Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-285/12 («Parma Trend» d.o.o. iz Trna)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-285/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 285/12, rješavajući apelaciju «Parma Trend» d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Parma Trend» d.o.o. podnesena protiv odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-33/10 od 15. novembra 2011. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. «Parma Trend» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, kojeg zastupa Mile Antonić, advokat iz Banja Luke, podnio je 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-
33/10 od 15. novembra 2011. godine.
2. Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-33/10 od 15. novembra 2011. godine odbijen je apelantov prijedlog za ocjenu ustavnosti člana 54. tačka 7. i člana 55. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9, 10. i 11. Zakona o javnim putevima («Službeni glasnik RS» br. 3/04, 51/04, 73/08, 106/09 i 5/10), odnosno člana 59. tačka 7. i člana 60. tač. 5, 6, 7, 8, 9, 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst («Službeni glasnik RS» broj 16/10) i odbačen prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu («Službeni glasnik RS» 65/06) i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu («Službeni glasnik RS» 93/07) koje je donijela Vlada Republike Srpske. U obrazloženju odluke, Ustavni sud Republike Srpske je naveo da je u postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba člana 54. tačka 7. i člana 55. stav 1. tač. 5, 6, 7, 8, 9, 10. i 11. Zakona o javnim putevima, odnosno člana 59. tačka 7. i člana 60. tač. 5, 6, 7, 8, 9, 10. i 11. Zakona o javnim putevima – prečišćeni tekst imao u vidu da je odredbom člana 59. stav 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta. Nadalje je navedeno da je prema članu 68. Ustava Republike Srpske, koji je zamijenjen Amandmanom XXXII, Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, finansijski sistem, obligacione odnose kao i druge ekonomske odnose od opšteg interesa, finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike utvrđenoh Ustavom i zakonom i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa. Pored navedenog, Zakonom o javnim putevima je propisano da su javni putevi odba u opštoj upotrebi i u svojini Republike Srpske, da prama članu 4. tog zakona, javni put, između ostalog, sačinjavaju raskršća i priključci na glavni put izgrađena na putnom zemljištu, zemljišni pojas sa obje strane puta širine najmanje jedan metar mjereno od linije koja spaja krajnje tačke poprečnog profila puta i stacioniri putne službe, benzinske pumpe, servisi i drugi objekti za potrebe odvijanja saobraćaja i održavanje puteva. Na osnovu navedenih ustavnih i zakonskih odredbi Ustavni sud Republike Srpske je utvrdio da je zakonodavac na osnovu Ustava Republike Srpske ovlašten da uređuje finansiranje puteva kao dobara od opšteg interesa i da propiše obavezu plaćanja odgovarajućih naknada za upotrebu i korišćenje puta. Smisao ove zakonske regulative je, po ocjeni Ustavnog suda Republike Srpske, zahtjevanje određene koristi ili uvećanje vrijednosti koje određeno dobro pruža individualnom korisniku tog dobra. Naime, propisivanje obaveze plaćanja ovih naknada za korisnike određenih dobara, po ocjeni Ustavnog suda Republike Srpske, proizvod je zakonske regulative i predstavlja realizaciju navedenih ustavnih ovlašćenja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud Republike Srpske je ocijenio da propisivanje kao u osporenim odredbama Zakona o javnim putevima nije u suprotnosti sa odredbama članova 52, 54. i 56. Ustava Republike Srpske, kao ni člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
3. U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu i Uredbe o izmjenama Uredbe o regulisanju visine naknade za korišćenje zemljišta koje pripada putu, Ustavni sud Republike Srpske je utvrdio da je već odlučivao o ustavnosti i zakonitosti ovih uredbi, i Odlukama broj U-94/06 of 11. septembra 2008. godine i U-3/08 od 14. oktobra 2009. godine odbacio prijedlog za utvrđivanje njihove neustavnosti i nezkonitosti, odnosno da se radi o presuđenoj pravnoj stvari.
4. Apelant smatra da je osporenom odlukom Ustavnog suda Republike Srpske povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
6. Apelant osporava odluku entitetskog Ustavnog suda donesenu iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda.
7. Ustavni sud je u predmetu AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o predmetu apelacije kojom se osporava odluka entitetskog ustavnog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti i donio je odluku u kojoj je apelaciju odbacio zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci, broj AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine.
8. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, AP 2391/07 od 27. novembra 2010. godine u cijelosti se odnosi i na predmetni slučaj. U citiranoj odluci je zaključeno da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadležnost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti entitetskog Ustavnog suda. Ispitivanje odluke entitetskog Ustavnog suda u konkretnom slučaju značilo bi da se kroz «apelacionu nadležnost» Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje «ustavnosti» konačne i obavezujuće odluke entitetskog Ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić