Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4267/11 (V. K. iz Brčko Distrika BiH, N. B. iz Kiseljaka i H. J. iz Srebrenika)

Odluka donesena 30. 10. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4267/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 10. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 4267/11, rješavajući apelaciju Vesne Krako i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Krako, Nevrese Buljubašić i Hatije Jašarević podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 K 013914 10 Kž od 14. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 K 013914 10 Kv od 20.

oktobra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Krako iz Brčko Distrika BiH, Nevresa Buljubašić iz Kiseljaka i Hatija Jašarević iz Srebrenika (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Midhat Skenderović, advokat iz Gradačca, podnijele su 31. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 K 013914 10 Kž od 14. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 K 013914 10 Kv od 20. oktobra 2010. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 28 0 K 013914 10 Kv od 20. oktobra 2010. godine obustavljen je krivični postupak protiv apelantica i Pajice Perić, zbog krivičnog djela – krivotvorenje službene isprave – iz člana 368. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), jer je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja apelantica kao optuženih, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je uvidom u spis nesumnjivo utvrđeno da su apelantice radnju izvršenja krivičnog djela počinile 13. marta 2000. godine, te da je od radnje izvršenja djela proteklo više od 10 godina pa je sud zaključio da je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja. Na osnovu navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja, a temeljem člana 122. stav 6. u vezi sa članom 121. stav 1. tačka 4 KZ.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 K 013914 10 Kž od 14. jula 2011. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantica podnijeta protiv rješenja Općinskog suda od 20. oktobra 2010. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prvostepeni sud nije naveo, a niti utvrdio da su apelantice učinile predmetno krivično djelo, pa kako je krivični postupak protiv njih obustavljen, to je njihova žalba, suprotno odredbi člana 308. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) kojom je propisano da žalbu na štetu optuženog može podnijeti samo tužilac (koji žalbu može izjaviti i u korist optuženog), podnesena na njihovu štetu i kao takva, na osnovu člana 327. ZKP odbačena kao nedopuštena.

4. Apelantice smatraju da su osporenim rješenjima povrijeđena njihova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, apelantice smatraju da je Kantonalni sud u konkretnom slučaju pogrešno tumačio značenje odredbe člana 308. ZKP, da je navedena odluka nepravična i nezakonita. Također, apelantice su istaknule da su zbog naznačenja u obrazloženju prvostpene odluke da «je nesumnjivo utvrđeno da su one počinile krivično djelo [...]» pretrpjele određene štetne posljedice, te da takvu nepravičnost treba ispraviti.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. U konkretnom slučaju apelantice su podnijele apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda broj 28 0 K 013914 10 Kž od 14. jula 2011. godine kojim je odbačena kao nedopuštena njihova žalba podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 20. oktobra 2010. godine. U toku postupka je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 308. ZKP FBiH, a kojim članom je propisano da žalbu na štetu optuženog može podnijeti samo tužilac (koji žalbu može izjaviti i u korist optuženog).

7. S obzirom na to da apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. Naime, navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...] prilikom utvrđivanja [...] osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. U konkretnom slučaju, apelantice su bile optužene za krivično djelo - krivotvorenje službene isprave, tj. bile su krivično optužene u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije i dok god su bile optužene, uživale su garancije prava na pravično suđenje, odnosno sud je imao dužnost da odluči o toj optužbi prema standardima prava na pravično suđenje. Međutim, pravno stanje se promijenilo kada je krivični postupak koji je vođen protiv njih obustavljen. U takvim okolnostima, više nije postojala optužba o kojoj bi se odlučivalo. U ovom predmetu Općinski sud je svojim rješenjem obustavio krivični postupak protiv apelantica jer je nastupila apsolutna zastarjelost krivičnog gonjenja. Apelantice su podnijele apelaciju protiv navedenog rješenja o obustavi krivičnog postupka, kao i rješenja Kantonalnog suda broj 28 0 K 013914 10 Kž od 14. jula 2011. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena njihova žalba izjavljena protiv tog rješenja. Dakle, s obzirom na to da osporenim odlukama nije došlo do utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njih, nego je naprotiv došlo do obustave krivičnog postupka (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka broj AP-2398/05 od 20. oktobra 2006. godine, tačka 6. dostupna na www.ustavnisud.ba), proizlazi da član 6. stav 1 Evropske konvencije nije primjenjiv. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanatica o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4267/11 (V. K. iz Brčko Distrika BiH, N… | Sudska praksa | Aktio