Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3440/09 (H.A. iz Mostara, S.M. iz mjesta Vrapčići kod Mostara, D.G. iz Mostara i E.K. iz Jablanice)
Odluka donesena 30. 10. 2012.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada
- Troškovi postupka
- Prava iz radnog odnosa
- Kamata
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o radu
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 70
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-3440/09
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 10. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3440/09, rješavajući apelaciju H.A. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 30. oktobra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija H.A., S.M., D.G. i E.K..
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 010521 09 Gž od 7. septembra 2009. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. H.A. iz Mostara, S.M. iz mjesta Vrapčići kod Mostara, D.G. iz Mostara i E.K. iz Jablanice (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 4. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 010521 09 Gž od 7. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.010521 06 od 24. decembra 2008. godine. Apelantice su podneskom od 29. maja 2011. godine dopunile apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od Pravobranilaštva Hercegovačko-neretvanskog kantona, zakonskog zastupnika učesnika u postupku Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 26. maja 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 31. maja 2010. godine, Kantonalni sud 2. juna 2010. godine, a zakonski zastupnik tuženog 1. juna 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 11. juna 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantice su kao zaposlenice tuženog tužbom pokrenule parnični postupak radi isplate naknada proisteklih iz radnog odnosa i to na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada, na ime razlike naknade za ishranu, te apelantica E.K. na ime regresa. Apelantice su tužbenim zahtjevom tražile i isplatu kamata, kao i uplatu doprinosa iz plaće i na plaću na ime penzijskog i invalidskog osiguranja Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Presudom Općinskog suda, broj P.010521 06 od 24. decembra 2008. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantica tako da je tuženi, između ostalog, obavezan da apelanticama, i to svakoj pojedinačno, isplati na ime dijela naknade za ishranu za relevantni vremenski period, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantici E.K. isplati i traženi regres, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a sve preciznije navedeno u izreci osporene prvostepene presude, dok je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile isplatu na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada za relevantne periode precizirane u izreci presude. Istom presudom tuženi je obavezan da apelanticama naknadi troškove postupka u iznosu od 4.896,86 KM. Općinski sud je u obrazloženju, između ostalog, naveo da je potraživanja koja su se odnosila na razliku na ime naknade za ishranu, te na ime regresa za apelanticu E.K. dosudio prihvatajući način obračuna vještaka u cijelosti, a sve shodno odredbama čl. 31. i 32. Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama dosuđenim primjenom odredbe člana 279. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). U odnosu na zahtjev apelantica usmjeren na uvećanje plaće po osnovu rezultata rada, Općinski sud je taj dio zahtjeva u cijelosti odbio uz obrazloženje da apelantice tokom postupka nisu pružile dokaz da su iscrpile sva prava propisana odredbama čl. 42, 15. i 16. Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji BiH, pa stoga sud i nije mogao raspravljati o tom dijelu tužbenog zahtjeva.
7. Općinski sud je još pojasnio da je odluku o troškovima postupka zasnovao na odredbi člana
386. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), koji čine sastav opomene pred tužbu u iznosu od 245,70 KM («sa uračunitim 17%»), sastav tužbe u iznosu od 599,31 KM, sastav podneska od 15. decembra 2006. godine u iznosu od 351,00 KM, sastav podneska od 11. oktobra 2007. godine u iznosu od 397,00 KM, zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu od 866,50 KM, zastupanje na glavnoj raspravi u iznosu od 880,00 KM, dva zastupanja na nastavcima glavne rasprave u iznosu od po 452,45 KM, sastav podneska od 27. augusta 2008. godine u iznosu od 452,45 KM, te troškova finansijskog vještačenja u iznosu od 200,00 KM, što ukupno iznosi 4.896,68 KM.
8. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 010521 09 Gž od 7. septembra 2009. godine kojom je žalbu tuženog u cijelosti odbio, a žalbu apelantica djelimično uvažio, te je prvostepenu presudu preinačio u odnosu na naknadu na ime povećanja plaće po osnovu rezultata rada, tako da je po tom osnovu apelanticama dosuđena naknada u iznosima preciziranim u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, dok je u ostalom dijelu žalba apelantica odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom je odbijen zahtjev apelantica za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.053,00 KM. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da su apelanticama dosuđeni novčani iznosi, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, kojem apelantice nisu prigovarale. U odnosu na prigovor apelantica vezano za odluku o dosuđenim kamatama Kantonalni sud je pojasnio da prema pravnom stanovištu Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) (REV 970/04 od 6. decembra 2005. godine) novčana potraživanja iz radnog odnosa predstavljaju povremena potraživanja iz člana 279. stav 3. ZOO-a, pa zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, pa su iz toga razloga u tom pravcu odbijeni žalbeni navodi apelantica. U vezi sa žalbenim navodima vezano sa nedosuđene troškove postupka, što je u žalbi detaljno obrazloženo i ukazano o kojim se nedosuđenim troškovima radi, Kantonalni sud ih je ocijenio neosnovanim pojasnivši da ih je prvostepeni sud pravilno odmjerio i dosudio primjenom odredbi čl. 383. 386. i 387. ZPP-a, uz primjenu advokatske tarife za svaku pojedinačnu parničnu radnju.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelantice smatraju da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U navodima apelacije se ističe da sudovi pogrešno smatraju da naknade proistekle iz radnog odnosa predstavljaju povremeno potraživanje, jer naknada za ishranu, plaće i regres zaposlenika nisu povremena potraživanja, već potraživanja koja se povremeno obračunavaju, te ukoliko bi se prihvatilo takvo mišljenje sudova ova novčana potraživanja bi mogla zastarjeti, a da povjerilac ne bi pao u docnju. Apelantice navode da su sudovi u svojim odlukama samo naveli da potraživanja iz radnog odnosa predstavljaju povremena potraživanja, pozivajući se na stav Vrhovnog suda, bez ikakvog dodatnog obrazloženja. U vezi s tim pitanjem apelantice su se pozvale na stav Ustavnog suda zauzet u Odluci broj AP 658/07.
10. Apelantice još ukazuju (što su i u žalbi na identičan način ukazivale) da su sudovi donijeli pogrešnu odluku i o troškovima postupka kada im nisu priznali troškove na ime sastava podnesaka, i nastavak glavne rasprave, tj. naknade za izgubljeno vrijeme u visini prosječne plaće u Federaciji BiH, te kada nisu priznali i troškove po osnovu zastupanja više osoba, te ističu da Kantonalni sud njihove žalbene navode usmjerene u tom pravcu ničim nije obrazložio. Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u Federaciji BiH je propisano da 50% nagrada pripada za sastav obrazloženog podneska, a 25% nagrade za izgubljeno vrijeme, pa prema tome, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o advokaturi nije mijenjan način obračuna nagrada, već je samo utvrđen maksimalan iznos nagrade, pa shodno tome svaka radnja za koju nagrada ne prelazi prosječnu visinu plaće u Federaciji BiH, treba biti obračunata, u skladu s tarifom, a ne da se prvo smanjuje osnovica za obračun (koja je veća od maksimalne nagrade), pa tek onda utvrđuje nagrada.
11. Osim navedenog apelantice ukazuju da je Kantonalni sud donio proizvoljnu odluku i u dijelu odluke o troškovima žalbenog postupka, budući da ničim nije obrazložio svoju odluku u tom dijelu u situaciji kada je žalba apelantica djelimično usvojena. Apelantice su iznos od 1.053,00 KM potraživale na ime sastava odgovora na žalbu, a na ime sastava žalbe iznos od 1.684,80 KM, a iz obrazloženja drugostepene presude proizlazi da drugostepeni sud uopće nije odlučio o zahtjevu za naknadu troškova na ime sastava žalbe. Apelantice su navele da su zbog navedenog propusta 25. septembra 2009. godine Kantonalnom sudu uputile zahtjev za donošenje dopunske presude u odnosu na troškove sastava žalbe, o kojem Kantonalni sud nije odlučio.
12. Apelantice su podneskom dopunile apelaciju i informirale Ustavni sud da je Vrhovni sud, odlučujući o njihovoj reviziji izjavljenoj protiv osporene drugostepene presude, donio Rješenje broj 58 0 P 010521 09 Rev od 10 juna 2010. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu, u smislu odredbi čl. 247. i 237. st. 2. i 3. ZPP-a.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je taj sud svoju odluku temeljio na provedenim dokazima, a da je pri donošenju odluke cijenio i obrazlagao sve provedene dokaze, te da nije bilo povreda bilo kojih prava apelantica. Općinski sud je još naveo da presuda tog suda sadrži sve odgovore u vezi sa navodima apelacije, iz kojih razloga nema potrebe za detaljnijim odgovorom, te je predložio da se apelacija odbije.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je svoju odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka dajući za istu razloge navedene u pobijanoj presudi, kojom aplanticama nisu povrijeđena prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koja apelacijom ukazuju, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Tuženi je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je drugostepeni sud donio odluku o troškovima žalbenog postupka, iz čega jasno proizlazi da nije bilo nikakve proizvoljnosti u radu Kantonalnog suda. U vezi s navodima apelacije da su sudovi donijeli pogrešnu odluku i o troškovima postupka tuženi je istakao da u skladu s odredbom člana 387. ZPP-a sud uzima u obzir samo troškove potrebne za vođenje parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni, kao i njihovoj visini odlučuje pažljivo cijeneći sve okolnosti. Tuženi je još istakao da povećanje plaće po osnovu rezultata rada i regres imaju karakter povremenih potraživanja, jer zaposlenik nema kontinuirano pravo na ova potraživanja, već zavise od ocjene rada u određenoj kalendarskoj godini, odnosno od činjenice korištenja godišnjeg odmora, te je na kraju predložio da se apelacija odbaci ili odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o radu Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/02), relevantne odredbe glase:
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
17. U Zakonu o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; «Službeni list RBiH» br. 2/92, 13/93, 13/94 i «Službene novine FBiH» broj 29/03) relevantne odredbe glase:
III. Zatezna kamata
Kad se duguje Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje uz glavnicu i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
Kamata na kamatu Član 279.
(1) Na dospjelu a neisplaćenu ugovorenu ili zakonsku kamatu kao i na druga povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kada je to zakonom određeno.
(2) Na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.
(3) Na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
Kad dužnik dolazi u docnju Član 324.
(1) Dužnik dolazi u docnju kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u docnju kada ga povjerilac pozove da ispuni obavezu, usmeno ili pismeno, vansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjene obaveze.
Povremena potraživanja Član 372.
Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima vremena (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje izdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
18. U Zakonu o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 75/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 383.
(1)Parnične troškove čine izdaci učinjeni u toku ili u povodu postupka.
(2)Parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu.
Član 386.
(1)Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.
(2)Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj razmjeran dio troškova.
(3)Sud može odluciti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.
(4)Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove iz člana 385. stav 4. ovog zakona, podmiriti jedna ili obadvije stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.
Član 387.
(1)Pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. (2)Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema tarifi.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 010521 09 Gž od 7. septembra 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantice su primile 15. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 4. novembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantice osporavaju presude Općinskog i Kantonalnog suda, tvrdeći da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
24. Član II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) pravo na imovinu Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
[…] Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
25. Suština jednog dijela apelacionih navoda o povredi prava na pravično suđenje i imovinu svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o roku od kojeg apelanticama pripada pravo na obračun zakonske zatezne kamate na dosuđena potraživanja po osnovu naknada iz radnog odnosa. Naime, apelantice smatraju da je pogrešan stav redovnih sudova da se u konkretnom slučaju radi o povremenim potraživanjima na koja, prema članu 279. ZOO, zatezna kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, budući da po apelanticama naknade na ime neisplaćenog povećanja plaće, ishrane i regresa zaposlenika nisu povremena potraživanja, već potraživanja koja se povremeno obračunavaju.
26. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 658/07 od 10. juna 2009. godine i AP 1836/06 od 14. oktobra 2009. godine raspravljao o identičnom pravnom pitanju. U odluci broj AP 658/07 Ustavni sud je naveo «da se plaća i ostala potraživanja iz radnog odnosa ne mogu definirati kao povremena davanja iz člana 372. stav 1. ZOO u vezi sa članom 279. stav 3. ZOO. Plaća i neka potraživanja iz radnog odnosa, kao, npr., naknada za troškove prevoza, isplaćuju se mjesečno, u sukcesivnom obračunu i kontinuirano, a neka primanja, kao, npr., regres, isplaćuju se godišnje. Ustavni sud primjećuje da se ova potraživanja iz radnog odnosa ne mogu tretirati kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredaba kojima se regulira pitanje «kamate na kamatu», u članu 279. stav 3. ZOO. Plaća, kao i ostala novčana potraživanja iz radnog odnosa, dospijevaju tačno određenog datuma, te od tog dana poslodavac pada u docnju i plaća zakonsku zateznu kamatu zbog neizvršenja novčane obaveze, što je regulirano članom 277. ZOO». S obzirom na navedeno Ustavni sud je zaključio da je zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuđene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, u pogledu početka toka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz istih razloga Ustavni sud je u svojoj odluci AP 1836/07 utvrdio povredu ustavnih prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 658/07 i AP 1836/07 u cijelosti odnose i na ovu odluku, budući da način na koji su redovni sudovi u osporenim odlukama primijenili pozitivno-pravne propise u dijelu u kojem je odlučivano o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene naknade iz radnog odnosa predstavlja kršenje ustavnog prava apelantica na pravično suđenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
28. U pogledu navoda apelantica u vezi s troškovima parničnog postupka, kojima ukazuju da Kantonalni sud nije dovoljno jasno obrazložio razloge za odbijanje njihovih preciziranih žalbenih navoda usmjerenih u tom pravcu, Ustavni sud ističe da se garancije člana 6. Evropske konvencije primjenjuju na sve faze postupka za određivanje građanskih prava i obaveza. Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka se mora sagledavati kao sastavni dio postupka u cjelini i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 25. f). Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odlučujući o naknadi na ime troškova parničnog postupka, primjenjujući samo odredbu člana 386. ZPP-a, odmjerio naknadu u ukupnom iznosu od 4.896,86 KM. Nezadovoljne visinom dosuđenih troškova apelantice su u žalbi decidno obrazložile koji troškovi im nisu dosuđeni navodeći, između ostalih, naknadu za izgubljeno vrijeme u visini prosječne plaće u Federaciji BiH, te troškove po osnovu zastupanja više osoba, a koji nisu bili obuhvaćeni odlukom o troškovima postupka. Kantonalni sud je u obrazloženju osporene odluke, osvrćući se na ove, vrlo precizne žalbene navode, naveo: «Neosnovani su žalbeni navodi parničnih stranaka u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka koje je prvostupanjski sud pravilno odmjerio i dosudio primjenom odredbi čl. 383, 386 i 387. ZPP-a, uz primjenu OT za svaku pojedinačnu parničnu radnju». Ustavni sud ovakvo obrazloženje Kantonalnog suda, na jasne i preicizirane navode iz žalbe, smatra proizvoljnim i neargumentovanim jer se radi o troškovima koje prvostepeni sud nije obuhvatio svojom odlukom, pa je Kantonalni sud na te navode morao dati konkretan odgovor, odnosno navesti razlog zbog kojeg smatra da ti precizirani troškovi apelanticama nisu trebali biti dosuđeni. Navedeno tim prije što se iz obrazloženja prvostepene presude, osim pozivanja isključivo na odredbu člana 386. ZPP-a i utvrđenih iznosa za svaku radnju pojedinačno, ne vidi procenat uspjeha apelantica u parnici, niti se vidi na koji način su ti iznosi utvrđivani, pa je Kantonalni sud, budući da su apelantice u žalbi konkretizirale svoje navode, bio u obavezi da svoj stav o neosnovanosti žalbenih navoda u vezi s nedosuđenim troškovima postupka dodatno pojasni. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je slično činjenično i pravno pitanje raspravljao u odlukama AP 3432/09 i AP 3505/09, obje od 10. oktobra 2012. godine (dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojima Ustavni sud nije našao povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka. Navedeno iz razloga što je u AP 3432/09 prvostepeni sud, pozivajući se na odredbe 383., 386. i 387. ZPP-a te navodeći procenat uspjeha u parnici, precizirao odluku o troškovima postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu i PDV, što u predmetnom postupku nije bio slučaj, a u AP 3505/09 jer je Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke dao dodatno pojašnjenje u odnosu na dosuđene troškove postupka, što navedene predmete u bitnom razlikuje od postupanja redovnih sudova vezano za donesenu odluku o troškovima postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženje Kantonalnog suda u dijelu odluke o troškovima ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje, pa Ustavni sud zaključuje da je i u ovom dijelu apelacija osnovana i da je došlo do povrede prava apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. U kontekstu navedenog Ustavni sud smatra da su osnovani i navodi apelantica o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, budući da apelantice tvrdnje o povredi ovog prava zasnivaju na identičnim navodima da Kantonalni sud nije ponudio dovoljno jasno obrazloženje u vezi sa preciziranim žalbenim navodima u odnosu na nedosuđene troškove parničnog postupka.
Ostali navodi.
30. U vezi s navodima apelantica da Kantonalni sud, s obzirom na djelimičan uspjeh u žalbenom postupku, nije odlučio o preciziranom zahtjevu za naknadu troškova na ime sastava žalbe, Ustavni sud zapaža da su apelantice na ovaj propust ukazale Kantonalnom sudu podnoseći zahtjev kojim su tražile donošenje dopunske presude, kojom bi Kantonalni sud otklonio navedeni propust. Kako apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da je Kantonalni sud, u međuvremenu, odlučio o njihovom zahtjevu, niti je to vidljivo iz samog spisa, Ustavni sud, s obzirom na tu činjenicu, nije u mogućnosti da se izjasni na taj navod, jer bi svojim izjašnjenjem prejudicirao eventualnu odluku Kantonalnog suda. Međutim, Ustavni sud smatra svrsishodnim naglasiti da bi, ukoliko Kantonalni sud do sada nije odlučio po zahtjevu apelantica, njihov zahtjev svakako trebalo uzeti u obzir u ponovnom postupku.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud smatra da su zbog odluke Kantonalnog suda da apelanticama na dosuđene iznose na ime naknada proisteklih iz radnog odnosa dosudi zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva sudu, primjenom odredbe člana 279. stav 3. ZOO-a, te zbog činjenice da Kantonalni sud u obrazloženju svoje odluke o nedosuđenim troškovima parničnog postupka, koje su apelantice u žalbi konkretizirale, a koje prvostepeni sud odlukom o troškovima nije obuhvatio, nije ponudio dovoljno jasno obrazloženje za odbijanje tih žalbenih navoda, povrijeđeno pravo apelantica na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić