Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-799/12 (H. H.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-799/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 799/12, rješavajući apelaciju Huseina Havića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Havića podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženih F.Ć, Š.V, S.K. i R.K, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Havić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Ajlen Bajrić, advokat iz Bihaća, podnio je 25. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv optuženih F.Ć, Š.V, S.K. i R.K.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je F.Ć, tadašnji komandant V korpusa Vojske Federacije donio Naredbu broj 40-02/05-4-144 od 23. jula 1998. godine kojom je naredio izvršenje Plana konsolidacije kasarni i kantomana u kojoj je bio predviđen i Plan izmještanja komandi i MTS-a KZR 505 VBBR sa borbene lokacije M/B/042 Varoška Rijeka na borbenu lokaciju M/B/031 hala broj 8, skladište Vrelo, Općina Cazin i to u periodu od 24. augusta 1998. godine do 26. augusta 1998. godine. Iz stanja spisa, također, proizilazi da je F.Ć, tadašnji komandant V korpusa Vojske Federacije 31. augusta 1998. godine pod brojem 40-02/4-90-677-1 donio Naredbu za uređenje skladišta broj 8-Vrelo, a po kojoj su postupali vojnici-regruti iz sastava 528 AR Brigade.

3. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je 1. septembra 1998. godine došlo do eksplozije u navedenom skladištu u kojem se u vrijeme eksplozije nalazilo 35 osoba od koje je smrtno stradao, između ostalih, i apelantov sin E.H, dok je na imovini vlasništvo d.d. «Agrokomerc» Velika Kladuša nastupila imovinska šteta u iznosu od 1.347.656,00 KM.

4. Nakon toga, Kantonalno tužilaštvo USK u Bihaću je podiglo optužnicu broj Kt. 246/03-CA od 11. juna 2009. godine protiv F.Ć, Š.V, S.K. i R.K. radi učinjenog krivičnog djela nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz člana 380. st. 2. i 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Predmetna optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 K 002105 09 Kps od 2. septembra 2009. godine.

5. Općinski sud je održao ročišta o izjašnjenju o krivnji, 9. i 24. novembra 2009. godine, kada su se optuženi izjasnili da nisu krivi za djela za koja se terete.

6. Apelant je 1. novembra 2011. godine, u svojstvu oštećenog, podnio urgenciju Općinskom sudu, kojom je zatražio da sud bez daljnjeg odlaganja zakaže ročište u tom krivičnom postupku.

7. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka protiv optuženih F.Ć, Š.V, S.K. i R.K. povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. Ispitujući može li se apelacija razmatrati u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji osigurava određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili bilo koje krivične optužbe, Ustavni sud uočava da apelant nema status okrivljenog. Suprotno tome, apelant traži vođenje krivičnog postupka protiv drugih osoba i donošenje odluke u razumnom roku. U konkretnom slučaju, opravdano se postavlja pitanje spada li pravo pojedinca da traži vođenje krivičnog postupka protiv druge osobe i donošenje sudske odluke u razumnom roku u djelokrug člana 6. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud ponavlja da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definirani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

11. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj u kojem apelant u svojstvu oštećenog a ne okrivljenog traži vođenje krivičnog postupka i donošenje sudske odluke u razumnom roku. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-799/12 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio