Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3502/12 (N. H.)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3502/12
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine, u predmetu broj AP-3502/12, rješavajući zahtjev Nermina Hanjalića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Nermina Hanjalića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Nermin Hanjalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. oktobra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 138619 10 Pr od 8. februara 2011. godine.
2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se privremeno naložiti brisanje izrečene novčane kazne i troškova postupka iz registra novčanih kazni po osnovu navedenog rješenja Općinskog suda, a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.
3. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 Pr 138619 10 Pr od 8. februara 2011. godine apelanta oglasio odgovornim za prekršaj iz člana 8. stav 5. tačka j) Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je, u skladu sa navedenom zakonskom odredbom, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 500,00 KM. Na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH, a u vezi sa članom 9. Zakona o prekršajima FBiH i člana 36. Uredbe o naknadi troškova u sudskim postupcima, apelant je obavezan da plati troškove postupka u iznosu od 50,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja inače će se postupiti u skladu sa čl. 79., 80. i 81. ili 82. Zakona o prekršajima FBiH.
4. U obrazloženju rješenja je konstatovano da je MUP Treća Policijska uprava, Policijska stanica Novi grad, podnijela ovom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka broj 02/3-3-1-
0421-342/09 od 20. novembra 2009. godine protiv apelanta zbog prekršaja iz člana 8. stav 5. tačka j) Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje, ukazano je da je sud postupajući po zahtjevu zakazao usmeni pretres za dan 8. februar 2011.godine, te da se apelant, i ako uredno obaviješten u skladu sa članom 44. stav 3. i članom 3. stav 1. tačka 8. Zakona o prekršajima FBiH, nije odazvao na usmeni pretres, niti je izostanak opravdao. U vezi s tim je ukazano da je uvidom u dostavnicu o uručenju poziva za usmeni pretres apelantu utvrđeno da je poziv dva puta slat na adresu ul. Patriotske lige broj 40, opština Centar, a uvidom u akt MUP Kantona Sarajevo, Odjeljenje za informatičke podrške broj 8012/10 od 20. septembra 2010. godine utvrđeno je da apelant na navedenoj adresi ima prijavljeno prebivalište. Shodno navedenom, a u skladu sa članom 45. stav 1. tačka 2. kojim je propisano da okrivljeni koji se ne pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 44. stav 3. istog Zakona, smatraće se da je prihvatio odgovornost propuštanjem da se pojavi na pretres, te članom 55. Zakona o prekršajima FBiH kojim je propisnao da se u navedenom slučaju donosi rješenje kojim se okrivljeni oglašava odgovornim zbog propuštanja, Općinski sud je donio rješenje kojim je apelanta oglasio odgovornim za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na efektivni pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da nikada nije obaviješten o postojanju krivične optužbe koja mu se stavlja na teret, da ga Općinski sud nije uredno obavijestio o mjestu i vremenu održavanja usmenog pretresa, odnosno da je postupak proveden u njegovom odsustvu a zbog čega mu je uskraćeno pravo da iznese svoju odbranu. Nadalje, apelant ističe da mu osporeno rješenje kojim je oglašen odgovornim i kažnjen novčanom kaznom nikad nije uručeno već je za postojanje istog saznao 26. septembra 2012. godine kada je pokušao da registruje svoj automobil. Na temelju navedenog apelant smatra da mu je uskraćeno i pravo na efektivni pravni lijek. Apelant navodi da je Općinski sud propustio da prije slanja poziva za usmeni pretres utvrdi da li mu je, u skladu sa članom 41. stav 2. Zakona o prekršajima, podnosilac zahtjeva dostavio kao okrivljenom predmetni zahtjev, a na što je bio obavezan u skladu sa članom 7. Zakona o prekršajima FBiH. Kako mu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka nije dostavljen u skladu sa članom 41. stav 2. Zakona o prekršajima FBiH, a koju činjenicu Općinski sud uopšte nije utvrđivao, te kako su se pozivi za usmeni pretres u dva navrata vraćali sa naznakom da je odselio sa navedene adrese, po apelantovom mišljenju jasno je da kao okrivljeni nije bio uredno obavještenje ni o pokretanju ni o vođenju prekršajnog postupka protiv njega. Nadalje, apelant ukazuj da je oglašen krivim za prekršaj koji je počinio u ulici Kunovska broj 8, da su ga na toj adresi našla i ovlaštena službena lica a što se vidi i iz službene zabilješke od 14. septembra 2009. godine, pa da je očigledno da je državnim organima bila dobro poznata činjenica da je nastanjen na ovoj adresi, ali da ni MUP a ni Općinski sud nisu pokušali da mu dostave zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka odnosno poziv za usmeni pretres na ovu adresu. Apelant smatra da sama činjenica da je pokušano dostavljanje poziva na adresu iz CIPS registra ne znači i da je dostava uredna, odnosno da se smatra da je uredno obaviješten o postojanju krivične optužbe.
6. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se privremeno naložiti brisanje izrečene novčane kazne i troškova postupka iz registra novčanih kazni po osnovu navedenog rješenja Općinskog suda, a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji. Apelant navodi da je 25. septembra 2012. godine izvršio sve potrebne uplate za registraciju putničkog automobila, pa ukoliko ne budu realizovane u roku do 30 dana, odnosno ako ne pristupi produženju registracije, uplaćeni iznos će propasti. Nadalje, apelant navodi da je invalid sa tjelesnim oštećenjem od 80% pa da mu automobil služi kao ortopedsko pomagalo. Kako je uslov za korištenje auta njegova registracija, a kojoj ne može pristupiti zbog novčane kazane upisane u Registar novčanih kazni, to će mu biti ograničena sloboda kretanja, s obzirom da u Sarajevu ne funkcioniše javni gradski prevoz namijenjen invalidnim licima. Apelant ukazuje da je iz istog razloga u nemogućnosti da produži važnost vozačke dozvole. U vezi s tim ukazuje da je 21. septembra 2012. godine podnio zahtjev za zamjenu vozačke dozvole jer mu je prethodna ukradena.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
9. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, apelant traži da se naloži privremeno brisanje novčane kazna koja mu je izrečena u pravosnažno okončanom prekršajnom postupku i kao takva upisana u Registar novčanih kazni, a do donošenja odluke Ustavnog suda. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi prinudno izvršenje rješenja, kojim mu je izrečena novčana kazna, a ovo rješenje osporava predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da je predmetna apelacija podnesena protiv odluka kojima je utvrđena prekršajna odgovornost apelanta i izrečena mu prekršajne sankcije, a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić