Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2534/12 (R. P.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2534/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2534/12, rješavajući apelaciju Radmile Petković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Petković podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 022368 12 Rsž od 17. maja 2012. godine i Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 022368 12 Rs od 27. februara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Radmila Petković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, podnijela je 4. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Rs 022368 12 Rsž od 17. maja 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 Rs 022368 12 Rs od 27. februara 2012. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj P-554/05 od 24. aprila 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-07-000 486 od 14. februara 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se ponište rješenja tuženog Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: tuženi) broj Su.296/04 od 1. decembra 2004. godine i broj Su.310/04 od 9. decembra 2004. godine, te da se u skladu s tim obaveže tuženi da apelanticu vrati na posao i rasporedi na radno mjesto Viši referent za administrativno-tehničke poslove u odjeljenju pomoćno-tehničkih poslova ili na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te da joj naknadi mjesečne plaće u iznosu od 577,19 KM sa zateznim kamatama počev od 1. aprila 2006. godine pa do ponovnom stupanja na posao. Također je odbijen apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj izda rješenje za godišnji odmor za 2006. godinu i isplati naknadu za korištenje godišenjeg odmora u iznosu od 400,00 KM sa zateznim kamatama počev od 31. marta 2006. godine, te joj naknaditi troškove parničnog postupka. Stavom II izreke presude apelantica je odbijena i sa alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj isplati otpremninu u visini od 12 plaća koje je ostvarila u državnom tijelu, u kojem se nalazila na radu i to u iznosu od 6.926,28 KM sa zateznom kamatom počev od 1. aprila 2006. godine pa do konačne isplate. Istom presudom, stavom III, je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Nakon toga, apelantica je ponijela prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka koji je rješenjem Općinskog suda broj 64 0 Rs 022368 12 Rs od 27. februara 2012. godine, odbačen kao nepotpun. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Općinski sud svojim rješenjem od 9. januara 2012. godine vratio prijedlog na ispravku i dopunu, u skladu sa članom 259. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), upozoravajući apelanticu na posljedice za slučaj nepostupanja. Općinski sud je naveo da apelantica nije postupila po rješenju suda od 9. januara 2012. godine, obzirom da je u dopuni prijedloga za ponavljanje postupka u suštini samo ponovila navode iz osnovnog prijedloga. Nadalje, Općinski sud je naveo da se prijedlog za ponavljanje postupka u slučaju iz člana 255. stav 1. tačka 6. ZPP-a (nove činjenice i novi dokazi temeljem kojih apelantica traži ponavljanje postupka), podnosi u roku od 30 dana od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nove dokaze (član 257. stav 1. tačka 5. ZPP). Općinski sud je istaknuo da je apelantica prijedlog za ponavljanje postupka podnijela 22. decembra 2011. godine, nakon isteka roka od 30 dana od datuma dopisa na koji se poziva (dopis Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH od 1. novembra 2011. godine), iako se ni u tom dopisu ne navode bilo kakve činjenice niti dokazi za koje bi ista, prijemom tog dopisa saznala, slijedom čega je zaključio da apelantica nije u prijedlogu navela okolnosti iz kojih proizilazi da je prijdlog podnesen u zakonskom roku, niti je dostavila dokaze iz kojih bi to proizilazilo. Pored toga, Općinski sud je zaključio da, prema dokazima koje je apelantica podnijela, proizilazi da prijedlog nije blagovremeno podnesen. Sud je još istaknuo da apelantica ni u prijedlogu za ponavljanje postupka, niti u dopuni prijedloga, nije učinila vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku za nju mogla biti donesena povoljnija odluka, te da svoj prijedlog, u suštini, temelji na odluci Općinskog suda u Ljubuškom u predmetu po tužbi Zorice Čolak, koja je, kako je navela apelantica, doživjela istu sudbinu kao i ona.

4. Odlučujući o apelanticinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda broj 64 0 Rs 022368 12 Rs od 27. februara 2012. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 64 0 Rs 022368 12 Rsž od 17. maja 2012. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio donoseći rješenje koje se pobija žalbom, jer apelantica nije postupila po rješenju prvostepenog suda od 9. januara 2012. godine kojim joj je naloženo da prijedlog za ponavljanje postupka ispravi i dopuni u ostavljenom roku.

5. Apelantica tvrdi da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelantica osporava rješenje Kantonalnog i Općinskog suda koja su donesena u postupku po njenom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantice, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su apelanticini navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njeni navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se povreda navedenih prava ne može dovesti u kontekst predmetnog postupka, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Imajući u vidu naprijed istaknuto, navodi apelanta o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, su također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2534/12 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio