Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-293/10 (S. G. iz Sarajeva i drugi)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Zastara
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o radu
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-293/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP 293/10, rješavajući apelaciju Suvada Gušića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Suvada Gušića, Suada Drpića, Šemse Kadrića, Gorana Bilića, Selma Talovića, Davuda Macića, Šabana Zunđe, Fikreta Šaćiragića, Dragana Badrova, Ivice Šimića, Joze Majića, J. L., M. Č., Srećka Šafradina, Almira Mujagića, Ismeta Alispahića, Kemala Kašibovića, A. T., Ševala Gačića, Harisa Čehajića, H. D., Miroslava Solde, Adila Džajića, Zlatka Ikanovića, Jasmina Šahića, Ivice Jozinovića, D. S., H. B., Mirka Šimunovića, Petra Jukića, Marinka Udovičića, Ismeta Kadića, Suada Imamovića, Anesa Agića, Ismeta Kotorića, Elvira Omerovića, Jasmina Hodžića, Bedhudina Bašića, Edina Kalilovića, Selmana Ibrahimovića, Alije Džanića, Jasmina Kambe, Fuada Džanbagovića, Enesa Omerčića, Mirzeta Plančića, Zikrije Čajića, Osmana Lihića, Mehmeda Vehabovića, Džeme Samila, Mustafe Kapića, Mehmeda Mehića, Izeta Bektića, Rabije Avdić, Sanela Subašića, D. C., Mirsada Oručevića, Nedžada Leme, Muharema Ormana, Nihada Bukve, Asmira Tokića, Rasima Šljive, Šerkana Misirlića, Mirsada Milavice, Elvira Alića, Faika Mušića, Jasmina Arnauta, Nedžada Arnauta, Emira Ćorića, Osmana Mahmića, Aide Šetke, Emira Muhića, Edina Čizmića, Mirsada Macića, Nihada Višće, Ismeta Gakića, Remzije Hasića, Almira Nahića, Dževada Idrizovića, Hasana Eglenovića, Huse Čopelje, Ramira Tule, Nasera Smajlovića, Adema Tojage, Omera Čomora, Durana Fišića, Senada Šute, Semira Šute, Elmana Ćosića, Alema Hasečića, Edhema Kozića, Zijada Nezirića, Ajdina Gusića, Omera Pendića, E. P., Samira Međića, Spasoja Katića, Miroslava Biletića, Mehe Čauševića, Ljubomira Grubešića, Fadila Šahovića, Samira Letuke, Samira Pajevića, Ramiza Ramića, Nedžafa Padalovića, Željka Barbarića, Darija Sušca, Abida Šehovića, Hamze Višće, Šeće Zeće, Adila Memiševića, Halida Spiljka, Samira Mulića, Atifa Lulića, Nihada Zunđe, Amira Čauševića, Mirze Selimbegovića, Eniza Muharemovića, Sauda Alića, Samira Selimovića, Rešada Burića, Ramiza Kalabe, Envera Dedovića, Edina Čomage, Senada Pezića, Bege Čomore, Zumre Dželilović, Nijaza Skehe, Anđelka Ivankovića, Ive Ljubića, Ibrahima Salibašića, Zekerijata Rožajca, Enesa Roge, Hamde Begića, Ramiza Keškića, Admira Jamakovića, Senada Ćosića, Senada Viteškića, Saudina Šekete, Nermina Džefića, Almira Jusufbegovića, Amira Pendele, Adila Keze, Refika Omerovića, Adnana Ćosića, Emila Balića, Semira Poturovića, Edina Omerčevića, Amira Hošića, Ahmeda Hujića, Ferida Bećirovića, Rasima Heraka, Nedžada Muratovića, Admira Džebe, Asima Podžića, Safeta Divovića, Dževada Đuzelovića, Mustafe Suše, Hidajeta Čelebića, Ševala Mušinbegovića, Emsada Behramovića, Muje Dragulja, Muhameda Kadića, Dragana Ćosića, Faruka Rizvanbegovića, Almira Kapidžića, Envera Karupa, Abdulaha Abdulaha, Nedžada Smajlovića, Šefika Čehajića, Selvedina Brotlije, Azema Čolića, Elesa Hasanagića, Nermina Hodžića, Esada Mehmedovića, Ibrahima Redžića, Suada Nasupovića, Senada Kovačevića, Sejfudina Hasića, Osmana Babića, Ferida Ahmića, Edina Avdića, Almira Hodžića, Zijada Kasapa, Jusufa Selimovića, Nermina Gođuna, Muamera Džafića, Azudina Ahmetovića, Aziza Orhana, Sidika Prolaza, Almira Zrne, Sulje Kumre, Samira Hamzića, Elvedina Sabitovića, Rifeta Avdića, Eldina Vujinovića, Hajrudina Vehaba, Envera Macića i Mirzada Smrike, Alme Mujan, Mirsada Skendera, Senada Zolje, Mensura Marića, Ahmeta Duvnjaka, Mirsada Milišića, Adisa Šute, Kemala Šute, Nedžada Kolčića, Edina Cokoje, Senaida Đelilovića, Senada Dure, Muniba Dervića, Azemina Ćosića, Ibrahima Sućeske, Jusufa Kumre, Vahidina Muratovića, Nasufa Hadžića, Muhidina Drine, Almira Drece, Mehmeda Konakovića, Fahrudina Džanke, Ermina Kapetanovića, Eldina Bratića, Samira Ličine, Avde Jusića, Saida Džafe, Amira Musića, Mirsada Dizdarevića, Izudina Čomore, Mustafe Aličića, Seada Džele, Ismeta Kutlovca, Sabine Hajvaz, Aide Sinanović, Esvedina Šošiša, Jusufa Selimovića, Enesa Velića, Kemala Gudića, Refika Đone, Enesa Čelje, Mustafe Lemeša, Zijada Nurkovića, Mirzeta Škulje, Samre Salihović, Hajre Ćose, Nisveta Suljića, Mine Mehmedić, Seada Čauševića, Željka Mrnjavca, Fahrudina Ahmića, Senaida Avdušinovića, Amira Dupovca, Alena Robovića, Enesa Šakraka, Pere Martinovića, Nedžada Spone, Muje Vrtića, Senada Zalihića, Rifeta Čibe, Nihada Zerema, Suada Repeše, Izeta Maksumića, Sanida Lihića, Samira Đulmeza, Amela Marića, Osme Prgude, Medina Kaplana, Seje Hujdura, Hamdije Nezirića, Đevada Faladžića, Senada Fišića, Šefika Košpe, Ismeta Gakića, Ramiza Puce, Smaje Terke, Elvedina Čampare, Emira Stranjka, Osmana Jazvina, Envera Marića, Muniba Šute, Bećira Nuhića, Fikreta Golića, Edina Alića, Vedada Ćorića, Ermina Fajića, Dževada Elezovića, Jasmina Šute, Husnije Marića, Zaima Volodera, Izudina Tanovića, Džemala Rahimića, Hasana Kuštrića, Rusmira Lončarića, Asima Begića, Muamera Rizvana, Muje Bešlije, Mirnesa Neslanovića, Hajrudina Mahmutovića, Ahmeta Borovine, Ahmeta Tufekčića, Mirnesa Mujanovića, Jasmina Stupara, Samira Jahića, Adnana Hrvata, Adisa Omeragića, Kemala Muftića, Hame Hodžića, Nermina Herića, Eudina Beganovića, Almira Roge, Ante Grabovca, Muhameda Bećara, Refika Mahmutovića, Šefke Kadrića, Amira Redžića, Velije Živelja, Edina Golibića, Emira Kamenjaša, Šefika Alića, Hariza Čučkušića, Nedžafa Čajlakovića, Nedžada Katića, Muamera Derviševića, Ismaila Durakovića, Elvira Mujanovića, Emira Mujkanovića, Ibrahima Džakmića, Faika Mašovića, Hasana Smirke, Ivice Mijatovića, Osmana Cokoje, Nermina Hasičevića, Ismara Altića, Nijaza Jahića, Senada Gazića, Naima Muftića, Ramiza Orhana, Senada Bulbulšića, Bilala Lepića, Orhana Suljića, Elvedina Šemića, Ševala Džananovića, Avde Burke, Mirhunise Kljako, Rašida Lepića, Safeta Oruča, Mirsada Fejzića, Adema Heraka, Ramiza Plehe, Muhameda Hindije, Muje Kalilovića, Saliha Planinčića, Senada Vrbanje, Envera Selimovića, Enesa Šehića, Ragiba Podruga, Atifa Bajrovića, Sadina Masleše, Nijaza Planinčića, Sifeta Dedovića, Admira Bešića, Amira Aljukića, Senada Mulaomerovića, Sulejmana Paradžike, Jasmina Ramića, Džeme Mujčinovića, Nedžada Tuzlaka, Nusreta Habibovića, Sanela Bijelića, Rasmina Buze, Fahrudina Džinde, Darka Čarulije, Fikreta Nukića, Damira Mujkića, Samira Medinića, Nusreta Bajića, Hamida Srne, Muharema Mujele, Hasne Mehić, Šabana Macića, Omera Hebibovića, Rifeta Dostovića, Envera Veledara, Alije Marića, Alije Volodera, Senada Jelovca, Esada Puce, Halila Berberovića, Samira Bubala, Almina Kurtovića, Miroslava Biletića, Vedrana Pavlovića, Stanka Paradžike, Almira Školjića, Aide Zlomužica, Nafiza Mustafića, Admira Balavca, Adisa Begovića, Nermina Sultića, Sadina Repeše, Amera Penave, Admira Kraljušića, Amele Lavić, Anisa Bajgorića, Nerdžada Sefera, Mušana Šarančića, Amira Jusufbegovića, Samira Macića, Halila Ćorića, Hasana Mujića, Mirsada Tipure, Suada Juge, Ibrahima Šipkovića, Džemala Krhana, Ervina Marića, Elvedina Šašića, Nijaza Padalovića, Hasana Omerike, Vedada Tucovića, Ibrahima Šatare, Tahira Pendića, Džemala Velića, Almira Zahirovića, Almira Pervana, Edina Đonke, Osmana Pece, Emira Begluga, Fuada Macanovića, Mustafe Omanovića, Hasana Biserovića, Seje Džine, Osmana Abaza, Osmana Čopelja, Omera Kuke, Harisa Omanića, Edina Šejtanića, Harisa Hindića, Zuhdije Drkića, Arifa Lavića, Ahmeda Cernice, Muamera Huskića, Mehmeda Šarića, Muniba Lulića, Izeta Durakovića, Rame Dževlana, Alije Marića, Edina Čilića, Džemile Džiho, Azema Husikića, Armina Omerovića, Adisa Poturovića, Suada Grljevića, Adisa Šašića, Džemila Nurkića, Mirzeta Mezite, Nermina Kulovića, Sadika Memića, Behajima Šabića, Velmina Mušića, Elvedina Macića, Šabana Čekrlije, Jusufa Beglerovića, Dževada Kevrića, Ismeta Osmića, Šukrije Kečića, Džemala Gondže, Jusufa Kadića, Adisa Šašića, Adnana Spiljaka, Denisa Maksumića, Edina Mrše, Samira Devlića, Edina Smailagića, Ćamila Mahmutovića, Akifa Smajića, Marija Pušića, Šefika Halilovića, Marina Šimunovića, Nedžada Suljića, Hazira Nezirovca, Enesa Alispahića, Mirsada Vatrića, Nermina Omeragića, Ragiba Polje, Asima Alića, Refika Sinanovića, Marinka Troglića, Nebojše Popovića, Ilije Miškovića, Marinka Elpeza, Borislava Miličevića, Darka Muse, Sulejmana Hatibovića, Almira Topića, Ibrahima Šatare, Omera Ćućurovića, Zije Kajmovića, Galiba Kukavice, Fahrudina Klisa, Josipa Mlakića, Mijata Knezovića i Zahida Porče podnesene protiv: -presudā Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-
0-Rev-09-000133 od 18. februara 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-
000410 od 9. marta 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-000406 od 9. marta 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-000145 od 2. marta 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-001450 od 20. aprila 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-000190 od 16. marta 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-
000371 od 23. marta 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-000557 od 27. aprila 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-002152 od 18. maja 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-001789 od 6. maja 2010. godine, broj 070-0-
Rev-09-000983 od 8. aprila 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-001198 od 6. maja 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-000570 od 22. aprila 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-001520 od 18. maja 2010. godine, broj 65-0-
P-062508-10-Rev od 19. oktobra 2010. godine, broj 65-0-P-043626-10-
Rev od 5. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-001287-10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 58-0-P-001570-10-Rev od 12. maja 2011. godine, broj 70-0-Rs-001085-10-Rev od 12. maja 2011. godine i broj 65-0-P-
040930-10-Rev od 9. februara 2012. godine; -presudā Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002039 od 26. oktobra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-001952 od 19. novembra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-000085 od 16. decembra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-002266 od 24. decembra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-005549 od 25. februara 2010. godine, broj 009-0-Gž-
08-002472 od 10. decembra 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-002935 od 24. marta 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-001164 od 15. februara 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-001720 od 16. februara 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-001160 od 29. jula 2009. godine, broj 009-0-Gž-08-
000323 od 28. januara 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-003288 od 15. aprila 2010. godine, broj 009-0-Gž-08-004200 od 19. aprila 2010. godine, broj 65-0-P-042734-09-Gž od 7. aprila 2010. godine, broj 0009-0-Gž-08-002927 od 28. aprila 2010. godine, broj 09-0-Rs-
006807-08-Rsz od 6. oktobra 2010. godine, broj 65-0-Rs-049299-09-
Rsz od 27. aprila 2011. godine, broj 65-0-P-045492-09-Gž od 21. marta 2011. godine, broj 65-0-Rs-047416-09-Rsz od 24. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-050279-09-Rsz od 26. augusta 2011. godine, broj 65-0-
Rs-044187-08-Rsz od 23. novembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-
064259-10-Rsz od 23. novembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-041472-
08-Rsz od 23. novembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-046946-09-Rsz od 10. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-042562-09-Rsz od 22. decembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-050675-09-Rsz od 12. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-044972-10-Rsz-2 od 23. februara 2012. godine, broj 65-0-P-050329-11-Gž od 12. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-040948-10-Rsz od 10. februara 2012. godine, broj 65-0-Rs-
044901-09-Rsz od 13. februara 2012. godine, broj 09-0-Rs-007217-08-
Rsz od 19. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-047191-09-Rsz od 13. februara 2012. godine, broj 09-0-Rs-007203-08-Rsz od 19. januara 2012. godine, broj 09-0-Rs-064440-08-Rsz od 8. decembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-045974-09-Rsz od 13. decembra 2011. godine, broj 65-0-Rs-050280-10-Rsz od 2. marta 2012. godine, broj 65-0-P-
039586-09-Gž od 2. marta 2012. godine, broj 65-0-P-054195-09-Gž od 9. januara 2012. godine, broj 09-0-Rs-006395-08-Rsz od 3. februara 2012. godine, broj 65-0-Rs-043591-09-Rsz od 23. aprila 2012. godine, broj 65-0-P-042161-09-Gž od 4. aprila 2012. godine, broj 65-0-Rs-
041212-08-Rsz od 24. aprila 2012. godine, broj 65-0-P-049471-09-Gž od 22. marta 2012. godine, broj 09-0-Rs-007255-08-Rsž od 26. aprila 2012. godine, broj 65-0-Rs-047177-09-Rsz od 9. maja 2012. godine, broj 65-0-Rs-070306-11-Rsz od 9. maja 2012. godine, broj 0-0-Rs-
006406-08-Rsž od 10. maja 2012. godine, broj 09-0-Rs-007583-08-Rsz od 19. aprila 2012. godine, broj 65-0-Rs-044139-09-Rsz od 14. maja 2012. godine, broj 65-0-Rs-043578-10-rsz od 24. maja 2012. godine, broj 65-0-P-053585-09-Gž od 18. aprila 2012. godine, broj 09-0-Rs-
007145-08-Rsž od 14. juna 2012. godine, broj 65-0-Rs-0049194-09-
Rsz od 25. juna 2012. godine, broj 65-0-Rs-041022-09-Rsz od 28. juna 2012. godine, broj 09-0-Rs-006453-08-Rsž od 30. maja 2012. godine, broj 09-0-Rs-006751-08-Rsž od 30. maja 2012. godine i broj 09-0-Rs-
007336-08-Rsž od 14. juna 2012. godine; -presudā Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-P-07-001496 od 4. januara 2008. godine, broj 65-0-P-042734-05-P od 3. marta 2009. godine, broj 65-0-P-049299-09-P-2 od 1. oktobra 2009. godine, broj 65-0-P-050279-05-p od 3. decembra 2008. godine, broj 65-0-P-064259-
08-p od 8. aprila 2010. godine, broj 65-0-P-046946-07-P od 8. jula 2009. godine, broj 65-0-P-042562-05-P od 14. januara 2009. godine, broj 65-0-P-050675-05-P od 28. novembra 2008. godine, broj 65-0-p-
044972-07-P od 10. aprila 2009. godine, broj 65-0-P-050329-05-p od 23. septembra 2011. godine, broj 65-0-P-050280-05-P od 2. oktobra 2008. godine, broj 65-0-P-039586-05-P od 16. februara 2009. godine, broj 65-0-P-054195-08-P od 6. aprila 2009. godine, broj 65-0-P-
043591-05-P od 27. januara 2009. godine, broj 65-0-P-049471-05-P od 22. aprila 2009. godine, broj 65-0-P-047177-08-P od 19. maja 2009. godine, broj 65-0-P-044139-05-P od 25. augusta 2009. godine, broj 65-
0-P-043578-05-P od 9. februara 2010. godine, broj 65-0-P-053585-07-
P od 12. januara 2009. godine i broj 65-0-P-049194-05-P od 13. februara 2009. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Suvad Gušić iz Sarajeva, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Suad Drpić iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Šemso Kadrić iz Sarajeva, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Goran Bilić iz Nove Bile, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Selno Talović iz Živinica, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Davud Macić iz Konjica, kojeg zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjica, Šaban Zunđa i Fikret Šaćirović iz Sarajeva, koje zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Dragan Badrov iz Viteza, kojeg zastupa Nadira Omahić, advokat iz Sarajeva, Ivica Šimić iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, Jozo Majić iz Mostara, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, J. L. iz Kiseljaka, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, M. Č. iz Viteza, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Srećko Šafradin iz Busovače, kojeg zastupa Mensud Burić, advokat iz Visokog, Almir Mujagić iz Doboja, kojeg zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, Ismet Alispahić i Kemal Kašibović iz Tešnja, koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, A. T. iz Mostara, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, Ševal Gačić iz Kaknja, kojeg zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, Haris Čehajić iz Sarajeva, kojeg zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, H. D. iz Tešnja, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, Miroslav Soldo iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Adil Džajić i Zlatko Ikanović iz Konjica, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Jasmin Šahić iz Mostara, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Ivica Jozinović iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, D. S. iz Kiseljaka, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, H. B. iz Goražda, kojeg zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, Mirko Šimunović, Petar Jukić i Marinko Udovičić, svi iz Žepča, koje zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, Ismet Kadić iz Gradačca, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Suad Imamović iz Zenice, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Anes Agić, Ismet Kotorić, Elvir Omerović, Jasmin Hodžić, Bedhudin Bašić, Edin Kalilović, Selman Ibrahimović, Alija Džanić, Jasmin Kambo, Fuad Džanbagović, Enes Omerčić, Mirzet Plančić, Zikrija Čajić, Osman Lihić, Mehmed Vehabović, Džemo Samil i Mustafa Kapić, svi iz Tešnja, koje zastupa Edhem Mehinović, advokat iz Tešnja, Mehmed Mehić iz Viteza, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Izet Bektić iz Živinica, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, Rabija Avdić iz Ilidže, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Sanel Subašić iz Goražda, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, D. C. iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, Mirsada Oručević iz Mostara, koju zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Nedžad Lemo i Muharem Orman iz Livna, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Nihad Bukva iz Sarajeva, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Asmir Tokić, Rasim Šljivo i Šerkan Misirlić, svi iz Sarajeva, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Mirsad Milavica iz Kaknja, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Elvir Alić, Faik Mušić, Jasmin Arnaut, Nedžad Arnaut i Emir Ćorić, svi iz Konjica, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Osman Muhić iz Zenice, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Aida Šetka iz Mostara, koju zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Emir Muhibić iz Konjica, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Edin Čizmić iz Sarajeva, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Mirsad Macić iz Konjica, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Nihad Višća iz Olova, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Ismet Gakić iz Konjica, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Remzija Hasić iz Sarajeva, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Almir Nahić iz Breze, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Dževad Idrizović iz Konjica, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Hasan Eglenović i Huso Čopelj iz Mostara, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Ramiz Tule, Naser Smajlović, Adem Tojaga, Omer Čomor, Duran Fišić, Senad Šuta, Semir Šuta, svi iz Mostara, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Elman Ćosić iz Zenice, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Alem Hasečić iz Sarajeva, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Edhem Kozić iz Konjica, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Zijad Nezirić i Ajdin Gusić iz Jablanice, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Omer Pendić iz Mostara, kojeg zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, E. P iz Sarajeva, kojeg zastupa Safet Medošević, advokat iz Sarajeva, Semir Međić iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Maglaja, Spasoje Katić i Miroslav Biletić iz Mostara, Meho Čaušević iz Sarajeva, Ljubomir Grubešić iz Mostara, Fadil Šahović iz Konjica, Samir Letuka iz Jablanice, Samir Pajević iz Mostara, Ramiz Ramić i Nedžad Padalović iz Konjica, Željko Barbarić iz Fojnice, Dario Sušac iz Mostara, Abid Šehović, Hamza Višća, Šećo Zećo, Adil Memišević, Halid Spiljak, Samir Mulić, Atif Lulić, Nihad Zunđa, Amir Čaušević, Mirza Selimbegović, Eniz Muharemović, Saud Alić, Samir Selimović, Rešad Burić, Ramiz Kalaba, Enver Dedović, Edin Čomaga, Senad Pezić, Bego Čomor, Zumra Dželilović, Nijaz Skeho, Anđelko Ivanković, Ivo Ljubić, Ibrahim Salibašić, Zekerijat Rožajac, Enes Rogo i Hamdo Begić, svi iz Sarajeva, Ramiz Keškić iz Breze, Admir Jamaković iz Olova, Senad Ćosić i Senad Viteškić iz Sarajeva, Saudin Šeketa iz Travnika, Nermin Džefić iz Visokog, Almir Jusufbegović iz Konjica, Amir Pendel iz Sarajeva, Adil Kezo i Refik Omerović iz Konjica, Adnan Ćosić iz Breze, Emil Balić i Semir Poturović iz Konjica, Edin Omerčević iz Banovića, Amir Hošić iz Sarajeva, Ahmed Hujić iz Hadžića, Ferid Bećirović iz Doboja, Rasim Herak iz Sarajeva, Nedžad Muratović iz Gradačca, Admir Džebo iz Sarajeva, Asim Podžić iz Ilidže, Safet Divović iz Hadžića, Dževad Đuzelović iz Sarajeva, Mustafa Suša, Hidajet Čelebić i Ševal Mušinbegović, Emsad Behramović i Mujo Dragulj iz Visokog, Muhamed Kadić iz Hadžića, Dragan Ćosić, Faruk Rizvanbegović i Almir Kapidžić iz Travnika, Enver Karup iz Sarajeva, Abdulah Abdulah, Nedžad Smajlović, Šefik Čehajić i Selvedin Brotlija iz Visokog, Azem Čolić iz Banovića, Eles Hasanagić iz Viteza, Nermin Hodžić iz Busovače, Esad Mehmedović i Ibrahim Redžić iz Tuzle, Suad Nasupović iz Kalesije, Senad Kovačević iz Breze, Sejfudin Hasić iz Gračanice, Osman Babić iz Doboja, Ferid Ahmić iz Visokog, Edin Avdić iz Ilidže, Almir Hodžić i Zijad Kasap iz Zenice, Jusuf Selimović i Nermin Gođun iz Kaknja, Muamer Džafić, Azudin Ahmetović, Aziz Orhan i Sidik Prolaz iz Visokog, Almir Zrno iz Kiseljaka, Suljo Kumro iz Sarajeva, Samir Hamzić iz Visokog, Elvedin Sabitović iz Bugojna, Rifet Avdić iz Hadžića, Eldin Vujinović iz Stoca, Hajrudin Vehab iz Kaknja, Enver Macić iz Konjica, Mirzad Smriko iz Visokog, Alma Mujan iz Pazarića, Mirsad Skender iz Zenice, Senad Zolj i Mensur Marić iz Mostara, Ahmet Duvnjak iz Pazarića, Mirsad Milišić iz Hadžića, Adis Šuta i Kemal Šut iz Čapljine, Nedžad Kolčić iz Mostara, Edin Cokoja iz Konjica, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Senaid Đelilović iz Hadžića, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Senad Duro iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Munib Dervić iz Visokog i Azemin Ćosić iz Breze, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Ibrahim Sućeska, Jusuf Kumro, Vahidin Muratović, Nasuf Hadžić, Muhidin Drina, Almir Dreca, Mehmed Konaković, Fahrudin Džanko, Ermin Kapetanović, Eldin Bratić, Samir Ličina, Avdo Jusić, Said Džafo, Amir Musić, Mirsad Dizdarević, Izudin Čomor, Mustafa Aličić i Sead Dželo, svi iz Sarajeva, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Ismet Kutlovac, Sabina Hajvaz i Aida Sinanović, svi iz Tuzle, koje zastupaju Sead Sarihodžić i Aida Smajić, advokati iz Tuzle, Esvedin Šošić iz Gornjeg Vajufa, Jusuf Selimović iz Visokog, Enes Velić iz Goražda, Kemal Gudić iz Bugojna, Refik Đono iz Sarajeva, Enes Čeljo iz Goražda, Mustafa Lemeš iz Visokog, Zijad Nurković iz Ilidže, Mirzet Škulj iz Kaknja, Samra Salihović i Hajro Ćoso iz Sarajeva, Nisvet Suljić iz Tešnja, Mina Mehmedić iz Sarajeva, Sead Čaušević iz Gornjeg Vakufa, Željko Mrnjavac iz Kiseljaka, Fahrudin Ahmić iz Visokog, Senaid Avdušinović iz Zavidovića, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Admir Dupovac iz Hadžića, Alen Robović i Enes Šakrak iz Sarajeva, Pero Martinović iz Mostara, Nedžad Spona iz Konjica, Mujo Vrtić, Senad Zalihić i Čibo Rifet, svi iz Konjica, Nihad Zerem iz Jablanice, Suad Repeša iz Čapljine, Izet Maksumić i Sanid Lihić iz Konjica, Samir Đulmez iz Stoca, Amel Marić i Osmo Prguda iz Mostara, Medin Kaplan iz Stoca, Sejo Hujdur iz Prozora, Hamdija Nezirić iz Jablanice, Đevad Faladžić, Senad Fišić, Šefik Košpo i Ismet Gakić, svi iz Konjica, Ramiz Puce iz Mostara, Smajo Terko iz Stoca, Elvedin Čampara i Emir Stranjak iz Mostara, Osman Jazvin iz Konjica, Enver Marić iz Mostara, Munib Šuta iz Čapljine, Bećir Nuhić, Fikret Golić i Edin Alić iz Konjica, Vedad Ćorić i Ermin Fajić iz Mostara, Dževad Elezović iz Čapljine, Jasmin Šuta, Husnija Marić, Zaim Voloder, Izudin Tanović, Džemal Rahimić i Hasan Kuštrić, svi iz Mostara, Rusmir Lončarić iz Ilidže, Asim Begić i Muamer Rizvan iz Visokog, Mujo Bešlija iz Sarajeva, Mirnes Neslanović iz Busovače, Hajrudin Mahmutović iz Ilijaša, Ahmet Borovina iz Sarajeva, Ahmet Tufekčić iz Zenice, Mirnes Mujanović i Jasmin Stupar, svi iz Zenice, Samir Jahić iz Ilijaša, Adnan Hrvat iz Hadžića, Adis Omeragić iz Bugojna, Kemal Muftić iz Sarajeva, Hamo Hodžić iz Ilidže, Nermin Herić iz Ilijaša, Eudin Beganović iz Breze, Almir Rogo iz Vogošće, Ante Grabovac iz Ljubuškog, Muhamed Bećar iz Tuzle, Refik Mahmutović iz Vareša, Šefko Kadrić iz Breze, Amir Redžić iz Busovače, Velija Živelj iz Sarajeva, Edin Golibić iz Tarčina, Emir Kamenjaš iz Vareša, Šefik Alić iz Gračanice, Hariz Čučkušić iz Živinica, Nedžaf Čajlaković iz Teočaka, Nedžad Katić iz Visokog, Muamer Dervišević iz Donjih Moštra, Ismail Duraković iz Visokog, Elvir Mujanović i Emir Mujkanović iz Viteza, Ibrahim Džakmić iz Semizovca, Faik Mašović i Hasan Smirko iz Sarajeva, Ivica Mijatović iz Vogošće, Osman Cokoja iz Zavidovića, Nermin Hasičević iz Maglaja, Ismar Altić iz Sarajeva, Nijaz Jahić iz Kiseljaka, Senad Gazić iz Travnika, Naim Muftić iz Goražda, Ramiz Orhan iz Visokog, Senad Bulbulšić iz Breze, Bilal Lepić iz Visokog, Orhan Suljić iz Gradačca, Elvedin Šemić iz Kaknja, Ševal Džananović, Avdo Burko, Mirhunisa Kljako i Rašid Lepić, svi iz Visokog, Safet Oruč i Mirsad Fejzić iz Zenice, Adem Herak i Ramiz Pleh iz Goražda, Muhamed Hindija, Mujo Kalilović i Salih Planinčić, svi iz Visokog, Senad Vrbanja iz Gornjeg Vakufa, Enver Selimović iz Kaknja, Enes Šehić iz Nemile, Ragib Podrug iz Ilidže, Atif Bajrović i Sadin Masleša iz Sarajeva, Nijaz Planinčić iz Visokog, Sifet Dedović iz Sarajeva, Admir Bešić iz Ilijaša, Amir Aljukić iz Sarajeva, Senad Mulaomerović iz Trnova, Sulejman Paradžik iz Goražda, Jasmin Ramić iz Kiseljaka, Džemo Mujčinović iz Sarajeva, Nedžad Tuzlak iz Ilidže, Nusret Habibović iz Hadžića, Sanel Bijelić iz Vogošće, Rasmin Buza iz Vogošće, Fahrudin Džindo iz Ilijaša, Darko Čarulija iz Ilidže, Fikret Nukić iz Ilidže, Damir Mujkić iz Viteza, Samir Medinić iz Kiseljaka, Nusret Bajić iz Konjica, Hamid Srna iz Visokog, Muharem Mujela iz Konjica, Hasna Mehić iz Konjica, Šaban Macić iz Konjica, Omer Hebibović iz Konjica, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Rifet Dostović iz Banovića, Enver Veledar iz Čapljine, Alija Marić, Alija Voloder, Senad Jelovac i Esad Puce, Halil Berberović, svi iz Mostara, Samir Bubalo iz Konjica, Almin Kurtović iz Mostara, Miroslav Biletić i Vedran Pavlović iz Mostara, Stanko Paradžik iz Ljubuškog, Almira Školjić iz Gračanice, Aida Zlomužica, Nafiz Mustafić, Admir Balavac, Adis Begović, Nermin Sultić, Sadin Repeša, Amer Penava, Admir Kraljušić, Amel Lavić, Anis Bajgorić, Nerdžad Sefer, Mušan Šarančić, Amir Jusufbegović, Samir Macić, Halil Ćorić, Hasan Mujić, Mirsad Tipura, Suad Jugo, Ibrahim Šipković, Džemal Krhan, Ervin Marić, Elvedin Šašić, Nijaz Padalović, Hasan Omerika, Vedad Tucović, Ibrahim Šatara, Tahir Pendić, Džemal Velić, Almir Zahirović, Almir Pervan, Edin Đonko, Osman Pec, Emir Beglug, Fuad Macanović, Mustafa Omanović, Hasan Biserović, Sejo Džino, Osman Abaz, Osman Čopelj, Omer Kuko, Haris Omanić, Edin Šejtanić, Haris Hindić, Zuhdija Drkić, Arif Lavić, Ahmed Cernica, Muamer Huskić, Mehmed Šarić, Munib Lulić, Izet Duraković, Ramo Dževlan, Alija Marić, Edin Čilić, Džemila Džiho, Azem Husikić, Armin Omerović, Adis Poturović, Suad Grljević, Adis Šašić, Džemil Nurkić, Mirzet Mezit, Nermin Kulović, Sadik Memić, Behajim Šabić, Velmin Mušić, Elvedin Macić, Šaban Čekrlija, Jusuf Beglerović, Dževad Kevrić, Ismet Osmić, Šukrija Kečić, Džemal Gondžo, Jusuf Kadić, Adis Šašić, Adnan Spiljak i Denis Maksumić, svi iz Mostara, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Edin Mršo iz Sarajeva, Samir Devlić iz Sarajeva, Edin Smailagić iz Visokog, Ćamil Mahmutović iz Breze, Akif Smajić iz Sarajeva, Mario Pušić iz Prozora, Šefik Halilović iz Zenice, Marin Šimunović iz Čapljine, Nedžad Suljić iz Tuzle, Hazir Nezirovac iz Tuzle, Enes Alispahić iz Sarajeva, Mirsad Vatrić iz Sarajeva, Nermin Omeragić iz Vareša, Ragib Poljo iz Sarajeva, Asim Alić iz Vareša, Refik Sinanović iz Sarajeva, Marinko Troglić iz Kiseljaka, Nebojša Popović iz Kreševa, Ilija Mišković iz Kiseljaka, Marinko Elpez iz Kiseljaka, Borislav Miličević iz Kiseljaka, Darko Musa, svi iz Kiseljaka, Sulejman Hatibović iz Sarajeva, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, Almir Topić, Ibrahim Šatara i Omer Ćućurović, svi iz Mostara, koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica, Zijo Kajmović i Galib Kukavica iz Sarajeva, Fahrudin Klis iz Olova, Josip Mlakić iz Gornjeg Vakufa, Mijat Knezović iz Mostara i Zahid Porča iz Zenice, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 21. januara 2010. do 7. septembra 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), preciziranih u izreci ove odluke.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 293/10, AP 514/10, AP 554/10, AP 883/10, AP 1032/10, AP 1175/10, AP 1278/10, AP 1441/10, AP 1540/10, AP 1631/10, AP 1728/10, AP 1744/10, AP 1745/10, AP 1805/10, AP 1828/10, AP 1927/10, AP 1993/10, AP 2139/10, AP 2218/10, AP 2286/10, AP 2455/10, AP 2638/10, AP 2643/10, AP 2665/10, AP 2669/10, AP 2693/10, AP 2695/10, AP 2697/10, AP 2742/10, AP 2767/10, AP 2940/10, AP 5777/10, AP 6037/10, AP 2298/11, AP 2500/11, AP 2501/11, AP 2502/11, AP 2503/11, AP 2504/11, AP 2505/11, AP 2614/11, AP 2615/11, AP 2616/11, AP 2617/11, AP 2695/11, AP 2696/11, AP 2753/11, AP 2754/11, AP 2755/11, AP 2756/11, AP 2759/11, AP 2964/11, AP 3077/11, AP 3421/11, AP 3423/11, AP 3848/11, AP 3849/11, AP 3850/11, AP 3851/11, AP 3852/11, AP 3853/11, AP 3854/11, AP 3855/11, AP 4014/11, AP 4015/11, AP 4016/11, AP 4092/11, AP 4618/11, AP 5008/11, AP 663/12, AP 664/12, AP 665/12, AP 969/12, AP 973/12, AP 974/12, AP 975/12, AP 976/12, AP 977/12, AP 978/12, AP 979/12, AP 980/12, AP 981/12, AP 982/12, AP 983/12, AP 1131/12, AP 1132/12, AP 1133/12, AP 1134/12, AP 1215/12, AP 1216/12, AP 1217/12, AP 1218/12, AP 1219/12, AP 1220/12, AP 1221/12, AP 1222/12, AP 1223/12, AP 1229/12, AP 1570/12, AP 1789/12, AP 2114/12, AP 2160/12, AP 2272/12, AP 2273/12, AP 2274/12, AP 2275/12, AP 2399/12, AP 2887/12, AP 2888/12, AP 2889/12, AP 2890/12, AP 2891/12, AP 2892/12, AP 2893/12, AP 3034/12, AP 3192/12, AP 3242/12, AP 3243/12, AP 3244/12, AP 3245/12 i AP 3253/12 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 293/10. Ukupno je spojen 121 predmet.
3. Ustavni sud je odlukama br. AP 2872/09 od 11. februara 2010. godine, AP 1133/09 od13. maja 2009. godine, AP 2641/09 od 17. decembra 2009. godine, AP 3961/10 od 14. aprila 2010. godine, AP 1778/10 od 21. jula 2010. godine, AP 3960/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 3288/10 od 14. septembra 2010. godine, AP 4082/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 3053/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3060/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 2553/10 od 21. jula 2010. godine, AP 945/10 od 28. aprila 2010. godine, AP 3808/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 2530/10 od 20. aprila 2011. godine, AP 2528/10 od 21. jula 2010. godine, AP 3619/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3734/10 od 7. aprila 2011. godine, AP 890/10 od 13. maja 2010. godine, AP 369/11 od 9. marta 2011. godine, AP 670/11 od 7. aprila 2011. godine, AP 958/11 od 7. aprila 2011. godine, AP 4655/10 od 8. decembra 2010. godine, AP 5978/10 od 9. februara 2011. godine, AP 1305/11 od 20. aprila 2011. godine, AP 1968/11 od 8. juna 2011. godine, AP 5980/10 od 9. februara 2011. godine, AP 4653/10 od 8. decembra 2010. godine, AP 3061/10 od 13. oktobra 2010. godine, AP 3288/10 od 14. septembra 2010. godine, AP 1780/10 od 21. jula 2010. godine, AP 4092/09 od 14. aprila 2010. godine, AP 4426/10 od 10. novembra 2010. godine, AP 2635/11 od 15. septembra 2011. godine, AP 5092/10 od 21. decembra 2010. godine, AP 3808/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 3808/10 od 27. oktobra 2010. godine, AP 1662/11 od 15. septembra 2011. godine, AP 2928/11 od 6. decembra 2011. godine, AP 4439/10 od 10. novembra 2011. godine, AP 1775/11 od 8. juna 2011. godine, AP 3300/10 od 14. septembra 2010. godine, AP 2077/11 od 8. juna 2011. godine, AP 2241/11 od 21. jula 2011. godine, AP 5423/10 od 11. januara 2011. godine, AP 5676/10 od 9. februara 2011. godine i AP 2925/11 od 6. decembra 2011. godine odbacio apelacije kao preuranjene s obzirom na to da su bili u toku postupci pred Vrhovnim sudom po revizijama apelanata, odnosno tužene protiv drugostepenih presuda. Ustavni sud je u navedenim odlukama apelante uputio da, nakon donošenja odluka o revizijama, bez obzira na vrstu i razloge tih odluka, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacija navesti i odluke Ustavnog suda kojima su njihove apelacije odbačene kao preuranjene, što su apelanti i učinili, te su podnijeli apelacije protiv rješenja Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-002164 od 8. aprila 2010. godine, broj 58-0-P-0000679-09-Rev od 20. aprila 2010. godine, broj 070-0-Rev-09-001791 od 25. maja 2010. godine, broj 70-0-Rs-001290-10-Rev od 30. marta 2011. godine, broj 70-0-Rs-001113-
10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-001174-10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70-0-
Rs-001173-10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-001180-10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-001073-10-Rev od 30. marta 2011. godine, broj 65-0-P-049439-10-Rev od 30. marta 2011. godine, 70-0-Rs-000958-10-Rev od 30. marta 2011. godine, broj 70-0-Rs-001212-10-Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 65-0-P-047449-10-Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-000966-
10-Rev od 12. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-001204-10-Rev od 5. aprila 2011.godine, broj 70-0-
Rs-001167-10-Rev od 7. aprila 2011. godine, broj 70-0-Rs-000915-10-Rev od 5. aprila 2011. godine, broj 65-0-Rs-183781-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-P-063412-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-188156-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-192620-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-183073-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-049540-11-
Rev od 7. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-042878-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-P-
041644-11-Rev od 14. juna 2011. godine, broj 70-0-Rs-001327-10-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 70-0-Rs-001234-10-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 65-0-Rs-189446-11-Rev od 9. juna 2011. godine, broj 70-0-Rs-000782-10-rev od 27. septembra 2011. godine, broj 70-0-Rs-000653-10-Rev od 27. septembra 2011. godine, broj 65-0-P-040222-10-Rev od 10. januara 2012. godine, broj 65-0-P-
049426-11-Rev od 12. januara 2012. godine, broj 70-0-Rs-001291-10-Rev od 31. januara 2012. godine, broj 65-0-Rev-199370-11-Rev od 31. januara 2012. godine, broj 65-0-RS-199370-11-Rev od 31. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-196694-11-Rev od 21. februara 2012. godine, broj 65-0-Rs-
115673-11-Rev od 31. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-193359-1-Rev od 17. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-196705-11-Rev od 10. januara 2012. godine, broj 70-0-Rs-001235-10-Rev od 12. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-199584-11-Rev od 17. januara 2012. godine, broj 65-0-p-
042596-11-Rev od 12. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-182500-11-Rev od 19. januara 2012. godine, broj 65-0-Rs-193044-11-Rev od 8. marta 2012. godine i broj 65-0-p-209975-11-Rev od 7. juna 2012. godine.
4. Apelanti su tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa za periode i iznose pojedinačno označene u tužbenim zahtjevima. U tužbenim navodima apelanti su se pozvali na Zakon o radu FBiH («Službene novine FBiH» broj 32/00), Uredbu o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovodilaca izvršnih organa vlasti FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela uprave («Službene novine FBiH» br. 94/98 i 49/00), Uredbu o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće («Službene novine FBiH» br. 34/04, 56/04 i 68/05 i 33/06), Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH («Službene novine FBiH» broj 23/00, u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), Zaključak Vlade o listi odgođenih plaćanja iz Budžeta FBiH za 2002. godinu («Službene novine FBiH» broj 64/02) i Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH («Službene novine FBiH» broj 66/04). Tužena je u odgovorima na tužbe istakla prigovore zastare potraživanja, te da su tužbe apelanata vezane za prekluzivni rok od godinu dana, odnosno tri godine od dana nastanka potraživanja, shodno čl. 103. i 106. Zakona o radu FBiH.
5. Odlučujući o zahtjevima apelanata, Općinski sud je u pojedinim predmetima donio presude kojima je obavezao tuženu da apelantima na ime neisplaćenih potraživanja iz radnog odnosa za određene periode isplati iznose navedene u prvostepenim presudama sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Općinski sud se u obrazloženjima presuda pozvao na odredbe čl. 4, 5. i 6. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH kojima je određeno da se tužena obavezuje izmiriti dug koji se odnosi na neisplaćene neto-plaće i naknade uposlenika Federalnog ministarstva odbrane i Vojske Federacije. U dijelu zahtjeva koji se odnosi na neisplaćeni regres, Općinski sud se pozvao na odredbu člana 11. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovoditelja izvršnih organa vlasti FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela federalne uprave (u daljnjem tekstu: Uredba o naknadama) kojom je propisano da zaposleniku i službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres). Među strankama je sporno, kako je dalje navedeno u obrazloženjima presuda, da li je nastupila apsolutna zastara svih potraživanja, u smislu odredbe iz člana 106. Zakona o radu FBiH. Dalje se navodi da je odredbom člana 366. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) regulisano da se pismeno priznanje zastarjele obaveze smatra kao odricanje od zastarjelosti. Sud je, kako je dalje navedeno, na osnovu uvjerenja tužene utvrdio da tužena apelantima priznaje da im nisu isplaćene plaće i regresi za naznačene periode u visini kako je navedeno u tužbenim zahtjevima apelanata. S obzirom na to da je tužena priznala zastarjele obaveze, prema mišljenju Općinskog suda, ona se odrekla zastare koja je nastupila za predmetna potraživanja. Budući da su apelanti tužbe podnijeli blagovremeno, njihovi zahtjevi za isplatu plaća i regresa su usvojeni.
6. U pojedinim apelacijama Općinski sud je osporenim presudama odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata. Općinski sud je u obrazloženju osporenih presuda naveo da su predmetna potraživanja apelanata zastarjela u smislu odredbe člana 372. stav 1. ZOO i člana 106. Zakona o radu. Osim toga, navedeno je da je naknada za ishranu u toku rada (topli obrok) propisana članom 31. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH («Službene novine FBiH» broj 23/00), te članom 9. stav 1. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima rukovodilaca izvršnih organa vlasti FBiH i službenika federalnih ministarstava i drugih tijela uprave i članom 5. Uredbe o naknadama i drugim materijalnim pravima koja nemaju karakter plaće u iznosu od 2% prosječne plaće u FBiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku. Općinski sud je konstatovao da je smisao prava na naknadu troškova toplog obroka za vrijeme rada da se zaposleniku obezbijedi mogućnost da koristi jedan topli obrok za vrijeme rada i da poslodavac može da se opredijeli da topli obrok uposlenicima obezbjeđuje vlastitim sredstvima i u vlastitim prostorijama. S obzirom na to da je tokom postupka nespornim utvrđeno da je tuženi osigurao apelantima (zaposlenicima) obrok u matičnoj jedinici, to proizlazi da im ne pripada i kumulativno pravo na novčanu naknadu za topli obrok.
7. Odlučujući o žalbama tužene protiv prvostepenih presuda kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, Kantonalni sud je osporenim presudama žalbe tužene uvažio i prvostepene presude preinačio na način što je tužbene zahtjeve apelanata odbio kao neosnovane. U obrazloženjima je navedeno da je tužena u žalbama osnovano ukazivala na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz člana 106. Zakona o radu, budući da su apelanti podnesenim tužbama i postavljenim zahtjevima potraživali isplatu plaća za februar i mart 2001. godine i regrese za 1999, 2000. i 2001. godinu, a kako su tužbe podnijeli u periodu od 2005. do 2008. godine, to proizlazi da su podnesene nakon proteka zakonom propisanog roka od tri godine, pa je samim tim nastupila zastarjelost potraživanja. S tim u vezi, navedeno je da Zakon o utvrđivanju i izmirenju unutrašnjih obaveza FBiH nema kao posljedicu priznanje duga, što bi vodilo prekidu zastarijevanja, jer iz sadržaja teksta Zakona ne proizlazi izričito priznanje duga, niti se radi o izjavi potpisanoj od lica koje je ovlašteno da zastupa tuženu u skladu sa zauzetim stavom Vrhovnog suda (Presuda broj 070-0-Rev-08-000228 od 23. decembra 2008. godine). S obzirom na to da su tužbe podnesene nakon proteka roka od tri godine od nastanka obaveze isplate spornih potraživanja, to je, prema mišljenju Kantonalnog suda, osnovan prigovor tužene o zastarjelosti predmetnih potraživanja apelanata u smislu člana 106. Zakona o radu zbog čega je odbio tužbene zahtjeve apelanata.
8. U pojedinim apelacijama, Kantonalni sud je osporenim presudama odbio kao neosnovane žalbe apelanata i potvrdio prvostepene presude. Kantonalni sud je u obrazloženju osporenih presuda naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 372. stav 1. ZOO i člana 106. Zakona o radu. Naime, prema shvatanju Kantonalnog suda, Zakon o utvrđivanju i izmirenju unutrašnjih obaveza FBiH nema kao posljedicu priznanje duga, što bi vodilo prekidu zastarijevanja iz člana 387. stav 1. ZOO, odnosno odricanju od zastarjelosti iz člana 366. stav 1. ZOO. Kantonalni sud je, također, naveo da je prvostepeni sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbene zahtjeve apelanata u odnosu na potraživanje razlike toplog obroka. Kantonalni sud je konstatovao da, uzimajući u obzir odredbu člana 17. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH («Službene novine FBiH» broj 19/00), prizlazi da je poslodavac dužan osigurati zaposleniku ishranu u toku rada, a u slučaju da mu nije u mogućnosti osigurati, dužan je isplatiti novčanu naknadu. Dakle, propisima koje je prvostepeni sud naveo u obrazloženju presuda propisana je samo visina novčane naknade na ime toplog obroka koja pripada uposlenicima (apelantima) kada im poslodavac ne osigurava ishranu u toku rada. Kantonalni sud je potvrdio pravilnost primjene materijalnog prava budući da je u konkretnom slučaju nespornim utvrđeno da su apelanti imali osiguran topli obrok u matičnoj jedinici. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je, na osnovu člana 226. ZPP, odlučio kao u izreci osporenih presuda.
9. Odlučujući o revizijama tužene izjavljenim protiv presuda Kantonalnog suda kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, Vrhovni sud je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je usvojio revizije tužene i nižestepene presude preinačio na način da je u cijelosti ili djelimično odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve apelanata. Vrhovni sud je u obrazloženju presuda, između ostalog, naveo da se odluke nižestepenih sudova o odbijanju istaknutih prigovora zastarjelosti od tužene zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pozivajući se na odredbe člana 106. Zakona o radu. Vrhovni sud je, također, istakao da utvrđivanje unutrašnjeg duga Federacije Bosne i Hercegovine za određene obaveze i u određenom periodu putem posebnog zakona ne predstavlja priznanje duga, niti se donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH može dati pravni značaj odricanja od zastarjelosti u skladu sa odredbama ZOO, tj. samo jasno, određeno i bezuslovno priznanje duga od ovlaštenog lica dužnika dovodi do prekida zastarjelosti, a ti neophodni uslovi, prema ocjeni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni u konkrentom slučaju.
10. Rješenjima Vrhovnog suda, preciziranim u izreci ove odluke, odbačene su kao nedozvoljene revizije apelanata izjavljene protiv presuda Kantonalnog suda navedenih u izreci ove odluke. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je u pojedinim predmetima istakao da, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena. Osim toga, u pojedinim predmetima Vrhovni sud je zaključio da, budući da su apelanti u predmetnim sporovima obični formalni suparničari, u smislu odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, i budući da je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije ocjenjuje odvojeno za svakog od njih, a prema stanju spisa je očigledno da pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od apelanata ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, revizija nije dozvoljena shodno odredbi člana 237. stav 2. ZPP. Vrhovni sud nije našao ni osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP jer, prema ocjeni tog suda, odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
11. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava jer sudovi, između ostalog, nisu primijenili odredbe člana 12. ZOO, člana 106. Zakona o radu i člana 387. stav 1. ZOO. Apelanti smatraju da je tužena priznala dug donošenjem zaključaka o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrda i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjih obaveza FBiH, te da je time prekinut rok zastarijevanja u smislu člana 387. ZOO i da je počeo iznova teći shodno članu 392. ZOO. Stoga, prema mišljenju apelanata, stav sudova kojima su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi kao neosnovani u osporenim presudama potpuno je proizvoljan, jer je tužena priznanjem duga priznala zastarjelu obavezu. Također, apelanti navode da su uskraćeni za razliku naknade za topli obrok s obzirom na to da vrijednost osiguranog toplog obroka tužene u matičnoj jedinici nikako nije bila u vrijednosti od 2% od prosječne plaće u Federaciji BiH, tj. 10 KM, nego u približnom iznosu od 2,60 KM, te da su sudovi proizvoljno primijenili odredbe Uredbe o naknadama i Kolektivnog ugovora. Prema navodima apelanata, postupak iz kojih su proizašle osporene presude nije bio pravičan jer su zakoni proizvoljno primijenjeni, dokazi (pismeni akti) koje je donijela tužena a koji se tiču priznanja duga nisu uopće ocijenjeni. Zbog istih razloga, apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
13. Ustavni sud zapaža da su pojedini apelanti u apelacijama kao osporene odluke naveli rješenja Vrhovnog suda kojima je njihova revizija, izjavljena protiv presuda Kantonalnog suda, odbačena kao nedopuštena, pa, prema tome, u konkretnom slučaju revizije su bile neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da su odbačene kao nedopuštene rješenjima Vrhovnog suda. Konačne odluke u ovim apelacijama, u smislu ranije iznesenog stava, jesu presude Kantonalnog suda.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva , presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
16. U vezi sa navodima apelanata da su redovni sudovi proizvoljno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da tužena nije objavom lista odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, izdavanjem potvrda, spiskovima objavljenim na Internetu, kao i donošenjem Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH priznala dug pa da je time došlo do prekida zastare njihovih potraživanja, Ustavni sud ukazuje na to da je u svojoj Odluci broj AP 884/07 od 22. oktobra 2009. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 884/07 od 22. oktobra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto pravno pitanje i zaključio da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Zakona o radu i ZOO. Ustavni sud je u navedenoj odluci, analizirajući obrazloženje odluka redovnih sudova, zaključio da su redovni sudovi dali jasne razloge za zaključak da se izvod iz spiska koji je dostavljen sudu kao dokaz da tužena nije izvršila svoju obavezu ne može smatrati priznanjem duga u smislu člana 387. ZOO, jer taj izvod predstavlja konstataciju da nije izvršena isplata naknade, a ne priznanje duga koji je dat u obliku propisanom u spomenutom članu. Također, vezano za navode apelanata o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u osporenim presudama kojim je zaključeno da im ne pripada pravo na novčanu naknadu, odnosno ne pripada kumulativno pravo i na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 2651/09 od 20. aprila 2011. godine (vidi, Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na webstranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao slično pravno pitanje pri čemu je zaključeno da se stav redovnih sudova temelji na relevantnim odredbama Kolektivnog ugovora i Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH. Naime, redovni sudovi su obrazložili da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan zato što je tokom postupka nespornim utvrđeno da su apelanti imali osiguran topli obrok u matičnoj jedinici poslodavca, pa im zbog toga, u smislu odredbe člana 31. Kolektivnog ugovora i člana 17. stav
2. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju FBiH, ne pripada pravo na novčanu naknadu, odnosno ne pripada kumulativno pravo i na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca.
17. Budući da su i u konkretnom slučaju redovni sudovi dali detaljno obrazloženje zašto se uvjerenja, zaključak o listi odgođenih plaćanja iz budžeta FBiH za 2002. godinu, potvrde, spiskovi objavljeni na Internetu, kao i odredbe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza FBiH ne mogu smatrati priznanjem duga, u smislu člana 387. ZOO, odnosno zašto apelantima ne pripada kumulativno pravo na novčanu naknadu i na osiguran obrok od poslodavca, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženja i razloge navedene u odlukama br. AP 884/07 i AP 2651/09.
18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi vezani za kršenje ustavnih prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i prava iz člana 6. stav 1. i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Apelanti, između ostalog, navode da im je povrijeđeno i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da se apelanti nisu izjasnili u vezi sa kojim pravom smatraju da su diskriminirani ali da iz navoda apelacija proizlazi da smatraju da su diskriminirani u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. S obzirom na to da se navodi apelanata o povredi ovog prava u suštini svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je ove navode ocijenio u okviru navoda o povredi prava na pravično suđenje i imovinu, te imajući u vidu da apelanti nisu ponudili bilo kakve argumente i razloge koji bi ukazivali na vjerovatnoću da su diskriminirani, Ustavni sud smatra i navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovanim.
20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić