Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-916/12 (B. K.)
Odluka donesena 13. 11. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-916/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 11. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. novembra 2012. godine, u predmetu broj AP 916/12, rješavajući apelaciju Boška Krsmanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Boška Krsmanovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 P 000135 10 Rev od 15. decembra 2011. godine i broj 28 0 P 000135 10 Rev od 4. augusta 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 000135 10 Gž 2 od 12. maja 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 P 000135 03 P od 7. decembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Boško Krsmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta BiH, podnio je 20. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 28 0 P 000135 10 Rev od 15. decembra 2011. godine i broj 28 0 P 000135 10 Rev od 4. augusta 2011. godine, rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 000135 10 Gž 2 od 12. maja 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 P 000135 03 P od 7. decembra 2009. godine. Predmet je prvobitno, s obzirom na sadržaj podneska, u Ustavnom sudu bio registrovan u «SU» upisnik. Apelant je dopunio apelaciju 8. marta 2012. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 28 0 P 000135 03 P od 15. maja 2008. godine apelant je odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se tužena Opština Srebrenik (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da mu na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 KM sa zakonskim kamatama počev od 29. marta 2003. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate. Istom presudom je odbijen apelant sa tužbenim zahtjevom kojim je tažio da mu tužena naknadi troškove parničnog postupka. Stavom II izreke presude obavezan je apelant da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.263,40 KM.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 000135 08 Gž od 31. oktobra 2008. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i prvostepena presuda u stavu II izreke presude (odluka o troškovima postupka) preinačena na način da je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova postupka, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju koju je Općinski sud rješenjem broj 28 0 P 000135 03 P od 7. decembra 2009. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 P 000135 10 Gž 2 od 12. maja 2010. godine, odbacio kao nablagovremenu. U obrazloženju je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je drugostepena presuda dostavljena apelantu 26. novembra 2008. godine, a da je revizija izjavljena 5. marta 2009. godine, dakle nakon zakonom propisanog roka, te je istu odbacio kao neblagovremenu na osnovu člana 244. Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 28 0 P 000135 10 Rev od 4. augusta 2011. godine apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 28 0 P 000135 10 Gž 2 od 12. maja 2010. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant izjavio reviziju protiv drugostepene presude putem pošte 5. marta 2009. godine, dakle nakon proteka propisanog roka od 30 dana iz člana 237. stav 1. ZPP-a, računajući od dana dostave prepisa te drugostepenepresude (26. novembra 2008. godine), pa su po ocjeni Vrhovnog suda, Opoćinski i Kantonalni sud pravilno postupili kada su obacili reviziju kao neblagovremenu temeljem odrebe člana 244. ZPP-a. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu u smislu člana 248. ZPP u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP-a.
6. Vrhovni sud je rješenjem broj 28 0 P 000135 10 Rev od 15. decembra 2011. godine podnesak nazvan žalba odbacio kao nedopušten. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da u okviru odredaba ZPP-a nije propisan pravni lijek protiv presuda koje donosi Vrhovni sud u povodu izjavljene revizije. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da parničnim strankama kao pravno sredstvo protiv odluka revizijskog suda stoji na raspolaganju mogućnost podnošenja apelacije Ustavnom sudu. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je primjenom odredbe člana 247. ZPP-a odlučio kao u izreci.
7. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 237. st. 1. i 2. ZPP propisano da «(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.».
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
12. U konkretnom slučaju, apelant je označio vrijednost spora 50.000,00 KM, a redovni sudovi su na dvije instance odbili apelantov tužbeni zahtjev u cjelosti, što znači da je vrijednost pobijanog dijela osporene drugostepene presude preko 10.000,00 KM, te bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe člana 237 stav 2 ZPP-a, pa je apelant bio dužan izjaviti reviziju i ishodovati meritornu odluku Vrhovnog suda prije podnošenja apelacije. Mađutim, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Općinskog suda broj 28 0 P 000135 03 P od 7. decembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 P 000135 10 Gž 2 od 12. maja 2010. godine odbačena kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 28 0 P 000135 08 Gž od 31. oktobra 2008. godine. Nakon toga, Vrhovni sud je svojim rješenjima broj 28 0 P 000135 10 Rev od 15. decembra 2011. godine i broj 28 0 P 000135 10 Rev od 4. augusta 2011. godine odbio reviziju apelanta izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda od 12. maja 2010. godine. Naime, revizija apelanta je odbačena iz formalnih razloga i redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, odnosno njegovih navoda iz revizije, s obzirom da je apelant propustio da u zakonom propisanom roku izjavi reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a.
13. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić