Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4024/09 (M. M.)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4024/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4024/09, rješavajući apelaciju Miloja Misirače, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloja Misirače podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pžp-
09-000973 od 9. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 077-1-Pr-08-000289 od 18. septembra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloja Misirača (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, podnio je 18. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Pžp-09-
000973 od 9. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-1-Pr-08-000289 od 18. septembra 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 077-1-Pr-08-000289 od 18. septembra 2009. godine utvrđeno je da je apelant odgovoran što je 17. septembra 2008. godine u Kozarskoj Dubici parkirao putničko motorno vozilo bliže označeno u navedenom rješenju na trotoaru gdje je ometao prolaz pješaka što je protivno odredbi člana 74. tačka 5. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOBS), zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 40 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u iznosu od 150 KM.
3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelant 17. septembra 2008. godine podnio zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu Policijske stanice Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: PS Kozarska Dubica) broj 0003395033 od 17. septembra 2008. godine kojim mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 40 KM za navedeni prekršaj. Osnovni sud je tokom postupka izvršio uvid u materijalne dokaze, te je kao svjedoke saslušao policajce, ovlaštena lica PS Kozarska Dubica i Dajanu Mišljenović, koju je kao svjedokinju predložio apelant. Nakon provedenog postupka sud je, na temelju suglasnih izjava svjedoka optužbe i odbrane utvrdio da je apelant ostavio svoje vozilo na trotoaru ulice u Kozarskoj Dubici, ispred ulaza u zgradu u kojoj stanuje, i to u periodu dužem od pet minuta, zbog čega se takvo ostavljanje vozila u smislu odredbe člana 9. tačka 39. ZOBS smatra parkiranjem. Utvrđeno je i da je apelantovo vozilo svojom širinom zauzimalo gotovo cijelu širinu trotoara i tako ometalo kretanje pješaka, te da se takvo ponašanje protivi odredbi člana 74. točka
5. ZOBS. Osnovni sud je ukazao da je zaključak suda da je apelant kritične prilike parkirao svoje vozilo na gore opisani način potkrijepio je i podatak iz prekršajne evidencije za apelanta iz kojega je utvrđeno da je apelant konačnim prekršajnim nalogom PS Kozarska Dubica i PS Banja Luka za istovrsni prekršaj kažnjavan i ranije, u dva navrata.
4. Osnovni sud je naveo da nisu prihvatljivi apelantovi navodi da je kritične prilike automobil samo zaustavio, a ne i parkirao, te da su pored njegovog vozila pješaci mogli nesmetano prolaziti, iz razloga što su ti navodi, po mišljenju Osnovnog suda, sračunati i usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti i sankcije. Ukazano je i da nisu prihvatljivi apelantovi navodi vezani za navodnu nedefiniranost i neuređenost osporenog prekršajnog naloga, budući da je sud konstatovao da navedeni nalog ima sve elemente koji su propisani u članu 33. Zakona o prekršajima Republike Srpske.
5. Rješenjem Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Pžp-09-000973 od 9. novembra 2009. godine odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj 077-1-Pr-08-000289 od 18. septembra 2009. godine i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, nakon što je detaljno analizirao apelantove žalbene navode, utvrdio da je prvostepeni sud proveo kompletan dokazni postupak na temelju kojega je pravilno utvrdio činjenično stanje, te osnovano utvrdio da je apelant kriv za povredu dispozicije odredbe člana 74. točka 5. ZOBS, zbog čega mu je izrekao adekvatnu sankciju kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, kako generalna, tako i specijalna prevencija. Vezano za apelantove žalbene navode o tome da je prekršajni nalog nedefiniran i neuređen, Okružni sud je ukazao da je uvidom u predmetni nalog utvrdio da, protivno žalbenim navodima, prekršajni nalog sadrži sve podatke propisane odredbom člana 33. Zakona o prekršajima Republike Srpske, zbog čega žalbi nije moglo biti udovoljeno.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra da nije imao pravično suđenje iz razloga što su prvostepeni i drugostepeni sud bili pristrani, odnosno što su vjeru poklonili iskazima policajcima, ovlaštenim licima PS Kozarska Dubica, a apelantu nisu dali priliku da „opovrgne netačne i paušalne navode neuređenog prekršajnog naloga […]“. Apelant je, također, ukazao da Okružni sud u Banja Luci nije razmotrio njegove žalbene navode vezane za neuređenost prekršajnog naloga, kao ni njegove tvrdnje da navedeni prekršaj nije počinio.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta u smislu člana 6. Europske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Europske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne, i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član
6. Europske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22.).
9. Dalje, Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Europskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da apelant nema „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.
12. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić