Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-107/10 (M. I.)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-107/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 107/10, rješavajući apelaciju Milana Ivetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Ivetića podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-20/08 od 26. novembra 2009. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Ivetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja «Diskriminacija je zabranjena» iz Banja Luke, podnio je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) broj U-20/08 od 26. novembra 2009. godine.
2. Rješenjem Ustavnog suda RS broj U-20/08 od 26. novembra 2009. godine, nije prihvaćena apelantova inicijativa kojom je tražio ocjenu ustavnosti člana 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju-prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS», broj 106/05) i ocjenu ustavnosti i zakonitosti odluka; Odluke o dovođenju plata, osnovica osiguranja i osnove za određivanje naknade, koje se u smislu odredbe čl. 48. do 52. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju uzimaju za utvrđivanje penzijskog osnova, na nivo neto plata u 2001. godini, kao godini koja prethodi godini u kojoj se određuju penzije ostvarene po propisima koji su važili do stupanja na snagu Zakona («Službeni glasnik RS», broj 11/02); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata, osnovica plata i osnova za određivanje naknade plata iz ranijih godina koje se uzimaju za penzijski osnov prema nivou plata u RS u 2002. godini («Službeni glasnik RS», broj 20/03); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plate, osnovice osiguranja i osnove za određivanje naknade plata iz ranijih godina koje se uzimaju za penzijski osnov prema nivou plata u RS u 2003. godini («Službeni glasnik RS», broj 34/04); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plate, osnovice osiguranja i osnove za određivanje naknade plata iz ranijih godina koje se uzimaju za penzijski osnov prema nivou plata u RS u 2004. godini («Službeni glasnik RS», broj 27/05); Privremene odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata «Službeni glasnik RS», broj 32/06); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata («Službeni glasnik RS», broj 5/07); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata za 2007. godinu («Službeni glasnik RS», broj 22/07); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata za 2008. godinu («Službeni glasnik RS», broj 26/08); Odluke o utvrđivanju koeficijenta za valorizaciju plata za 2009. godinu («Službeni glasnik RS», broj 18/09); Odluke o usklađivanju penzija («Službeni glasnik RS», broj 22/07) i Odluke o usklađivanju penzija («Službeni glasnik RS», broj 49/08), koje je donio Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS.
3. Apelant smatra da je Ustavni sud RS osporeno rješenje kojim je odbio njegovu inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 82. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao i odluka pobliže definisanih izrekom navedenog rješenja, donio na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnoj primjeni zakonskih propisa. Apelant navedeno rješenje Ustavnog suda RS smatra neustavnim i diskriminatorskim jer kako navodi, «prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nisu zauvjek definisana, već dijele sudbinu prema ekonomskim mogućnostima društva u kojima se ostvaruje». Ističe da penzija nije nikakva socijalna kategorija, i da njena visina zavisi od materijalnih mogućnosti društva. Apelant takođe navodi da koeficijent za usklađivanje penzijskog osnova treba biti uvijek veći u sljedećoj u odnosu na prethodnu godinu, i da penzijski osnov mora biti usklađen svake godine prema stopi rasta plata u godini u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju. Prema tome smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konveciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava i člana 14. Evropske konvencije, pravi na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
5. Apelant osporava odluku entitetskog ustavnog suda donesenu iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda.
6. Ustavni sud je u predmetu AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o predmetu apelacije kojom se osporava odluka entitetskog ustavnog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda i donio je odluku kojom je apelaciju odbacio zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci Ustavnog suda, broj AP-
2391/07 od 27. novembra 2010. godine.
7. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, AP 2391/07 od 27. novembra 2010. godine u cijelosti se odnosi i na predmetni slučaj. U citiranoj odluci je zaključeno da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadležnost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti entitetskog ustavnog suda. Ispitivanje odluke entitetskog ustavnog suda u konkretnom slučaju značilo bi da se kroz «apelacionu nadležnost» Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje «ustavnosti» konačne i obavezujuće odluke entitetskog ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić