Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-835/12 (M. O.)

Odluka donesena 13. 11. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-835/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 11. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 835/12, rješavajući apelaciju Mehmeda Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Okanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 002607 11 Gvlz od 6. februara 2012. godine i broj 12 0 P 002607 11 Gvl od 3. novembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 002607 11 Gvlz od 6. februara 2012. godine i broj 12 0 P 002607 11 Gvl od 3. novembra 2011. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 12 0 P 002607 11 Gvl od 3. novembra 2011. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem vijeća istog suda broj 23 0 P 002607 11 Gvlz od 6. februara 2012. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka presudom Kantonalnog suda broj 23 0 P 002607 10 GŽ od 12. aprila 2011. godine, temeljio na odredbi člana 255. stav 1. tačka 4. i 6. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano da se postupak, koji je odlukom suda pravomoćno okončan, može na prijedlog stranke ponoviti, ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj i ako stranka sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih bi za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Također, sud je u obrazloženju navedeo da apelant ničim nije dokazao da je iskaz svjedoka, koji dokaz je izveden u pravomoćno okončanom postupku bio lažan i da je takav iskaz imao određeni uticaj na sadržinu pravnične odluke, subjektivni dojam stranke da li je određeni svjedok pred sudom govorio istinu ili ne je samo subjektivni dojam te stranke ali istovremeno ne može davati dovoljno osnova da bi sud povjerovao stranci da je određeni iskaz svjedoka neistinit (lažan). Nadalje, sud je u obrazloženju rješenja naveo da je apelant u konkretnom slučaju zahtjevao da se u ponovljenom postupku pročita zapisnik policije i saslušaju u svojstvu svjedoka službena lica policije i istovremeno u prijedlogu, a niti u žalbi uopće ne tvrdi da za ove dokaze nije znao, pa je sud zaključio da se uopće ne radi o novim dokazima jer uslov za ponavljanje postupka na osnovu novih dokaza je da su ti dokazi postojali, ali da stranka koja se na nove dokaze poziva za njih nije znala.

3. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

5. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Kantonalnog suda koja su donesena u postupku po prijedlogu apelanta za ponavaljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtijeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine,odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-835/12 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio