Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1095/12 («Debora» doo Mostar)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1095/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1095/12, rješavajući apelaciju «Debora» doo Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Debora» doo Mostar podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 017010 11 Pžip 2 od 17. januara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 7. marta 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Debora» doo Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa ZOU Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 22. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 017010 11 Pžip 2 od 17. januara 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 7. marta 2011. godine.
2. Općinski sud je u izvršnom postupku tražioca izvršenja Unicredit Zagrebačke Banke d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta kao izvršenika, radi isplate, donio zaključak broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 14. januara 2011. godine kojim je utvrđeno da su nekretnine pobliže označene u izreci zaključka, dosadašnje vlasništvo apelanta, prodane 14. januara 2011. godine za iznos od 500.000,00 KM, tražiocu izvršenja kao jedinom ponuđaču.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 7. marta 2011. godine, koje je ispravljeno rješenjem istog suda broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 14. jula 2011. godine, odbačen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao nedopušten. U obrazloženju rješenja je navedeno kako je u predmetnom izvršnom postupku već donesen zaključak o prodaji nekretnina najpovoljnijem ponuđaću, pa je sud primjenom odredbe člana 14. stav 2. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03 i 33/06; u daljnjem tekstu: ZIP), odlučio kao u izreci rješenja.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 017010 11 Pžip 2 od 17. januara 2012. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primjenio odrebu člana 14. stav 2. ZIP-a, a kojom je propisano da je povrat u prijašnje stanje dopušten samo usljed propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje u izvršenju. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje protiv zaključka prvostepenog suda broj 07 58 Ip 017010 01 Ip od 14. januara 2011. godine kojim su predmetne nekrenine prodate tražiocu izvršenja kao jedinom ponuđaču. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sdu je odlučio kao u izreci rješena na osnovu člana 235. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić