radi naknade štete, vrijednost spora 53..500,00 KM, Općinski sud je donio Presudu broj 25 0 P 004975 92 P od 11. maja 2009. godine. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant konačno opredijeljenim tužbenim zahtjevom potraživao po osnovima i iznosima pojedinačno navedenim u izreci presude ukupan iznos od 30.000,00 KM. Donesenom presudom, Općinski sud je djelomično usvojio apelantov konačno opredijeljeni tužbeni zahtjev na način da je obavezao prvotuženog i drugotuženog da apelantu, na ime naknade štete, solidarno isplate ukupan iznos od 17.200,00 KM, od čega za pretrpljene fizičke bolove iznos od 750,00 KM, za pretrpljeni duševni bol zbog naruženosti iznos od 1.500,00 KM, za pretrpljeni duševni bol zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 14.000,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 750,00 KM i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 200,00 KM, sve sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. Istom presudom, preostali dio postavljenog tužbenog zahtjeva apelanta, u iznosu od 12.800,00 KM, je odbijen.
3. Odlučujući o izjavljenim žalbama protiv Presude Općinskog suda broj 25 0 P 004975 92 P od 11. maja. 2009. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 25 0 P00497509 Gž-363/05 od 29. septembra 2009. godine, kojom je žalbe apelanta, prvotuženg i drugotuženog odbio kao neosnovane a žalbu Općinskog javnog pravobranioca djelomično uvažio i presudu Općinskog suda preinačio tako da je apelantu na ime naknade štete, umjesto ukupnog iznosa od 17.200,00 KM dosudio ukupan iznos od 7.500,00 KM, i to po osnovima i iznosima pojedinačno navedenim u izreci presude. U preostalom dijelu, Kantonalni sud je potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
8. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom parničnom postupku apelant, kao tužilac, postavio tužbeni zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 30.000,00 KM, te da mu je Presudom Kantonalnog suda broj 25 0 P00497509 Gž-363/05 od 29. septembra 2009. godine po traženim osnovima dosuđen ukupan iznos od 7.500.00 KM. Dakle, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, za naknadu materijalne i nematerijalne štete, u iznosu od 22.500,00 KM. U skladu sa prethodno navedenim, apelant je mogao protiv Presude Kantonalnog suda broj 25 0 P00497509 Gž od 29. septembra 2009. godine, budući da osporeni dio pravosnažne presude prelazi iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, a što nije učinio. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić