Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/12 (D. D.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-290/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 290/12, rješavajući apelaciju Dušanke Dević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dušanke Dević podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 U 005288 10 U od 28. novembra 2011. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka broj 21.05/473-236/10 od 13. septembra 2010. godine i zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Gradiška broj 18-473-5-52/06 od 12. jula 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dušanka Dević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Romanovaca - Nova Topola, koju zastupa Momir Mirjanić, advokat iz Gradiške, podnijela je 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 005288 10 U od 28. novembra 2011. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 21.05/473-236/10 od 13. septembra 2010. godine i zaključka Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka, Područna jedinica Gradiška (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 18-473-5-52/06 od 12. jula 2010. godine.

2. Zaključkom Područne jednice broj 18-473-5-52/06 od 12. jula 2010. godine, odbačen je kao neblagovremen apelanticin zahtjev za eksproprijaciju njenih preostalih nekretnina pobliže označenih u dispozitivu zaključka. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelantica zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, u smislu člana 11. Zakona o eksproprijaciji, podnijela u vrijeme važenja Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik RS» br. 112/06, 37/07 i 110/08). Prema odredbi člana 11. stav 3. Zakona o eksproprijaciji, zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti se može podnijeti do donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji. Kako u konkretnom slučaju zahtjev nije podnesen u zakonskom roku, Područna jedinica je odlučila kao u dispozitivu.

3. Rješenjem Republičke uprava broj 21.05/473-236/10 od 13. septembra 2010. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Područne jedinice broj 18-473-5-52/06 od 12. jula 2010. godine.

4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 005288 10 U od 28. novembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba izjavljena protiv rješenja Republičke uprave broj 21.05/473-

236/10 od 13. septembra 2010. godine.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelantica je tražila da joj Ustavni sud dosudi adekvatnu novčanu satisfakciju jer o njenim pravima nije odlučeno u razumnom roku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica je Područnoj jedinici podnijela zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti koja je zaključkom od 12. jula 2010. godine odbacila apelanticin zahtjev kao neblagovremen. Ovakvo rješenje potvrdila je i Republička uprava, odbijajući apelanticinu žalbu. Apelantica je pred Okružnim sudom tužbom pokrenula upravni spor protiv rješenja Republičke uprave od 13. septembra 2010. godine. Okružni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu broj 11 0 U 005288 10 U od 28. novembra 2011. godine kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da su prvostepeni i drugostepeni organ pravilno utvrdili činjenično stanje i ispravno primjenili materijalno pravo.

9. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje apelanticinog prava na eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za eksproprijaciju preostalih nepokretnosti, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su organi uprave i redovni sud u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpila pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

10. U odnosu na apelanticin zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, to apelantici ne pripada pravo na kompenzaciju.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-290/12 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio