Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-833/12 (M. P.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-833/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 833/12, rješavajući apelaciju Milutina Pejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Pejića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 025812 10 Rev od 18. januara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 025812 09 Gz od 26. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 025812 03 P od 20. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milutin Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Milan Trbojević, advokat iz Banja Luke, podnio je 28. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 025812 10 Rev od 18. januara 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 025812 09 Gz od 26. novembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 025812 03 P od 20. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1870/03 od 3. juna 2008. godine odlučeno je da se smatra povučenom protivtužba tuženog apelanta podnesena 11. decembra 2003. godine protiv tužitelja protivtuženog D.K. U obrazloženju rješenja je navedeno da na pripremno ročište zakazano za 3. juni 2008. godine nije pristupio apelant, iako je uredno obavješten, pa je sud u skladu sa članom 84. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03,85/03,74/05,63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u dispozitivu rješenja.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 025812 03 P od 20. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 025812 09 Gz od 26. novembra 2009. godine, odbačena je apelantova žalba od 1. septembra 2008. godine izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda od 3. juna 2008. godine, kao neblagovremena. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je pismeni otpravak rješenja Osnovnog suda od 3. juna 2008. godine uručen apelantovom punomoćniku 5. juna 2008. godine, te da je od tada počeo teći rok za ulaganje žalbe i isti je istekao 8. jula 2008. godine. Nadalje, u obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da je apelant podnio žalbu 1. septembra 2008. godine, odnosno nakon isteka roka od 30 dana, propisanog odredbom člana 236. a u vezi sa članom 203. ZPP-a. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je, na osnovu odredbe člana

213. ZPP-a, žalbu odbacio kao neblagovremenu.

4. Apelant je izjavio reviziju protiv rješenja Okružnog suda broj 71 0 P 025812 09 Gz od 26. novembra 2009. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu rješenjem broj 71 0 P 025812 10 Rev od 18. januara 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretom slučaju revizija izjavljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim postupak nije pravosnažno završen, a kako se ne radi ni o rješenju iz odredbe člana 254. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj P-1870/03 od 3. juna 2008. godine je rješenjem istog suda broj 71 0 P 025812 03 P od 20. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 025812 09 Gz od 26. novembra 2009. godine, odbačena kao neblagovremena. Potom je Vrhovni sud rješenjem broj 71 0 P 025812 10 Rev od 18. januara 2012. godine odbacio apelantovu reviziju kao nedozvoljenu.

9. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantove žalbe protiv rješenja od 3. juna 2008. godine, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku od 30 dana. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti žalbu protiv navedene odluke ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem žalbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio žalbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-833/12 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio