Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-488/11 (JP «Elektroprivreda» BiH d.d. Sarajevo)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-488/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 488/11, rješavajući apelaciju JP «Elektroprivreda» BiH d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP «Elektroprivreda» BiH d.d. Sarajevo podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 167896 10 I od 22. decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. JP «Elektroprivreda» BiH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 31. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 167896 10 I od 22. decembra 2010. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Ugovorom o vođenju poslova zaključenog 16. novembra 2009. godine između apelanta i JP Elektroprivreda BiH d.d.-Sarajevo, Zavisnog društva Rudnici «Kreka» d.o.o.-Tuzla ugovoreno da Vladajuće društvo (apelant) upravlja Zavisnim društvom putem punomoćnika u Skupštini Zavisnog društva, preko organa upravljanja Zavisnog društva i putem posebnih odluka, obavezujućih naloga i uputstava Vladajućeg društva.
3. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud u Živinicama donio rješenje broj 33 0 V 003203 07 V od 17. februara 2010. godine kojim je apelant kao protivnik predlagača obavezan da Sebiji Džinić za eksproprisane nekretnine čiji su zemljišno-knjižni podaci pobliže označeni u dispozitivu rješenja, ukupne površine 674m2 isplati naknadu u iznosu od 20.220,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 17. februara 2010. godine kao dana donošenja rješenja te troškove postupka u iznosu od 1.418,00 KM.
4. Općinski sud je na prijedlog Sebije Džinić (u daljnjem tekstu: tražiteljica izvršenja) donio rješenje o izvršenju broj 65 0 I 167896 10 I od 15. novembra 2010. godine.
5. Općinski sud je rješavajući po prijedlogu apelanta za povrat u prijašnje stanje donio rješenje broj 65 0 I 167896 10 I od 22. decembra 2010. godine kojim je prijedlog odbijen kao neosnovan. Sud je u obrazloženju rješenja između ostalog naveo da razlozi koji su iznijeti u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nisu opravdani, jer je apelant imao mogućnost da u zakonskom roku podnese prigovor na rješenje o izvršenju, što je propustio učiniti u roku od osam dana od dana prijema istog. Imajući u vidu navedeno, sud je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu čl. 331. i 332. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
6. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).
10. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić