Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-444/12 (J. K.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-444/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 444/12, rješavajući apelaciju Jove Kerkeza, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jove Kerkeza podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 I 018006 11 Gž 2 od 22. decembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 018006 10 I od 29. aprila 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovo Kerkez (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 30. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 018006 11 Gž 2 od 22. decembra 2011. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 I 018006 10 I od 29. aprila 2011. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio rješenje broj 77 0 I 018006 10 I od 29. aprila 2011. godine kojim je odbačen prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja, a kojim je tražio izvršenje pravosnažne i izvršne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci broj RS-54/90 od 9. aprila 1990. godine.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 29. aprila 2011. godine, Okružni sud je donio rješenje broj 77 0 I 018006 11 Gž 2 od 22. decembra 2011. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da se smatra utvrđenim da je predmetni postupak izvršenja po izvršnoj ispravi – odluci Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci broj RS-54/90 od 9. aprila 1990. godine pravosnažno okončan donošenjem rješenja Okružnog suda broj Ž-376/02 od 2 juna 2003. godine, da je u istoj izvršnoj stvari apelantova revizija odbijena rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 949 od 31. marta 2008. godine, da apelant traži izvršenje pravosnažne odluke Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci od 9. aprila 1990. godine što je u suprotnosti sa načelom res iudicata, prvostepeni sud pozivom na odredbu člana 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku RS je odlučio kao u izreci rješenja prvostepenog suda. Nadalje, Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je po prijedlogu tražioca izvršenja, a na osnovu odluke Osnovnog suda udruženog rada u Banja Luci broj RS-54/90 od 9. aprila 1990. godine, Osnovni sud u Bosanskoj Dubici donio rješenje o izvršenju broj I-9/91 od 14. maja 1991. godine, da je na navedeno rješenje o izvršenju izvršenik «Autoprevoz» Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: izvršenik) uložio prigovor te da je rješenjem Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici broj I-9/91 od 14. maja 2001. godine obustavljen postupak izvršenja u predmetnoj pravnoj stvari, a prigovor izvršenika izjavljen na rješenje o izvršenju od 11. aprila 1991. godine odbačen kao bespredmetan.

4. Okružni sud je u obrazloženju predmetnog rješenja također naveo da je odredbom člana 64. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07; u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Pravne posljedice obustave izvršenja sastoje se u tome da prestaje teći postupak provođenja izvršenja, jer je obustavljanje izvršenja jedan od načina dovršenja izvršenja. S obzirom na navedeno, Okružni sud je naveo da je pravosnažna sudska odluka kojom je dovršen izvršni postupak, smetnja da se ponovo vodi izvršni postupak, pa u takvom slučaju takav prijedlog treba odbaciti. Konačno, Okružni sud je naveo da je apelant tražio da se vodi izvršni postupak koji je pravosnažno obustavljen, te da takav prijedlog nije dopušten, pa je njegovu žalbu odbio, a rješenje prvostepenog suda potvrdio na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a.

5. Ustavni sud zapaža da apelant nije izričito naveo odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), već samo paušalno da su mu prekršena ljudska prava u predmetnom postupku. Međutim, Ustavni sud konstatuje da iz stanja spisa proizlazi da apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je, osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je, prije svega, da Ustavni sud odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član 6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja Osnovnog i Okružnog suda kojima je odbačen njegov prijedlog za izvršenje iz procesnih razloga, budući da su sudovi tokom postupka, između ostalog, utvrdili da je apelant podnio prijedlog za izvršenje i tražio da se ponovo vodi izvršni postupak koji je u smislu odredbe člana 64. ZIP-a dovršen, budući da je pravosnažno obustavljen, te da takav prijedlog nije dopušten na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a.

10. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantovog prijedloga za izvršenje. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesena pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-444/12 (J. K.) | Sudska praksa | Aktio