Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2180/12 (E. Đ., R. Đ. i V. Đ.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2180/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2180/12, rješavajući apelaciju Esada Đulovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Esada Đulovića, Rahime Đulović i Vahide Đulović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 009572 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 009572 10 Gž od 7. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 009572 09 P od 9. aprila 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Esad Đulović, Rahima Đulović i Vahida Đulović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Donjeg Vakufa, koje zastupa Abaz Omeragić, advokat iz Donjeg Vakufa, podnijeli su 8. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 009572 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 009572 10 Gž od 7. januara 2011. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 P 009572 09 P od 9. aprila 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 46 0 P 009572 09 P od 9. aprila 2010. godine, u pravnoj stvari apelanata protiv tuženog Hajde Hamidovića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, vsp. 7.175,00 KM, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime materijalne i nematerijalne štete isplati iznose pobliže navedene u izreci presude. Istom presudom su obavezani apelanti da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 3.858,20 KM.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 46 0 P 009572 10 Gž od 7. januara 2011. godine žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda broj 46 0 P 009572 09 P od 9. aprila 2010. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 009572 11 Rev od 15. marta 2012. godine revizija koju su apelanti izjavili protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 009572 10 Gž od 7. januara 2011. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su apelanti u konkretnom slučaju formalni suparničari (član 362. stav 2. u vezi sa članom 365. ZPP), pa se dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog djiela pravomoćne presude svakog od pojedinačnih suparničara, a ne po njihovom zbroju. Naime, Vrhovni sud je istakao da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi i to: za apelanta Esada Đulovića 4.785,00 KM, za apelanticu Rahimu Đulović 1.090,00 KM i za apelanticu Vahidu Đulović 1.300,00 KM, te da, shodno tome, ne prelazi limitirajući iznos iz 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija u smislu te zakonske odredbe nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 009572 10 Gž od 7. januara 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 009572 11 Rev od 15. marta 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 15. marta 2012. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. juna 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2180/12 (E. Đ., R. Đ. i V. Đ.) | Sudska praksa | Aktio