Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/12 (V. S.)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo · čl. 39
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-283/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 283/12, rješavajući apelaciju Vojislava Stanisavljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vojislava Stanisavljevićapodnesena protiv rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine broj 03/1-23-1512/11 od 1. decembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vojislav Stanisavljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Užica, Republika Srbija, podnio je 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03/1-23-1512/11 od 1. decembra 2011. godine.
2. Rješenjem Službe broj 03/1-23-1512/11 od 1. decembra 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za izdavanje naloga za upis prava vlasništva na stanu u Sarajevu, ulica Malta broj 3, sprat 6, stan broj 28. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Služba postupajući po podnesenom zahtjevu utvrdila da je Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 532-1311-1/1 od 28. januara 2003. godine potvrdila da je apelant, na dan 1. april 1992. godine, bio savjestan posjednik predmetnog stana. Nadalje je navedeno da je u postupku izvršenja navedene odluke Komisije apelant 15. oktobra 2003. godine, od strane Službe za stambenu oblast Općine Novo Sarajevo, uveden u posjed predmetnog stana. Pored toga, u rješenju je navedeno da je prijašnje Federalno ministarstvo odbrane podnijelo 29. aprila 2004. godine Komisiji zahtjev za ponovno razmatranje Odluke od 28. januara 2003. godine, te da je Komisija odlukom broj R-532-1311-1/1-01-622-1/04 od 23. oktobra 2007. godine, stavila van snage odluku od 28. januara 2003. godine, te odbila apelantov zahtjev za vraćanje predmetnog stana u posjed. Služba je dalje navela da je apelant protiv odluke Komisije od 23. oktobra 2007. godine podnio tužbu u upravnom sporu Sudu Bosne i Hercegovine koji je presudom broj U-85/08 od 7. decembra 2010. godine tužbu uvažio, te poništio odluku Komisije od 23. oktobra 2007. godine i predmet vratio na ponovni postupak. S obzirom na navedeno, Služba je utvrdila da postupak vraćanja predmetnog stana u posjed nije pravosnažno okončan. Naime, prema odrebama člana 39.e. stav 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine FBiH» br. 27/97, 11/98, 22/99, 7/00, 32/01, 32/01, 61/01, 15/02,54/04, 36/06 i 51/07) apelant nema pravo na upis prava vlasništva na predmetnom stanu iz razloga što je ostao u profesionalnoj vojnoj službi van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 14. decembra 1995. godine. Također je navedeno da je uvidom u Službeni vojni list broj 28 od 26. oktobra 2000. godine, strana 782, utvrđeno da je apelantu, Naredbom broj 7-59 Saveznog Ministra za odbranu od 13. oktobra 2000. godine, prestala profesionalna vojna služba kao pukovniku tehničke službe KoV Vojske Srbije. Imajući u vidu sve navedeno, Služba je donijela odluku kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da nezadovoljna stranka može, prema odredbama člana 39.d. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, pokrenuti sudski postupak kod Općinskog suda u Sarajevu.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. Ustavni sud, iz dokumentacije priložene uz apelaciju i navoda apelanta, zaključuje da je u predmetnom postupku apelant propustio da iskoristi raspoloživi djelotvorni pravni lijek, odnosno da u skladu s poukom o pravnom lijeku protiv rješenja Službe broj 03/1-23-1512/11 od 1. decembra 2011. godine pokrene postupak kod nadležnog suda u skladu sa članom 39.d. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kojim je propisano da lice koje ne ostvari kod Vlade Federacije Bosne i Hercegovine pravo iz ovog Zakona može pokrenuti postupak kod nadležnog suda. Propustom da pokrene postupak kod nadležnog suda apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet kojeg apelaciono ispituje Ustavni sud. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić